Tržište duvana u svetu, vredno oko 500 milijardi evra, gotovo da se ne smanjuje, ali je vidljivo da se poslednjih godina, naročito u regionu, smanjuje udeo legalnog prometa u korist šverca, kao i da se kupci opredeljuju za jeftinije proizvode. Jedna od posledica je da opada budžetski prihod od prometa duvana. Pri tom, česte su akvizicije domaćih fabrika od strane multinacionalnih kompanija, tako da u regionu osim Tvornice duhana Rovinj, gotovo da ne postoji ni jedan proizvođač koji u vlasničkoj strukturi ima dominantan domaći kapital.

Davor Tomašković, predsednik Uprave TDR-a, kaže u razgovoru za Danas da ta fabrika nema precizno utvrđenu cenu, s obzirom na to da je na Zagrebačkoj berzi kotirana Adris grupa, u čijem sastavu posluju.

– Transakcije koje su na globalnom nivou rađene poslednjih godina u duvanskoj industriji, govore da se multiplikator dobiti pre plaćenog poreza kreće oko 10. Ako računamo da je naš profit pre poreza oko stotinak miliona evra, to bi značilo da je vrednost TDR-a oko milijardu evra. Ali, to je gruba procena jer je za određivanje prave vrednosti uvek važnije to koliko je neko spreman da plati.

Da li je bilo pokušaja da se proda TDR? Bilo je naznaka da su 2006. vođeni pregovori u kojima je kao cena figuriralo milijardu evra. Da li je to tačno?

– Nije tačno. Ja sam u TDR-u od 2006. i u tom periodu nije se nijednom nije razgovaralo o prodaji. Da li je pre toga bilo pokušaja i zainteresovanih? Pretpostavljam da jeste, TDR je vrlo atraktivna kompanija u duvanskom svetu, zato što ima vrlo modernu fabriku, ali i kontroliše značajan deo tržišta regije.

Kako objašnjavate činjenicu da na vaših 12 paklica prodatih u Srbiji dolazi jedna srpska na tržištu Hrvatske, iako su kao proizvođači kod nas prisutne tri multinacionalne kompanije. Da li to znači da je njihov menadžment manje sposoban od vašeg?

– Iskreno, iznenađuje me i ova jedna paklica. Mislio sam da nema nijedne. Činjenica je da od četiri svetske multinacionalne kompanije, tri imaju proizvodnju u Srbiji. Sve su prisutne u Hrvatskoj, međutim, ni jedna paklica cigareta u njihovom portfoliju nije proizvedena u Srbiji. Na hrvatsko tržište plasiraju proizvodnju iz drugih fabrika u istočnoj i zapadnoj Evropi. Očigledno je poslovna odluka tih kompanija da prednost u izvozu na hrvatsko tržište daju drugim svojim fabrikama, a ne srpskim. Nama je teško da komentarišemo zbog čega je to tako, ali jeste činjenica da, na primer Filip Moris u Hrvatskoj drži oko 15-16 odsto tržišta, ali tu ne prodaje nijednu kutiju iz Niša.

Kako je moguće da vaše učešće na srpskom tržištu poraste zahvaljujući CEFTA sporazumu sa 60 miliona evra koliko ste imali 2008. na oko 80 miliona evra u prošloj godini, a da se istovremeno učešće multinacionalnih kompanija iz Srbije na hrvatskom tržištu nije pomerilo?

– Do 1. januara 2008. je TDR na tržištu Srbije bio poreski diskriminisan. Za njega su vredele više poreske stope nego za prizvođače koji su cigarete proizvodili u Srbiji. To je TDR-u stvaralo poslovni gubitak i onemogućavalo mu da uđe u jeftinije segmente cigareta koji na tržištu Srbije čine i do 60 odsto celokupne potrošnje. Sa aplikacijom Srbije u CEFTA, vaša zemlja je morala da ispuni uslove tog sporazuma i da ukine poresku diskriminaciju, čime se otvorio prostor TDR-u da plasira svoje brendove, poput „valter volfa“, „MC“ i „jorka“ iz nižeg segmenta. Time je došlo do porasta tržišnog udela TDR.

Kako objašnjavate teškoće sa kojima se trenutno suočavaju srpske duvanske kompanije u prodoru na hrvatsko tržište, dok vi niste imali problema sa plasmanom u Srbiji, mogli ste da uđete u svaki trgovinski lanac u koji ste želeli.

– Ne bih rekao da je to istina. Primer TDR-a je da mi do pre godinu i po nismo bili prisutni u najvećem trgovinskom lancu u Srbiji, u Delta maksiju. To nije bila posledica nikakve diskriminacije Delta maksija, nego poslovnog dogovora između Delte i TDR. Nama se nije isplatilo ulagati u Delta maksi, s obzirom na tadašnju poresku diskriminaciju, mali tržišni udeo i neprofitabilnost koja je iz toga proizilazila za TDR na tržištu Srbije. U trenutku kada je toga nestalo, vrlo brzo je došlo do dogovora sa Delta maksijem. Što se tiče kontra pitanja, ponavljam da ne postoji ni pokušaj multinacionalnih kompanija da izvezu deo proizvodnje iz Srbije u Hrvatsku. Tek kada one to pokušaju, moći će da kažu da li postoje prepreke ili ne. Međutim, ako govorimo generalno o proizvodima multinacionalnih kompanija na tržištu Hrvatske, možete videti da je ta situacija regularna. Filip Moris, koji jedini od njih ima značajniji udeo na tržištu Hrvatske, sveprisutan je u hrvatskim trgovinama. Ne u svima, ali to nije ni TDR. Na primer, nema nas u Lidlu, jednom od velikih lanaca u Hrvatskoj jer je to naša poslovna odluka. Mislim da se bespotrebno podiže poslovni odnos između proizvođača cigareta i trgovca na nivo politike jer sam siguran da će multinacionalne kompanije, onoga trenutka kada budu odlučile da plasiraju svoje proizvode iz Srbije, naći načina da to učine.

Da li ste razmišljali o kupovini nekih maloprodajnih lanaca u Srbiji. VAC je najavio povlačenje, Futura je u stečaju…

– Nismo razmišljali o tome, iako je Adris grupa vlasnik maloprodajnog lanca INovine u Hrvatskoj i Oprese u BiH. Na tržištu Srbije već smo napravili investiciju prošle godine, ulaskom u manjinski vlasnički udeo od 25 odsto kod distributera Veletabak, pri čemu je postao naš ekskluzivni distributer za tržište Srbije, tako da ovog trenutka nemamo namere da preuzimamo druge lance.

S obzirom na to da je reklamiranje duvanskih proizvoda i u regionu zabranjeno i da se sva komunikacija sa potrošačima odvija preko prodajnih mesta, da li je istina da ste se, makar i neoficijalno, zalagali za totalnu zabranu brend komunikacije u Hrvatskoj jer biste time dobili „zamrzavanje“ tržišta i zadržali dominantnu poziciju?

– Ne, nije istina. Nismo pobornici niti zakona o zabrani pušenja niti zakona o zabrani reklamiranja jer to nama umanjuje prostor za izgradnju naših brendova, a mislimo da smo vrlo uspešni u tome i nema potrebe da sami umanjujemo vrednost tog kanala komunikacije. Nije istina da smo imali išta sa tim, ali istina je da je zakonodavac u Hrvatskoj u prošloj godini pooštrio i zakon o zabrani pušenja i o zabrani oglašavanja na prodajnom mestu, očigledno sa namerom da umanji štetnost pušenja i smanji broj pušača.

Raste crno tržište

– Procenjujemo da je pre radikalnog povećanja poreza, koji se dogodio sredinom prošle godine, crno tržište sudelovalo sa oko 10 odsto u ukupnoj potrošnji. Nakon fiskalnih promena, mislimo da je taj udeo dostigao između 15 i 20 odsto. Dakle, ozbiljan rast usled značajnog povećanja cena, koje je u maloprodaji u proseku iznosilo 25 odsto. Nažalost, negativne posledice na koje smo upozoravali, dogodile su se. Značajno je palo legalno tržište, trgovina i državni budžet zabeležili su pad prihoda, povećao se šverc cigareta, izgubljena su i neka radna mesta zbog toga.

Ostajemo orijentisani na CEFTA region

Ulaskom Hrvatske u EU, automatski ćete izaći iz CEFTE i izgubiti benefite koje na srpskom tržištu daje taj sporazum. Da li i posle toga vidite budućnost TDR na tom tržištu?

– Rekao bih da je TDR prirodno orjentisan na CEFTA područje, tako da se nadamo da će zemlje koje obuhvata taj sporazum takođe pristupiti smanjenju carinskih barijera pre ulaska u EU.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari