U poređenju sa evropskim tendencijama, Hrvatska sa svojim ciljevima za solarnu energiju 2030. godinu čini tek jedan odsto tih planova. To je veoma malo za državu s prosečnih 2.300 sunčanih sati godišnje – ističe Zoran Kordić iz Zelene energetske zadruge.
Prema njegovim rečima Holandija sa prosečnih 1.600 sunčanih sati godišnje već danas ima 10 puta više instaliranih solarnih panela od ambicije koju je Hrvatska postavila za 2030. godinu. Razlika je još drastičnija kada se promatraju domaćinstva.
– U Hrvatskoj je svega oko 1.000 malih solarnih panela na krovovima, dok je u Holandiji taj broj oko milion. Holandska vlada već desetak godina kontinuirano pomaže razvoj solarne energije kroz razne mere, od mogućnosti bilansiranja proizvedene energije, refundiranja troškova PDV, do subvencija za ugradnju solarnih panela na krovovima neprofitnih organizacija, a od nedavno i poslovnih subjekata. Kada bi se koristio dostupni solarni potencijal, u Hrvatskoj bi već do 2030. godine svako drugo domaćinstvo moglo proizvoditi svoju energiju iz sunca – naglašava Kordić.
On dodaje da je jedno od ključnih pitanja kada govorimo o razvoju solarne energije ono koje se tiče vlasništva, odnosno raspodela koristi koje takva energija donosi.
– Energiju koja je primarno u suvlasništvu građana i lokalne zajednice nazivamo građanska energija. Primera radi, trećina svih solarnih panela u Nemačkoj i Holandiji je u vlasništvu građana, a ako tome pridodamo i mala udruženja poput energetskih zadruga, tada taj udeo raste i do 50 odsto – kaže Kordić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.