Iako filantropija u Srbiji ima dugu tradiciju, ona je danas na niskim granama. Oni koji bi želeli da svoj novac daju u dobrotvorne svrhe suočeni su sa nizom birokratskih problema i nezainteresovanošću države, poreski tretman ovakvih donacija je nepovoljan i nedostaje ceo sistemski okvir.

U isto vreme, iako narod često pokazuje solidarnost, što se najbolje videlo tokom katastrofalnih poplava koje su zadesile Srbiju, zbog brojnih afera poverenje u organizovane humanitarne akcije je prilično slabo. To su osnovne poruke iznete na jučerašnjem panelu posvećenom pitanju filantropije u Srbiji, u organizaciji Danas konferens centra.

Ambasador SAD u Srbiji Majkl Kirbi podsetio je na dugu tradiciju filantropije u Srbiji, koja, kako je rekao, seže još do XII veka kada je Stefan Nemanja podigao manastir Studenicu, dok je u Americi zadužbinarstvo šire poznato tek od XIX veka. On je, međutim, dodao da je Srbija, koja je pre Drugog svetskog rata imala dosta dobrotvora poput kapetana Miše Anastasijevića, Ilije Kolarca ili Nikole Spasića, „od 1940. promenila svoj put, kada je država na sebe preuzela sve obaveze, mada se stvari sada ponovo menjaju“.

Kirbi je ocenio da su za razvoj filantropije potrebne poreske olakšice za dobrotvorna davanja, ali da je i više od toga potrebna transparentnost u delovanju humanitarnih organizacija „jer nije tajna da ljudi ovde nemaju 100 odsto poverenja u transparentnost“ raznih fondacija.

– Bog pomaže onima koji pomažu sami sebi – poručio je Kirbi, prisetivši se nedavne anegdote kada su zaposleni u američkoj ambasadi u Beogradu, uključujući i njega samog, pomagali u čišćenju poplavljenog bazena u Obrenovcu, dok je direktor tog bazena za to vreme sedeo u kolima.

Ministar kulture Ivan Tasovac je ukazao na to da su poplave koje su pogodile Srbiju „pokazale da možemo da se okupimo oko nesreće i da je olakšamo“ i dodao da se nada da ćemo imati svest da se okupimo i oko nečeg dobrog, kao što je unapređenje društva. Tasovac je ocenio da je sakupljanje novca za dobrotvorne svrhe proces i da bi bilo jednostavno kada bi sve moglo da se reši uvođenjem poreskih olakšica.

– Prvo je potrebno da imate jak proizvod, pa da od njega napravite brend, pa da kod širokog kruga ljudi stvorite emotivnu reakciju na taj brend, jer oni tek tada zaista žele da vam dobrovoljno pomognu. Beogradska filharmonija je jedina institucija na zapadnom Balkanu koja ima svoju fondaciju u SAD preko koje donatori mogu da ostvare poreske olakšice – rekao je Tasovac, pozvavši svakog pojedinca da vidi „do koje mere može sam da doprinese da živimo u društvu koje priželjkujemo“.

Proslavljeni košarkaš Vlade Divac, koji preko svoje Fondacije Ana i Vlade Divac pomaže izbeglicama da se iz kolektivnih centara presele u smešaj dostojan ljudi, podsetio je da je od osnivanja fondacije do sada više od 2.000 ljudi na ovaj način rešilo svoje stambeno pitanje. Divac je svoje aktivnosti sada usmerio i ka ljudima iz poplavljenih područja.

– Hoćemo da pomognemo ljudima da se vrate u svoje domove, deci u škole i da se kupi stoka. Za to je bitno da privatni i javni sektor rade zajedno. Mi ne smemo da razočaramo ni naše donatore ni one kojima je pomoć potrebna – rekao je Divac, ocenivši da je „iz poplava isplivalo ono najbolje iz ljudi“.

Veran Matić, direktor Fonda B92, raspravu je vratio na probleme sa kojima se donatori suočavaju u svom radu.

– Neko je rekao da nijedno dobro delo neće ostati nekažnjeno. Setimo se da je nedavno u poplavama jedan oficir morao da uvede prohibiciju jer su se ljudi u jednom ugroženom mestu opijali i ometali one koji su iz drugih gradova došli da pomognu da izrade nasipe. Ja često osećam da u Srbiji postoji ubijanje empatije. Ranije, kada smo sa ministrima finansija razgovarali o mogućnosti da se uvedu poreske olakšice za humanitarne donacije, ponašali su se kao da je tu ogroman prostor za korupciju. Kada smo pregovarali kako da jeftinije nabavljamo pelene i da se roditeljima vraća PDV za opremu koju kupe za bebe, to je izgledalo kao da pregovaramo sa Međunarodnim monetarnim fondom – rekao je Matić.

Biblioteke

Majkl Kirbi je podsetio na američkog industrijalca Endrjua Karnegija, koji je gradio biblioteke širom sveta, između ostalog i Univerzitetsku biblioteku u Beogradu. „On možda nije bio najbolji čovek sa kojim biste mogli da poslujete, uništio je sve sindikate koje je mogao i držao je problematične cene, ali je osetio potrebu da se društvu oduži i to je uradio izgradnjom biblioteka kao mesta koja omogućavaju pristup znanju za široke mase“, rekao je Kirbi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari