Jačanje autoritarizma, udaljavanje od EU ili briga za ljude: Šta donosi protokol Srbije, S. Makedonije i Albanije o slobodnom pristupu tržištu rada?

Ipak, ovaj postupak stručna javnost ocenjuje kao korak ka vraćanju poverenja u inicijativu, ali se postavlja pitanje šta će on doneti – koja zemlja će zaista imati koristi od datog Protokola, i u kojoj meri on ima moć da nadoknadi nedostatak radne snage.

Da bude jasnije, kada protokol stupi na snagu, građani Srbije, S. Makedonije i Albanije, uz dobijanje jedinstvenog elektronskog broja iz MUP-a, moći će da se prijave na konkurse za posao na teritorijama ove tri zemlje kao njihovi stanovnici, bez radne i boravišne dozvole. Za one koji budu obavljali posao u zemlji susedstva, važiće zakon koji je na snazi u zemlji u kojoj radi, posebno kada je u pitanju Zakon o radu.

Kada je reč o Srbiji, na tržištu najviše fali radnika u građevini, ugostiteljstvu, saobraćaju i prerađivačkoj industriji, ali primetan je i veliki broj oglasa za prodavce, mesare, kuvare i kozmetičare.

Na sajtu Nacionalne službe za zapošljavanje otvoren je i značajan broj oglasa za medicinare, nastavnike i administrativne radnike. Ipak, da bi se pomenuta radna mesta popunila, stručna javnost upozorava da je neophodno zapitati se da li je Srbija dovoljno konkurentna da privuče strance, kao i da li je obuhvaćeno tržište dovoljno široko da „zakrpi rupe“ u deficitarnim delatnostima.

Saša Đogović, ekonomista i urednik publikacije „Strateo“, kaže da protokol Srbiji odgovara jer je najveće tržište u regionu, posebno sada, u periodu povećanih infrastrukturnih radova i najavljenih ulaganja u EXPO i BIO4 kampus.

„Biće još veće potrebe za radnom snagom, čak i u deficitarnim delatnostima. Građani S. Makedonije i Albanije moći lakše da dođu do posla u Srbiji, te je za našu zemlju dobro da ima takav dokument. S druge strane, trebalo bi raditi na jačanju domaćeg institucionalnog instrumenta, kako bi se stvorila jednaka pravila za sve, sa manje privilegovanih igrača na tržištu“, kaže naš sagovornik.
Osim toga, stava je da je protokol krnji, jer ne obuhvata sve zemlje Zapadnog Balkana, odnosno Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i teritoriju Kosova i Metohije.

„Protokol nema svoju punoću, a razlog je jer ove zemlje ili teritorija ne zaziru od politike zvaničnog Beograda, i nemaju poverenje posebno u Evropski sistem vrednosti Beograda, te prave otklon od Otvorenog Balkana, stavljajući primat Berlinskom procesu. Stoga je važno da Berlinski proces pogura dalje ovu inicijativu, kako bi sve zemlje na kraju pristupile jedinstvenom tržištu radne snage“, pojašnjava Đogović.

Profesor Ekonomskog fakulteta Mihail Arandarenko mišljenja je da, iako je potpisivanje protokola korisno, da bi se slobodna mesta popunila, Srbija treba potrebe da zadovoljava na svetskom, a ne regionalnom tržištu.

„Albanija i Severna Makedonija su male zemlje sa ograničenim resursima radne snage. Albanija ima odličnu demografsku situaciju, ali puno ljudi radi u inostranstvu. Iz tog razloga, srpski poslodavci trebalo bi da budu dovoljno konkurentni, odnosno da ponude slične uslove koje imaju u Zapadnoj Evropi“, kaže ovaj profesor.

Mišljenja je da Srbija u neku ruku jeste konkurentna, ali da bi mogla da ima umerene koristi od te dve zemlje, posebno ako se uzme u obzir koliki su aktuelni nedostaci radne snage u specifičnim delatnostima. Takođe, da privlačenje stranih radnika ne bi imalo uticaja na plate radnika u našoj zemlji.

Bojan Stanić iz Privredne komore Srbije kaže da još jednu pogodnost predstavlja slika Srbije kao većeg tržišta u očima stranih investitora, i samim tim potencijalna šansa za povećanje ekonomske aktivnosti u delovima zemlje gde ona nije na zavidnom nivou.

„Strani investitori koji planiraju da otvore fabrike u našoj zemlji ili da ih prošire, uz ovaj sporazum Srbiju mogu posmatrati kao tržište koje je šire, sa većom ponudom radne snage. Recimo, na jugu Srbije beleži se mala ekonomska aktivnost, a ukoliko bi investitor razmišljao u pravcu da radnici mogu doći i iz Severne Makedonije, moglo bi biti podstrek da investitori vide veći broj radne snage nego što je trenutno raspoloživ“, zaključuje Stanić.

BiH: Milijarde EU ne dolaze same

Predstavnici zemalja Zapadnog Balkana u Skoplju su, sa evropskim i američkim diplomatama, prošle sedmice usvojili deklaraciju o Planu rasta za Zapadni Balkan, a pod pokroviteljstvom Evropske unije koji treba biti proveden do 2027.

Ipak, provođenje ovog plana, teškog šest milijardi eura, ima i uslove – ispunjavanje reformi i međusobna saradnjom zemalja regije. Poruka i više nego jasna. Istaknuto je da je cilj da profunkcioniše zajedničko tržište Zapadnog Balkana, koje će imati pristup evropskom tržištu i prije nego što zemlje postanu punopravne članice EU.

Predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto u video-obraćanju poručila je da budućnost Balkana primarno zavisi od spremnosti za nastavak saradnje koja će omogućiti pronalazak kompromisa za trajna i održiva rješenja.

– U vremenu koje dolazi dobro je da svi ovo vidimo kao povijesnu priliku koja će omogućiti unapređenje naših ekonomija i kao alat koji će nam pomoći u procesu bržeg pristupanja EU-u, što je nama u BiH od izuzetnog značaja dok očekujemo hitno otvaranje pregovora, naglasila je ona.
Sredinom januara ove godine Vijeće ministara BiH imenovalo je Radni tim za izradu Plana rasta za Zapadni Balkan, kojim će predsjedavati Krišto. Članovi Radnog tima su i premijeri entitetskih i kantonalnih vlada, te državni ministri vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, komunikacija i prometa, finansija i trezora, pravde, kao i gradonačelnik Brčko distrikta BiH te direktori Direkcije za ekonomsko planiranje i Direkcije za evropske integracije.

Radni tim je nadležan za izradu plana reformi za provedbu Plana rasta za Zapadni Balkan u skladu s rokovima koji budu određeni kao dio Plana rasta EK. Izrada plana reformi zahtijevat će proces političkog i tehničkog usuglašavanja u BiH i intenzivniji dijalog sa zvaničnicima EK-a.

Pomoćnik američkog državnog sekretara za evropska i evroazijska pitanja James O’Brien pohvalio je i Plan za rast Zapadnog Balkana kao inovativan mehanizam koji će biti dostupan za šest zapadnobalkanskih zemalja.

– Ovo su steroidi za ekonomiju i to se može dogoditi veoma brzo, rekao je O’Brien i dodao da zemlje čekaju konačno odobrenje Plana.

Predsjednica EK-a Ursula Von der Leyen tokom posjete BiH navela je da je Plan rasta svojevrsna ponuda EU za snažnije integrisanje BiH već u ovom trenutku na zajedničko evropsko tržište.

– Tu otvaramo vrata za poslovne subjekte koji dolaze iz BiH da djeluju na zajedničkom evropskom tržištu. Te aktivnosti trebaju pratiti reforme, neovisno o procesu pristupanja, već reforme ekonomske prirode koji će osigurati jednake uslove poslovanja. Ukoliko se ove reforme provedu mogu osigurati dodatnih milijardu eura od EU, taj novac ide u prilog prosperitetu EU. Ukoliko zemlje Zapadnog Balkana razviju svoje regionalno tržište, očekivani rast BDP-a je 10 posto“, rekla je predjsednica EK-a Ursula Von der Leyen tokom posjete BiH.

Premijer Zeničko-dobojskog kantona Nezir Pivić kaže za Oslobođenje da imamo priliku da se kroz rad ovog tijela provede sveobuhvatan društveni, pravni i politički dijalog važan u procesu integracija BiH u punopravno članstvo u EU.

– Sukladno Planu rasta za Zapadni Balkan u fokusu Radnog tijela, između ostaloga treba da bude jačanje ekonomije i priprema za integracije u jedinstveno tržište EU. Navedeno obuhvata i provođenje svih potrebnih reformi, te usklađivanje pravnog okvira sa pravnom stečevinom Evropske unije, kaže Pivić.

Dodaje da je slobodan protok roba, ljudi, kapitala i usluga nosivi stub ideje Evropske unije i ove četiri slobode svrstavaju se i formalno i pravno u osnovna načela Evropske unije.

– Dakle, naša je obaveza kao države kandidata da u procesima koji su formalno, pravno i putem pisanih sporazuma vezani za EU, provedemo sve potrebe mjere i radnje sa ciljem uspostavljanja zajedničkog tržišta kako u područiju Zapadnog Balkana, tako i pripremu za zajedničkog tržište Evropske unije, kaže Pivić.

Ekonomski analitičar Igor Gavran naglašava da ako sve ostane na deklaraciji nama to neće značiti ništa.

– Imali smo dosta deklaracija koje se nisu ostvarile. Ali, ako se ovaj plan stvarno provede u djelo, tu je puno elemenata koji su sigurno atraktivni. Prije svega riječ je o novcu, velikim iznosima, posebno onim nepovratnim, predviđenim za BiH. Međutim, taj novac ne dolazi sam.
Trebaju se ispuniti neki uslovi. Dio reformi koji se traže, sasvim sigurno je u interesu BiH. Čak i da nije dodatnog novca bio bi naš interes da radimo na zajedničkom regionalnom tržištu. To je svakako pozitivno. Pristup tržištu EU je također pozitivan, ističe Gavran.

Dodaje da u najmanju ruku ovi početni kriteriji ne bi smjeli biti sporni ni za koga u BiH da se ispune i da dodatna sredstva sve čine dodatno atraktivnijim.

– Vjerovatno u nekoj daljoj fazi bi došlo i do nekih zahtjeva koji možda i ne bi bili u direktnom interesu. Možda bi imali neke negativne efekte na nas, ali mislim da barem za početni period se toga ne moramo pribojavati i da bi trebali jednostavno raditi na tome da se ovaj plan stvarno i ostvari i da iskoristimo ono što nam je ponuđeno. Političko pristupanje EU očito je da se neće desiti. Puno je zavlačenja, puno je odugovlačenja. Kriteriji su vrlo problematični, ako je Ukrajina i Moldavija ispred nas, ali ovaj ekonomski dio je barem jasniji i mislim da je lakši za provesti, naglašava Gavran.

Crna Gora: Dobra odluka o distanciranju

Otvoreni Balkan služi da jača vlast hibridnih režima i zarobljenih država i Crna Gora je napravila dobar korak distancirajući se od ove ograničavajuće inicijative, koja bi državu vratila unazad i kada je riječ o usklađivanju sa standardima EU.

To su ocijenili sagovornici „Vijesti“ komentarišući inicijativu „Otvoreni Balkan“ (OB) i protokol o slobodnom pristupu tržišta rada, koje su njegove članice Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija potpisale prethodne sedmice.

Građanska aktivistkinja Dina Bajramspahić kazala je da u Crnoj Gori Otvoreni Balkan zagovaraju podržavaoci Aleksandra Vučića što samo po sebi govori dovoljno i o inicijativi i o njenoj svrsi i dometima:

„Nije tajna da Crna Gora ima nezadovoljavajuće administrativne kapacitete čak ni za rad na svom najvažnijem spoljnopolitičkom cilju – članstvu u EU, zbog čega ne treba da se rasplinjava na paralelne kolosijeke, posebno ne na one čiji je cilj da umanje značaj procesu evropske integracije.“

Bajramspahić je kazala da Otvoreni Balkan služi da jača vlast hibridnih režima i zarobljenih država, kakve članice Otvorenog Balkana jesu, dok su sami sebe rasteretili obaveza iz evropske agende koje im ne odgovaraju i koje nemaju namjeru da ispune.

„Drugim riječima, balkanska unija treba samo onima koji znaju da za njih Evropska unija nije na vidiku jer su sami prepreka za demokratizaciju“, ocijenila je Bajramspahić.

Berlinski proces, kako je kazala, nudi više nego dovoljno benefita u smislu regionalne saradnje, ekonomskog jačanja Zapadnog Balkana, te ima neograničene potencijale za produbljivanje inicijative u svim domenima. Pod okriljem ove inicijative će se, kako je ocijenila, razviti zajedničko regionalno tržište svih šest država Zapadnog Balkana, pri čemu se uporedo insistira na borbi protiv organizovanog kriminala, korupcije, implementaciji evropskih standarda i usaglašavanju javnih politika sa EU. Ovo mora da bude prioritet naše države.

„Crna Gora može potpuno da se transformiše zahvaljujući Berlinskom procesu i Planu rasta 2024-2027, ali je pitanje koliko će biti posvećena tome da zaista i u cjelini iskoristiti najbolju priliku u svojoj istoriji. Za pet godina ozbiljnih reformi i ulaganja u infrastrukturne projekte za koje sada imamo sredstva nadohvat ruke, lice Crne Gore bi moglo da bude potpuno promjenjeno a svakodnevni život daleko kvalitetniji“, kazala je Bajramspahić.

Ona je ocijenila da OB služi autoritarnim liderima koji nemaju nikakvu namjeru da sprovedu reforme u oblasti vladavine prava koje su uslov za pristup evropskim sredstvima, naročito ne da dozvole temeljne reforme, nezavisno pravosuđe, slobodne medije i slobodne izbore, ljudska prava.

„Temeljne reforme se ne zovu slučajno ‘temeljne’ i one su preduslov i za zdravu ekonomiju. Upravo svjesni da bi napredak u integracijama suštinski razjedao njihovu vlast, posvećuju se alternativnom projektu Balkanske unije. Međutim, pitanje je da li će ta utješna nagrada biti dovoljna da umiri nezadovoljstvo njihovih građana koji će dobiti još dublju balkanizaciju umjesto evropeizacije.“

Istakla je da je Crna Gora članica oko 50 regionalnih inicijativa i nema nikakve bojazni oko njene saradnje sa regionom i dobrosusjedskih odnosa:

„Treba češće da postavljamo pitanje o tome koliko ispunjavamo preuzete obaveze, preporuke i smjernice iz CEFTA, Transportne zajednice, Energetske zajednice, Komorskog investicionog foruma Zapadnog Balkana, Savjeta za regionalnu saradnju, Regionalne antikorupcijske inicijative, itd. Zanimljivo kako crnogorski političari nikad nisu postavili kao temu u kojoj mjeri smo kao država angažovani da iskoristimo benefite svih ovih inicijativa i koje obaveze stoje neispunjene.“

Ona je kazala da se već tri godine troši energija na rasprave o Otvorenom Balkanu, tokom kojih Crna Gora, Srbija, Albanija i Sjeverna Makedonija nisu napredovale u procesu evropske integracije već stagnirale i nazadovale. Istovremeno, kako podsjeća, Hrvatska je tokom posljednjih deset godina povukla 12 milijardi bespovratnih sredstava koje je pametno uložila u svoj razvoj. Istakla je da se od 2013. godine, za 10 godina članstva u EU, u Hrvatskoj BDT po stanovniku povećao sa 50 odsto prosjeka EU na 75 odstvo, robni izvos se udvostručio, a stopa nezaposlenosti je pala sa 17,3 odstvo na šest odsto.

„Minimalna cijena rada je 560 eura, a prosječna plata 1.100 eura. Drugim riječima, sve naše ciljeve možemo da ostvarimo ako se konačno fokusiramo i manemo stranputica koju su nas već koštale previše. Ako bismo mi uspjeli da ugrabimo šansu i da protrčimo kroz ‘iglene uši’, to bi bilo krčenje puta za sve iz regiona“, kazala je Bajramspahić.

Iz Ministarstva vanjskih poslova nisu odgovorili na pitanja „Vijesti“ o protokolu i tome da li se on uklapa u Plan rasta Zapadnog Balkana ili je to neki paralelan kolosjek.

Saradnik na programima u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Nikola Mirković kazao je da je Crna Gora napravila dobar korak distancirajući se od ove ograničavajuće inicijative, koja bi nas vratila unazad i kada je riječ o usklađivanju sa standardima EU. On je naglasio da je regionalna saradnja važna, ali OB nikako ne može biti alternativa za evropske integracije, tim prije što se radi o inicijativi dva autokratska lidera kojoj nedostaje ključni element ugrađen u temelje procesa pregovora – vladavina prava.

„Na svu sreću, vrijeme pokazuje da agresivna kampanja koja je jedno vrijeme vođena, primarno od strane centara bliskih predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, nije dala očekivani učinak i da njen značaj opada, odnosno da ni poslije toliko godina od lansiranja ova inicijativa nije uspjela da se proširi na više od tri države“, istakao je Mirković.

Istakao je da jedan od inicijatora OB, premijer Albanije Edi Rama, pravi odstupnicu, a na što upućuje i njegova izjava iz jula prošle godine, kada je praktično najavio kraj ove inicijative, uz pojašnjenje da je ona svoju misiju ispunila pokrenuvši opet dinamiku Berlinskog procesa:
„On jeste kasnije flertovao i sa tom izjavom, ali je činjenica da inicijativa Otvoreni Balkan više nije tema na način na koji je to bila prije par godina. Nismo vidjeli ni neki poseban entuzijazam u Sjevernoj Makedoniji, kao trećoj članica ove inicijative, u kojoj ona van vlasti ima žestoko protivljenje, što takođe čini neizvjesnom njenu budućnost.“

Uzimajući sve okolnosti u obzir, za Crnu Goru je, kako je ocijenio, pametnije držati se Berlinskog procesa, naročito sada kada je njegova dinamika opet pokrenuta, a regionalnu saradnju njegovati i kroz već postojeće bilateralne sporazume sa ostalim zemljama regiona kojih je na desetine i koji daju ogroman prostor kad bi ih sve države potpisnice poštovale.

Govoreći o protokolu, Mirković je rekao da se njegovi ciljevi se mogu uklopiti u drugi stub Plana rasta Zapadnog Balkana – „Jačanje ekonomske integracije unutar Zapadnog Balkana kroz zajedničko regionalno tržište“, a što će po procjeni EU omogućiti potencijalni privredni rast od deset odsto.

„Siguran sam da će zemlje potpisnice protokola i njihovi zvaničnici zagovarati tezu da ovaj protokol ide u prilog Planu rasta Zapadnog Balkana i da će samo ojačati saradnju unutar regiona, ali je veliko pitanje da li je to tako. Logično bi bilo da zemlje regiona svoju saradnju jačaju na način neophodan za integraciju u jedinstveno tržište EU, a tu suštinsku konkurenciju nema proces osmišljen od strane same EU koji obuhvata sve zemlje Zapadnog Balkana – Berlinski proces“, kazao je on.

Kada je riječ o Planu rasta Zapadnog Balkana, Mirković je rekao da je Crna Gora možda i u najboljoj poziciji od svih zemalja Zapadnog Balkana, ali je to i dalje uslovljeno napretkom u oblasti vladavine prava. Na to, kako je rekao, upućuje i sam Plan rasta, konkretnije u treći stub – „Ubrzanje temeljnih reformi“ koji se odnosi i na vladavinu prava, koja pomaže i privlačenju stranih direktnih investicija i jača regionalnu stabilnost, dok među ostalim stubovima Plana, Crna Gora ne bi trebalo da ima većih kočnica, ali, naravno, pod uslovom da se posvećeno radi na prilagođavanju pravilima jedinstvenog tržišta Evropske unije.

„Ukratko, prilike postoje, ali je na administraciji da pokaže kapacitet da odgovori na njih a na donosiocima odluka da odgovorno pristupe, a što nekad podrazumijeva i da se odriču nekih poluga moći“, naglasio je Mirković.