Crna Gora se neće usrećiti novom vlašću

Društveno vlasništvo, proizvodnja koju organiziraju radnici a koja nije usmjerena stvaranju profita već osiguravanju temeljnih potreba za sve – tzv. socijalistički trokut je u mogućnosti da osigura bolji život za sve. No, smatram da se revolucija ne može i ne treba desiti tako da neka avangardna partija donese promjene i ima zacrtani svaki korak te promjene, već da društvena većina preuzme odlučivanje i pokrene demokratske procese za smjenu kapitalističkih elemenata socijalističkima – ocenjuje u razgovoru za Danas Katarina Peović, poslanica opozicione Radničke fronte u hrvatskom parlamentu, odnosno liderka te partije, u odgovoru na pitanje da li veruje da bi taj pad režima u CG mogao u regionu da uzrokuje neko novo doba na ovim prostorima, koje bi građane donekle oslobodilo pritiska korumpiranih političara.

* Kako ocenjujete aktuelni proces formiranja nove vlasti u Crnoj Gori?

– Mogla bi se pozdraviti smjena korumpirana režima Mila Đukanovićeva kad zamjena ne bi bila nacionalističko-klerikalne provenijencije. Ukratko, Crna Gora se neće usrećiti ni ovom novom vlasti, kao što se nije usrećila ni dosadašnjom.

* Kako vidite formiranje Partije radikalne levice u Srbiji, odnosno sociologa Jovu Bakića, kao jednog od promotera politike te stranke i zagovarača da se na miran način diktatori ne mogu skinuti sa vlasti i da je neophodnost nasilne pobune na ulicama, neizbežna? Da li je to realnost?

– Nisam čula za tu njegovu izjavu, no ono što znam o nekim akterima u Partiji radikalne levice je da je riječ o ljudima koji su dokazali svoju predanost politikama u korist obespravljene društvene većine. Dobro je da se u Srbiji formirala takva partija koja se sastoji od ljudi koji su se borili protiv deložacija, nepravde, nejednakosti. Poznajem neke od tih ljudi koji su bili dio Združene akcije krov nad glavom, sprečavali deložacije i upozoravali da je krov nad glavom temeljna ljudska potreba.

* Članovi ove stranke govore o nužnosti povezivanja levičarskih pokreta i organizacija u regionu i jednoj široj pobuni. Vidite li smisao u tome i na koji način?

– Promjene će se sigurno dešavati simultano, no ne možemo čekati da ih netko pokrene. Iako se obično očekuje da će one krenuti iz bogatih zapadnih zemalja, na našim prostorima imamo najmanje dva razloga da ih očekujemo. Prvo, u samo nekoliko desetljeća naši su narodi radikalno osiromašili – materijalni pokazatelji siromaštva i deprivacije u našim zemljama pokazuju da je stanje alarmantno. No drugo, društvena većina se još uvijek dobro sjeća razdoblja jugoslavenskog socijalizma i ima uvid u to kako se živjelo u jednom a kako u drugom sistemu. Iako je jugoslavenski socijalizam patio od deficita demokracije, ni danas ne možemo reći da su stvari dobre, a što se tiče socioekonomskih pokazatelja oni su loši. Primjerice standard je u Hrvatskoj prema kupovnoj moći 1978. bio gotovo 30 odsto bolji.

* Vidite li način za saradnju sa takvim, levim opcijama u Srbiji i na koji način?

– Naravno, kao što sam rekla mi već imamo dobru komunikaciju s ljudima iz Partije radikalne levice, imali smo nekoliko susreta i razgovora, u kontaktu smo. Neke stvari nema smisla da svi radimo odvojeno. I mi smo od slovenske Levice dobili puno savjeta, dokumenata, raspravljali smo o strategijama dizanja minimalne plaće, recimo – i takve vrste suradnje treba poticati u regiji.

* Kako cenite režim Aleksandra Vučića, odnosno u čemu se sastoji razlika između ovdašnje i vlasti u Hrvatskoj? Može se čuti da je Hrvatska daleko ispred Srbije kada je reč o elementarnim uslovima života, slobodama, pravima…

– Obje zemlje su se dovele do razine radikalne obespravljenosti društvene većine. Režim Andreja Plenkovića u odnosu na režim Aleksandra Vučića samo se razlikuje ponešto u stilu vladavine – u smislu materijalnih, ekonomskih politika – tu nema nikakve razlike. Obje zemlje pristaju na podređenu ulogu u odnosu na EU centar i pristaju biti izvor jeftine radne snage i tržište za proizvode bogatih zemalja Evrope. Odustali smo od svoje nekad razvijene industrije i sveli se na rentijerski tip privrede s niskom dodanom vrijednošću. Naše vladajuće elite narod često proziva zbog nesposobnosti – no oni upravo čine ono za što su i postavljeni – provode politike kapitalizma na periferiji.