Albanija, Kosovo i Hrvatska potpisale sporazum o vojnom savezu: A, gde je tu i šta predstavlja Srbija?

I dok premijer Kosova Aljbin Kurti ovaj događaj ocenjuje kao izuzetno važan korak za bezbednost, čestitajući svima koji su ga potpisali, Ministarstvo spoljnih poslova ga smatra destabilizujućim za bezbednost u regionu.

Ministarstvo Srbije u saopštenju posebno ističe da jednostrano naoružavanje i vojna saradnja sa nelegalnim strukturama na teritoriji Kosova predstavljaju direktan udarac na međunarodni pravni poredak i pretnju regionalnom miru, i upozorava da Srbija „ovo neće prihvatiti ćutke“.

Kao država koja je, i pored vojne neutralnosti, aktivna u borbi protiv terorizma i svih savremenih bezbednosnih pretnji, Srbija je bila spremna da razmotri saradnju u dobroj veri s Hrvatskom i Albanijom, međutim, ova inicijativa koja se realizuje bez Srbije, ali uz Prištinu, predstavlja otvorenu provokaciju i grubo ignorisanje realnosti na terenu, piše u saopštenju.

„Očekujemo hitan odgovor iz Zagreba i Tirane o stvarnim namerama i krajnjim ciljevima ove opasne vojno-bezbednosne igre. Srbija neće dozvoliti nikakve jednostrane akcije koje mogu ugroziti naš teritorijalni integritet, bezbednost građana i mir u regionu“, ukazuje Ministarstvo.

Kao „posebno uznemirujuće“ Ministarstvo navodi to što se „vojni savez formira bez konsultacija“ s Beogradom, uz direktno uključivanje strukture – Kosova „koja nema međunarodni legitimitet i koja predstavlja bezbednosnu pretnju po srpski narod i čitav region“.

„Zašto se Srbija osetila prozvanom ovim – u osnovi frazealnim i besadržajnim dokumentom – zaista je nejasno“

– Sporazum o vojnome savezu Albanije, Kosova i Hrvatske izazvao je, ne tako neočekivano, najviše reakcija u četvrtoj državi. No, ne zato što bi Srbija željela biti dijelom mogućega balkanskog četverokuta, nego zato što teži drukčije dizajniranome trokutu – bez Kosova, naime. Valja očekivati da će iz prve tri države uskoro uslijediti reakcije na reakcije iz Srbiju, uz ritualno spominjanje „srpskog sveta“, ruske infiltracije, itd… – kaže za Danas Žarko Puhovski, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Kako dodaje, „pritom je indikativno da dobru vijest sadržanu u ovim zbivanjima gotovo nitko nije primijetio”.

– Suprotno stoljetnoj tradiciji, dogodilo se je, naime, to da je ratnohuškačka histerija sa zapada Evrope prispjela na Balkan (a ne obrnuto). I to, štoviše, u ublaženoj verziji. Jer, u „centru“ izmišljaju bilijune eura da obrane „evropske demokracije“ (u koje uključuju i Tursku!?) od ruske opasnosti, ne hajući za činjenicu da ta Rusija u tri godine nije uspjela osvojiti više od 20 odsto ukrajinskoga teritorija – pa bi čak i ubrzanim tempom – možda za desetak godina mogla stići do istočnih granica Zapada – objašnjava Žarko Puhovski.

U balkanskoj verziji, ističe daje, govori se – naglašeno smirenim tonom – o odbrambenoj saradnji koja je uperena protiv onih koji, kako reče Ejup Maćedonici, „nameravaju ugroziti region“, dakle: protiv onih izvan regiona.

– Gotovo sigurno i ovdje se misli na Rusiju, iako su u regiji (na Kosovu i u BiH) strane vojne i policijske jedinice niza država, no ne i ruske. A opet, ruska sigurnosna prijetnja u ovome dijelu svijeta doista ne djeluje uvjerljivo (ne računajući posljednji adut postmodernih balkanskih špijuna – hibridni rat). Zašto se je, dakle, Srbija osjetila prozvanom ovim – u osnovi frazealnim i besadržajnim dokumentom – doista je nejasno. „Narušavanje regionalne stabilnosti“ na osnovi sporazuma koji tek, možda, obećava vojnu suradnju nije lako razabrati. Ako je pak srpskoj diplomaciji nedopustivo tretiranje Kosova kao države među državama onda joj ionako ne preostaje drugo do danonoćno gunđanje zbog posve formalnih diplomatskih aktivnosti diljem svijeta. Pritom je gotovo komično to što se u izjavi srpskoga ministarstva Hrvatskoj i Albaniji prigovara „grubo ignorisanje realnosti na terenu“. Jer, Srbija može, kada je o Kosovu riječ, razmatrati različite interpretacije međunarodnoga prava, ali realnost na terenu doista niječe srpsku državnu ulogu u životu Kosova – smatra Puhovski.

Prema rečima našeg sagovornika, ako se ne radi o tome da srpska strana kandiduje za ulogu ruskog namesnika u faktičkom ugrožavanju suseda – a takve bi se tvrdnje mogle naći samo u najprimitivnijim hrvatsko-albanskim nacionalističkim fantazmagorijama – ova je državna reakcija u suštini je izlišna i promašena.

– Možda bi se moglo razumjeti postavljanje pitanja o pozivu da se i Bugarska pridruži ovome „savezu“, no suradnja tri članice NATO-a s Albanijom ne bi zapravo smjela izazivati posebnu brigu, ponajprije zbog poluraspadnutoga stanja u kojemu se ovaj savez trenutno nalazi, zapravo, ali i zato što se jedna od članica alijanse (Madžarska) doživljava kao intimna saveznica srpskoga režima – kaže sagovornik Danasa.

Žarko Puhovski navodi da je „teško vjerovati da službeni Beograd ne prepoznaje pretežito simbolički značaj trojnoga dokumenta, da, dakle, ova reakcija ima bilo kakvo veće značenje od puke rutine”.

– Jer, uzmu li se riječi srpskoga ministarstva ozbiljno lako je – i uvjerljivo – obrnuti ključno i završno pitanje ovoga teksta protiv onih koji su ga postavili. A pitanje glasi: „zašto je Srbija isključena iz bilo kakvih pregovora o kolektivnoj bezbednosti u regionu?“. Odgovor počinje posve jednostavnim protupitanjem: što mislite zašto? Npr. zato što susjedi nemaju dovoljno povjerenja u Srbiju kao dobroga susjeda. Dio razloga za nedostatak povjerenja naći će se, nedvojbeno, u strukturi hrvatskoga i albanskog nacionalizma. No, ne samo prošlost nego i sadašnje ponašanje Srbije naprosto zahtijeva da se postavi i neizbježno pitanje: zar doista netko misli da se radi samo o (tuđim) nacionalizmima koji ugrožavaju Srbiju, a ne, recimo, o njezinu svojatanju već neupitno tuđih teritorija. Pa makar i na razini repetitivne (o oficijelne) fantazije – zaključuje Žarko Puhovski.

„Srpska vlast ima razloga da ovakav sporazum tumači kao provokaciju“

Milovan Božinović, srpski karijerni diplomata, u izjavi za Danas kaže, s druge strane, da je „gnev“ predstavnika države Srbije opravdan i da ga razume kao provokaciju.

– Ovaj sporazum sigurno je krupna nova politička činjenica u našem ranjivom okruženju i srpska vlast ima razloga da ovakav sporazum tumači kao provokaciju. Ovo saveznistvo nije moglo proći bez odobrenja, a možda i podsticaja NATO, što će, u politickoj galami koja se očekuje, po svoj prilici imati centralno mesto. Srpska vlada je u svom odgovoru navela sve najjače argumente kojima raspolaže – od činjenice da Kosovo nije međunarodni subjekt s pravom da potpisuje takve sporazume, da Kosovo smatra delom svoje teritorije, pa do prigovora koji je najozbiljniji – ako je tačan – da je Srbija zaobiđena, odnosno ignorisana u pripremi ovog nesumnjivo ( i simbolički i bezbednosno) važnog dokumenta – kaže Božinović.

Kako dodaje, prvo na šta ovaj politički potez ukazuje jeste da su Kosovu, na zaobilazan način, odškrinuta vrata – u realnosti i više od toga – za formalizovanu saradnje sa NATO, odnosno sa njegove dve punopravne članice.

– Srbija će se naći pred velikim iskušenjem kako da reaguje na potez najbližih suseda koji, iz dobrih razloga, doživljava kao „prst u oko“. I sve to usred najdublje političke i društvene krize u koju se stihijno sve više zaglibljuje, jer nema ni institucije ni političke tradicije da se sa današnjim izazovima nosi. U pokušaju da razumemo kako je do ovog umnogome originalnog savezništva uopšte došlo, valja uočiti eskalaciju, bliže je istini paničnu freneziju optužbi da su nasi susedi podstrekači, finansijeri i uopšte kolovođe protesta koji ovih meseci, potresaju Srbiju – objašnjava svoja stanovišta Milovan Božinović.

On dalje kaže: „A šta je o susedima, i to sa najvišeg mesta, rečeno – ovde se, iz respekta prema čitaocima, neće ponavljati“.

– To su razjarene autodestruktivne tirade na koje niko ko drži do svog dostojanstva – a ja mislim i dostojanstva svog „sagovornika“ – neće odgovarati. Ali će zato naći načina da dirne u nerv koji će zaboleti, i to tako da je brzo jasno ko je tu u jačoj poziciji. Sva je prilika da je to politička i psihološka pozadina ovog događaja. Mislim da je za Srbiju pametno da reaguje oštro – za to ima razloga – ali bez verbalne agresije koja nas zavarava da nam je manevarski prostor veći nego što objektivno jeste. A taj prostor u kojem se krećemo možemo proširiti samo ako našu komunikaciju sa svetom, posebno nas dijalog sa susedima, deneurotizujemo i upristojimo, što ce očigledno biti zadatak naredne generacije, možda baš one koja već mesecima defiluje Srbijom – zaključuje Božinović.

„Ovaj savez Hrvatske i Albanije zapravo uvlači Kosovo u NATO na mala vrata“

Kosovski analitičar Fadil Lepaja kaže za Danas da je Srbija ljuta što je isključena iz ove inicijative, i da je zapravo očekivala jedan dogovor u kojem bi pozicija i status Kosova bili nejasni kao u mnogim dosadašnjim regionalnim dogovorima.

– Pošto Kosovo nije članica NATO saveza, a neke članice NATO saveza još nisu spremne da priznaju državu Kosovo, ovaj savez Hrvatske i Albanije zapravo uvlači Kosovo u NATO na mala vrata, te Srbija će morati da se uključi u ovaj regionalni dogovor, na isti način kao i Kosovo, ali ovaj put bez mogućnosti da blokira Kosovo. Ako, ipak, Srbija ne bude htela da se uključi u taj dogovor, ona će izgubiti korak u tom procesu a neće moći da računa na rusku podršku, ni SAD-a, ako bude igrala na kartu zaoštravanja odnosa. A, sa druge strane, treba da računa na prisutnost i podršku Turske, i njenu podršku za ovaj novosklopljeni savez – zaključuje Lepaja.