1. Zašto još nema zelenog svetla EU kandidaturi Srbije za punopravno članstvo?2. Koliko je važno pitanje Kosova za ovaj proces? 3. U kojoj meri je Srbija sama odgovorna za nedovoljnu brzinu kojom ide proces njene evropske integracije? Miloš Aligrudić, potpredsednik DSSRatko Mladić je samo izgovor 1. Razmatranje kandidature koče nerazrešeni odnosi između Srbije i Brisela. Srpska strane ne želi da p

1. Zašto još nema zelenog svetla EU kandidaturi Srbije za punopravno članstvo?

2. Koliko je važno pitanje Kosova za ovaj proces?

3. U kojoj meri je Srbija sama odgovorna za nedovoljnu brzinu kojom ide proces njene evropske integracije?

Miloš Aligrudić, potpredsednik DSS

Ratko Mladić je samo izgovor

1. Razmatranje kandidature koče nerazrešeni odnosi između Srbije i Brisela. Srpska strane ne želi da prizna da je put Srbije u EU vezan za priznanje Kosova, što je stav većine zemalja Unije koje su priznale samoproglašenu nezavisnost. Bez prihvatanja te činjenice, Srbija ne može biti član Unije niti da pravi ozbiljne korake dalje. To što postoje pojedine države koje šalju drugačije signale, ono je čime se ovdašnja vlast pravda. Međutim, postoji način da Srbija profitira ukoliko zauzme jedan relaksiraniji stav. Treba da održavamo maksimalan odnos sa Unijom, bez obzira na članstvo, ali i da razvijamo, pre svega ekonomske, odnose s drugim zemljama sveta.

* Kosovsko pitanje je pre svega političko i Međunarodni sud pravde neće imati značajnu ulogu u njegovom rešavanju. EU je danas postala „par ekselans“ politička organizacija, koja se sastoji iz ekonomskog i političkog dela. Umesto da se obaziremo na ekonomski deo, Srbija se bazira isključivo na politički koji nam očigledno nije naklonjen. I, naravno da kosovsko pitanje ima direktnog uticaja na naš put, jer su zemlje članice pod pritiskom da priznaju nezavisnost Kosova, a u EU su i države koje su tu nezavisnost već priznale. Ako Srbija ne prizna nezavisno Kosovo, ili se barem ne ponaša u skladu sa idejom njegove nezavisnosti, ne može postati formalna članica te organizacije u kojoj više od polovine zemalja ima agresivan stav po tom pitanju. To je veliki problem i razlog za ozbiljan i stalni dijalog i sa zemljama članicama pojedinačno i s Briselom. To je mukotrpan posao, a zavaravati građane Srbije da ona može postati članica EU dok ovo pitanje ne bude rešeno, je vrlo ružno.

* Unutrašnje reforme nisu problem. Ne kažem da su sjajne, ali kada se uporedi ono što su uradile Bugarska, Rumunija ili baltičke zemlje, koje su postale članice na brzinu, i Srbija, mi smo u tom smislu mnogo više napredovali. Ne postoji neka objektivna prepreka, jer se sve svodi na političke prepreke vezane za pitanje teritorijalnosti Srbije i KiM. Hapšenje Mladića nije samo po sebi uslov EU. Slučaj Mladića ili Hadžića će stalno služiti kao neka vrsta formalne kočnice do momenta kada se će se jasno i glasno izgovoriti da je Kosovo, odnosno nepostojanje priznanja Kosova kao nezavisne države, u stvari glavna prepreka za Srbiju. Kada se to bude jednom izgovorilo, hapšenje Mladića biće zaboravljeno.

Nećemo moći s Kosovom u EU

1. Koče nas bar četiri stvari. Prva je neizvršavanje starih obaveza Srbije, kao što je kraj saradnje s Haškim tribunalom i izručenje preostalih optuženih, Ratka Mladića i Gorana Hadžića. Druga se odnosi na kočenje političkih i ekonomskih reformi koje bi dovele do funkcionisanja osnovnih institucija vladavine prava, demokratije i tržišne ekonomije. Treća je nerešeni problem Kosova, jer je većina država EU priznala Kosovo. Drugim rečima, nisu rešena suštinska pitanja granica Srbije. Razlog je i velika zamorenost EU od proširenja. Proći će još Hrvatska, a posle toga doći će do pauze, za koju ne znamo koliko će da traje. Možemo da utičemo da pauza bude kraća, a to znači da ozbiljno korigujemo politički i ekonomski sistem, predamo optužene i rešimo problem Kosova.

2. Zbog toga što EU i njene vodeće zemlje imaju velike probleme i fokusirane su na njihovo rešavanje, još se ne zahteva od Srbije da odmah prizna Kosovo, ali se traži fleksibilniji stav u odnosu na rešavanje niza praktičnih pitanja i komunikacije s Kosovom, koja sada ne postoji. Ipak, funkcioneri EU i pojedinih država predviđaju da će se u nekoj tački u budućnosti naš ulazak u EU sudariti s pitanjem Kosova. Tada će to pitanje predstavljati veliku prepreku, čak i ako bismo ubrzali druge reforme, izborili se sa sistemskom korupcijom i stabilizovali kontrolne institucije, a naročito oblast pravosuđa. Posle odluke MSP, očekuju se koraci napred u saradnji Srbije i Kosova i nalaženje rešenja za to pitanje. EU ne želi da uvozi takve zapaljive probleme.

3. Srbija se samo delimično trudi da uđe u EU. Ona postavlja uslove, na primer da bude primljena u Uniju samo s Kosovom, o čemu nas dnevno podseća Vuk Jeremić. To neće biti moguće. Odugovlačimo s predajom Ratka Mladića, zato što i ova vlast ovaj prostor još uvek smatra provizorijumom u kome se i dalje mogu voditi igre oko granica i dokle seže Srbija. Tu je strah i od obnovljene tužbe BiH protiv Srbije, kao i razne nacionalističke tlapnje kojih se nismo oslobodili i koje su samodestruktivne. Odgovorna je što se sporo krećemo na planu unutrašnjih promena, jer neće od sebe na napravi pristojno i pravedno društvo, a to je moguće samo ako niko nije iznad zakona. Partijsko-tajkunska oligarhija ruši institucije, koje jedna za drugom padaju, čak i tamo gde smo nešto uradili.

Vesna Pešić, članica Predsedništva LDP

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari