Danijel Dašić, građanski aktivista i član bivše SPN u Nišu: Zašto bi opozicija trebalo da igra igru vlasti? 1Danijel Dašić/ Foto: Youtube/Medijski istraživački centar Niš

Da je Srbija protiv nasilja (SPN) u Nišu ostala zajedno, bila bi zasigurno najbolje plasirana opoziciona lista na lokalnim izborima, bez obzira na neravnopravan položaj i izbornu krađu.

Pukotina u bivšoj SPN po pitanju izlaska na izbore može da dovede u pat situaciju SNS i prodemokratsku opoziciju, zbog čega će onda skriveni ili neskriveni „aduti“ vlasti posle izbora morati da „izleče“ rezultat SNS i obezbede joj bar minimalnu prevagu, kaže za Danas Danijel Dašić, analitičar, građanski aktivista i bivši član SPN.

Gradski odbori Stranke slobode i pravde (SSP) i Srbija centra (SRCE) odlučili su da bojkotuju lokalne izbore u Nišu 2. juna, čime se SPN raspala, pošto je većina stranaka koalicije- Narodni pokret Srbije (NPS), Zeleno- levi front, Demokratska stranka, Zajedno i Pokret slobodnih građana, odlučila da na njih izađe.

Naš sagovornik podseća da su građani Niša na vanrednim parlamentarnim izborima 17. decembra prošle godine koaliciji SNP dali 31,2 odsto glasova, a koaliciji oko naprednjaka 41,2 odsto, odnosno svega oko 13.400 glasova više, naglašavajući da bi rezultati na predstojećim lokalnim izborima mogli biti bolji, pošto praksa pokazuje da su na njima „birači mnogo kritičniji prema vlasti, a pozitivniji prema opoziciji“.

Danijel Dašić, građanski aktivista i član bivše SPN u Nišu: Zašto bi opozicija trebalo da igra igru vlasti? 2
Danijel Dašić: Foto Medija centar Beograd

Da li je moguće da nakon ove podele u niškoj SPN, odnosno odlaska SSP i SRCE, opozicija u Nišu računa na pobednički rezultat ili su šanse za to znatno smanjene?

To je ključno pitanje, najbitnije prevashodno za sve građane koji su glasali na decembarskim izborima za koaliciju Srbija protiv nasilja. Ako bi se tadašnji rezultat (31,2 odsto) samo ponovio 2. juna, to bi značilo da bi opozicija u Skupštini grada imala od 23 do čak 26 odbornika (od ukupno 61, prim. aut.), sve u zavisnosti od broja listi koje ne bi prešle cenzus. Naravno, sve to zavisi od izlaznosti, pogotovo u urbanim sredinama koje su i donele najviše glasova opoziciji.

Odlaskom dve od sedam članica koalicije SPN, definitivno je napravljen problem i jedan broj glasača će odlučiti da poštuje odluku tih partija. Sa druge strane, odlaskom SSP, preostali deo ove liste gubi ono breme „Đilasove opozicije“, i pokazuje da ne želi da sluša Beograd kada se radi o interesima Niša, što je uvek dobar motiv za izlazak na izbore.

Da sumiram, sve se svodi na dve stvari: kako će niški SPN iskomunicirati taj izazov sa, prevashodno svojim glasačima, a i delom neopredeljenih, i ne manje bitno, da li će i koliko biti napada do izbora između te dve struje. Tu pogotovo mislim na dve najjače partije u tom bloku- NPS i SSP.

Koliko je taj predizborni raskol povećao izborne šanse niške Srpske napredne stranke (SNS)- koja inače u Nišu ima niži rejting nego na nivou države, problem unutrašnjih sukoba i prema ocenama dela javnosti (ne)velike rezultate na lokalu?

Niški SNS na lokalnim izborima može da očekuje za pet do 10 odsto slabiji rezultat nego na decembarskim parlamentarnim, imajući u vidu praksu glasanja istih ljudi za republiku i lokal u prethodnim godinama. Na primer, na izborima 2016. u Nišu SNS je na republičkim izborima imao 48,25 odsto, dok je na lokalu imao 38,99 odsto. Korišćenje lika i dela predsednika Srbije donosi neke benefite, mada je pitanje da li ta velika zaštitna senka može da pokrije sve brljotine i probleme koje se svakodnevno otkrivaju.

A u kojoj meri podeljenost u bivšoj koaliciji Srbija protiv nasilja po pitanju izlaska na izbore zbunjuje i demotiviše građane?

Imajući u vidu da je najjači motivacioni faktor za birače opozicije njeno jedinstvo i zajednički nastup, koji bitno uvećava prosti zbir rejtinga pojedinačnih stranaka, ova, prva pukotina u jedinstvenom bloku, predstavlja uspeh vlasti jer može da utiče negativno na procenat osvojenih glasova, ukoliko se ne osmisli i realizuje kampanja koja bi minimizovala takav događaj. Ali to najviše zavisi od poruka i načina komunikacije između predstavnika bivše SPN na lokalu koji su za i protiv izlaska na ove izbore i mogu biti značajan demotivacioni faktor 2. juna.

Nažalost, vlast uspešno radi na dva od tri osnovna fronta za dobijanje izbora- objedinjenju i motivisanju svog biračkog tela, cepanju opozicije i demoralisanju njihovih birača i privlačenju apsitenata. Stavila je na listu sve i svašta što može da donese procenat, pa makar i na nivou statističke greške, u prevodu, pokupila je sav politički talog u Srbiji, i što je još bitnije, napravila pukotinu u do sada jedinstvenom nastupu koalicije oko SPN.

Trebalo bi igrati igru vlasti, koja je pred pritiskom međunarodnog faktora pristala da krene u realizaciju OSCE/ODIHR preporuka, bez namere da ih sprovede u potpunosti. To isto bi trebalo da predstavlja i učešće opozicije na ovim izborima. Hoćemo, radimo zajedno, ali ako ne bude opipljivih poboljšanja i rezultata, ništa lakše nego sprečiti održavanje izbora, pogotovo kad si unutar sistema.

Šta bi moglo da se dogodi na izborima i biralištima ukoliko SSP i SRCE organizuju aktivni bojkot, što su ranije najavljivali? Da li je oko izbora ili na dan izbora moguća saradnja između bivših partnera u niškoj SPN?

Pitanje aktivnog bojkota, ili tačnije primene institucije građanske neposlušnosti, i aktivnog sprečavanja održavanja izbora, ukoliko vlast ne ispuni sve na šta se obavezala do 2. juna, nije samo privilegija SSP i SRCE. I ostalih pet članica bivše niške SPN – NPS, ZLF, DS, Zajedno i PSG, prema dosadašnjim izjavama, zadržavaju pravo da reaguju, i da možda još efikasnije, iznutra, spreče održavanje izbora 2. juna.

Mislim da saradnja na ostvarivanju boljih, pravednijih i prevashodno poštenih izbora nije stala, i neće prestati, bez obzira što su članice bivše SPN odlučile da krenu drugačijim putevima u to ostvarivanje. I jedan i drugi put su komplikovani, zahtevni i nepredvidivi, ali se u bliskoj budućnosti sigurno opet spajaju.

Neophodna je odgovornost lokalnih šefova opozicije

„U ovom slučaju, najveću odgovornost imaju predsednici gradskih odbora, koji bi trebalo da se izbore za poštovanje lokalnih specifičnosti, i prava na drugačije, obrazloženo i argumentovano mišljenje, koristeći uspeh na izborima 17. decembra i podršku međunarodnog faktora u vezi dokazane izborne krađe“, kaže naš sagovornik.

Više vesti iz ovog grada čitajte na posebnom linku.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari