Švajcarci i Brazilci u trci za Galeniku 1

Ukoliko u narednih nekoliko dana ne stigne još neka ponuda poštom, tenderska komisija za prodaju 93,7 odsto kapitala Galenike opredeljivaće se između dve kompanije koje su se javile na javni poziv.

Kako Danas saznaje, reč je o švajcarskom Amikusu i jednoj brazilskoj firmi, najverovatnije EMS-u.

Na poslednjem tenderu koji je raspisan za prodaju Galenike, dokumentaciju je otkupilo devet firmi, ali stanje u nekadašnjem farmaceutskom gigantu i uslovi prodaje, verovatno su odvratili od učešća najveće igrače u toj grani. Naime, Galenika, prema nekim računicama, ima dospela potraživanja od preko 200 miliona evra, od čega je samo dug bankama preko 70 miliona. Međutim, prema tenderskim uslovima, novi vlasnik bi mogao taj iznos u diskontu da otkupi za 25 miliona evra, pa bi se ponuda potencijalnih kupaca merila prema njihovoj spremnosti da premaše simboličan početni iznos od jednog dolara za negativan kapital „težak“ 152 miliona evra. Uslov za učešće na tenderu je da zainteresovani investitor posluje u farmaceutskoj industriji, i da u poslednjoj poslovnoj godini ima prihod od proizvodnje u sopstvenoj fabrici veći od 300 miliona dolara. Prvobitno je trebalo da u uslove uđe i alternativa – da kupac umesto prihoda iz proizvodnje može da konkuriše ako ima investicije ili promet veći od 500 miliona dolara, što bi proširilo krug zainteresovanih kompanija. Zbog toga su, prema izvorima Danasa iz diplomatskih krugova, reagovali i neki ambasadori zemalja čije su firme bile spremne da uđu u nadmetanje. Ipak, alternativa nije ušla među uslove, a stručnjaci tvrde da je time favorizovana brazilska kompanija. Reč je o velikom i vrlo značajnom proizvođaču u Južnoj Americi, ali bez operacija u evropskim zemljama, pa bi dolazak u Galeniku za tu firmu bio prvi korak ka tržištu Starog kontinenta.

Da li će poslednji tender prekinuti niz od sedam do osam neuspelih pokušaja privatizacije Galenike, znaće se već za nekoliko dana. Podsetimo, pre ovog javnog poziva, početkom godine tenderska komisija je pred sobom imala pet ponuda među kojima su bili i Amikus i EMS, a pobednikom je proglasila britansko-ruski konzorcijum Frontijer farma i LLC NPA Petrovaks farm, ali kako pregovori nisu okončani u predviđenih 90 dana, prodaja je proglašena neuspešnom. Prema rečima Toplice Spasojevića, koji je tom konzorcijumu signalizirao mogućnosti Galenike i pomogao oko kontakta sa srpskim institucijama, oni nisu javili na ovom poslednjem tenderu.

– Malo su uslovi promenjeni, prošlo je i vreme, nisam želeo da ih nagovaram. Bio sam i pomalo razočaran, jer su oni prethodnog puta zaista ponudili dobre uslove. Bili su spremni da ulažu u lokalnu proizvodnju, da podignu prilično zapuštenu fabriku, sačuvaju brendove, proizvode i ljude, kako se fabrika ne bi pretvorila u magacinski prostor, a posebno su ruski partneri bili zainteresovani za tu priču jer je Galenika nekada bila jaka u toj zemlji – kaže za Danas Spasojević.

Istorija privatizacije Galenike počela je 1991. spektakularnom prodajom 75 odsto kapitala za 270 miliona dolara američkom biznismenu srpskog porekla Milanu Paniću. ICN Jugoslavija Galenika radila je i tokom sankcija, prvi put u novijoj istoriji akcionari su na ruke primili dolarsku dividendu, ali je i pored toga, 1999. godine Privredni sud poništio tu prodaju uz tvrdnju da većinski vlasnik nije uložio sve što je obećao. Panić je praktično bio uklonjen iz poslovanja Galenike a dugovi koje je država imala prema njegovoj kompaniji bili su obrisani. Kako je nova vlast posle 5. oktobra ostala na stanovištu da je Galenika u potpunom državnom vlasništvu, Panić se obratio Arbitražnom sudu u Parizu koji je presudio da Srbija mora da mu vrati uloženih 50 miliona dolara i 220 miliona vredne licence na lekove koje je on doneo u Galeniku.

Čitava naredna decenija prošla je bez ozbiljnih pokušaja nove privatizacije. Do 2008. fabrika je bila deo partijskog „plena“ DSS-a, a posle toga „pripala“ je SPS-u. Dugovi su se u međuvremenu gomilali, proizvodnja opadala, broj radnika smanjivan. Umesto u licence, nove proizvode i opremu, zabeležen je period kada se ulagalo u statue i kipove sumnjive umetničke vrednosti, koje su ukrašavale fabrički park. Zbog nepotrebnih nabavki ali i gledanja kroz prste veledrogerijama pa čak i garantovanja za kredite privatnih lanaca apoteka, bio je pritvoren i tadašnji generalni direktor Galenike Nenad Ognjanović. Prema proceni tužilaštva, fabrika je u tom periodu oštećena za oko 180 miliona evra. Otprilike toliko sada iznosi dug preduzeća. U ovoj deceniji propalo je takođe nekoliko inicijativa za prodaju fabrike po različitim modelima, a ishitrenim potezom smatrala se najava iz 2010. kada je početna cena bila 200 miliona evra. Neki stručnjaci smatrali su da je vlada donela dobru odluku kada je odustala od tog tendera, jer se smatralo da će Galenika mnogo više vredeti ako se proda sledeće godine. Verovalo se da će milionske investicije posebno u izgradnju nove fabrike značajno povećati vrednost kompanije kao i da 40 hektara zemljišta vredi 50 miliona evra, čemu kao vrednost treba dodati proboj na velika tržišta Rusije, zemalja bivšeg SSSR, Balkana. Vreme je pokazalo da očekivanja o uvećanju vrednosti ne samo da nisu ispunjena, nego se upravo dogodilo suprotno.

Đilas: Galeniku dati na upravljanje Babiću

Nema nijednog razloga da se Galenika prodaje, posebno ne za ovakav iznos – kaže za Danas Dragan Đilas, nekadašnji gradonačelnik Beograda i bivši lider DS, koji je nedavno objavio svoj ekonomski koncept razvoja Srbije u kome se protivi ovakvom načinu privatizacije.

– Šta ce uraditi novi vlasnik? Dovešće svoj menadžment koji će napraviti od Galenike profitabilno preduzeće. Pa zašto mi to sami ne uradimo? Posebno jer imamo ljude poput gospodina Miodraga Miše Babića, čoveka koji je napravio jedan Hemofarm. Pozovemo ga, ponudimo mu da formira svoj tim ljudi, damo iste plate koje će dati novi vlasnik svom menadžmentu i dobijemo isto takvo, ako ne i bolje preduzeće – kaže Đilas.

On veruje da teško da postoji čovek koji bolje od Miodraga Babića zna i biznis sa lekovima i pravila koja važe na srpskom tržištu.

– Siguran sam da bi takva Galenika bez ikakve muke vratila 25 miliona bankama i donosila državi ozbiljan profit – zaključuje Đilas.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari