Zbog čega Sud štiti Pankomerc 1

Uprkos svim zakonski probijenim rokovima, ali i manjkavostima kojima obiluje Plan reorganizacije fabrike Budimka, Privredni sud u Užicu taj plan još uvek nije odbacio, a fabrika za preradu i promet voća je tako ušla u deseti mesec stečaja, kome se kraj ne nazire.

Naime, novosadskoj firmi Pankomerc, u vlasništvu poznatog biznismena i bivšeg hapšenog direktora Metals banke Ananija Pavićevića, povereno je da napravi plan reorganizacije. Priliku da nešto napravi od Budimke Pavićević je imao 2008. kada je privatizovao firmu, ali je loša privatizacija raskinuta dve godine kasnije. Šest godina posle toga Budimka dolazi u situaciju da joj „plan spasa“ pravi isti taj Pankomerc koji nije uspeo ništa da uradi sa firmom čak ni kada joj je bio pravi vlasnik.

Pankomerc je kasnio sa dostavljanjem plana i u tri navrata tražio produženje roka, koje je Privredni sud u Užicu odobravao. Isti taj Sud i sudija Miljko Mićović su, ne uvažavajući mišljenje stečajnog upravnika i Agencije za licenciranje stečajnih upravnika, da je plan loš i da sadrži niz manjkavosti, odlučili da plan umesto da odbiju (što bi bilo jedino logično rešenje) dostave na ponovno mišljenje ALSU. Poslednji put Pankomercu je dat rok do 14. novembra, a stečajnom upravniku trenutno teče rok od osam dana u kom on može da se izjasni o nečemu o čemu se već izjasnio – plan nije dobar i ne bi ga trebalo usvojiti.

Pankomerc, u planu koji ALSU osporava, a Privredni sud u Užicu na to ne reaguje, između ostalog predviđa prodaju dela imovine i istovremeno profit od funkcionisanja istog tog dela imovine. Pavićevićeva kompanija (čiji su računi u blokadi) je u međuvremenu osporila potraživanja većini poverilaca – Poreskoj upravi Požega, Fondu za razvoj, PIO fondu, Beogradskoj banci i Upravi javnih prihoda u visini od 590 miliona dinara, a na strani 36 plana stoji da su osporeni i svi porezi i doprinosi radnicima, odnosno sva potraživanja radnika koja je stečajni upravnik prethodno priznao.

Osim toga, niz nelogičnosti zbog kojih je Plan i prvobitno trebalo da bude odbačen nastavlja se i tamo gde piše da Pankomerc predviđa da angažuje agenciju za prodaju imovine kojoj bi se dalo dva odsto provizije od prodate cene. Podsetimo, prodaja se u stečaju oglašava radi prikupljanja ponuda, uz troškove koji ne prelaze 100.000 dinara.

Jedna od osnovnih stavki bez kojih plan reorganizacije ne može da postoji jeste i veštačenje vrednosti imovine. Pankomerc je dostavio veštačenje, međutim u spisima u koje smo imali uvid to veštačenje je urađeno bez dolaska u prostorije fabrike, i bez bilo kakvog uvida u poslovne knjige, i samim tim je potpuno neverodostojno.

Danas je u nekoliko navrata pisao o „čudnom“ slučaju stečaja Budimke i još čudnijim odlukama Privrednog suda u Užicu koju se „oglušio“ o primedbe i preporuke ALSU. Nakon što je Pavićević, odnosno Pankomerc izabran kao glavni poverilac u Veću kome je povereno da pravi Plan za Budimku – kreću problemi.

Pavićević je u saradnji sa firmom „Stevović end partners“ pokušao da napravi ugovor i proda Budimku jednoj kineskoj firmi još u junu ove godine. Međutim, prema dokumentima u koje je Danas imao uvid, pokušaj je propao zahvaljujući „sabotaži“ bivšeg ministra privrede Željka Sertića.

Pankomerc i „Stevović and partners“ su, naime, hteli da kineskom investitoru prodaju fabriku ne pomenuvši mu, pritom, da se ona nalazi u stečaju. Na sastanku u Vladi 20. juna sa kineskom privrednom delegacijom Sertić je, kako je posle toga tvrdio direktor Pankomerca, bukvalno sabotirao prodaju.

Naime, Pavićević, koji je pre pet godina hapšen zbog sumnje da je nezakonito delio kredite svojim firmama, pokušao je da kinesku kompaniju dovede u Požegu predstavljajući čin prodaje kao privatizaciju. Potencijalni investitor, sve do tog sastanka u Vladi sa Sertićem, nije znao da se Budimka nalazi u stečajnom postupku. Sertić je tom prilikom predstavnicima kineske kompanije i provincije Hebei rekao da su „u poslednjem momentu izbegli klasičnu prevaru, u koju ih je vodio Stevović, obmanjivanjem obećanjima da se firma može preuzeti reorganizacijom iz stečaja“. Kinezi su se nakon tog sastanka povukli.

Nerealni planovi

U najnovijem, dorađenom planu reorganizacije više nema – kako je to bilo u prvobitnoj verziji – plana u kom će Budimka u poslednja tri meseca 2016. ostvariti dobit od 44,5 miliona dinara. Kako se 2016. uskoro završava, Pankomerc je iz Plana izbacio ovu godinu, dostavljajući projekciju za naredne tri godine. Prema novom planu Budimka bi naredne godine trebalo da ostvari dobitak od 214 miliona dinara, u 2018. nešto više od 316 miliona, a 2019. godine 406 miliona dinara.

Uz sve ovo treba uzeti u obzir i podatak, o čemu je ALSU pisala u svom izveštaju koji je dostavljen Privrednom sudu u Užicu, o tome da je finansijska situacija u ovoj fabrici u poslednjih osam godina loša, i da je samo prošle godine gubitak bio 178 miliona dinara.

– Najveći iznos dobitka bio je 2011. kada je Budimka zabeležila 2,5 miliona dinara, dok su ukupni dobici u proteklih osam godina bili 3,8 miliona dinara. Ukupni gubici za to vreme kumulativno iznose 408 miliona dinara. Imajući izloženo u vidu, nameće se zaključak da je nerealno, bez ugovorenih poslovnih aktivnosti, da tromesečni dobitak u ovoj godini bude 11 puta veći od osmogodišnjeg ukupnog iznosa dobiti – napominje se u obrazloženju ALSU.

„Koči“ se i u Novom Sadu

Privredni sud u Užicu nije jedini koji koji koči Budimku. Pred Privrednim sudom u Novom Sadu se već pet godina vodi parnica po tužbi Budimke protiv Pankomerca. Iako je ALSU svojevremeno tražio da se taj slučaj preseli u Sud u Užicu, to se još nije desilo, a ročište još nije zakazano. S druge strane, parnica u kojoj je Pankomerc tužio Budimku zbog dugovanja je završena za manje od šest meseci i upravo na osnovu te presude novosadska firma je sada glavni poverilac Budimke.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari