Đenero: Srbiji je potrebna druga demokratska tranzicija

Predsednik Hrvatske Zoran Milanović ocenio je da je Kosovo „možda malo bandoglavo“ u svojim zahtevima, ali da je Srbija ta koja „eskalira“.

Ovakve reči ne mogu mnogo pogoršati već odnose između Hrvatske i Srbije jer su oni već tradicionalno loši, kako ocenjuje Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam, podsećajući da je poslednji susret predsednika dve zemlje održan 2018. godine i poruke koje su tada poslate.

– Tada je Vučić rekao da bi za međusobne odnose bilo dobro da Vulin zaćuti barem 100 dana. Sada sa Hrvatske strane Milanović igra tu ulogu, i ovo je samo malo oštrija retorika od one na koju smo navikli – ukazuje Popov.

On očekuje da će se konačan rasplet i smirivanje tenzija u celom regionu desiti nakon posredovanja Kvinte, EU i SAD, koje će zatražiti povlačenje obe strane, uz zadržavanje mera oko tablica, ali Popov naglašava da je to još daleko od mira u regionu.

– Nevolja je ta što ovde našim zvaničnicima može da odgovara da ta reč „rat“ koja često provejava, a samo treba videti tabloide. Ljudi iz straha od rata spuštaju svoja očekivanja od ove vlasti a to koriste političari sa svih strana da zveckaju oružjem. Samo je pitanje kada će im to izmaći kontroli – naveo je on.

Odnosi Hrvatske i Srbije odavno su „hibernirani“, kako za Danas ocenjuje Davor Đenero, hrvatski politički analitičar, još od kada je EU „pustila niz vodu“ kako on to ocenjuje, administraciju Borisa Tadića, ali on ne veruje da će vlasti u njegovoj zemlji dozvoliti da dođe do otvorene konfrontacije sa srpskim predsednikom.

– Hrvatska vlada i Andrej Plenković izbjegavat će konfrontaciju s Vučićem i neće davati priliku Vučiću da svoju verbalnu agresiju usmjerava i na Hrvatsku. Hrvatska je, što se tiče Vučićeva hibridnog ratovanja, u dobroj situaciji, zbog izvrsnog demokratskog ponašanja vodstva srpske zajednice u Hrvatskoj, prije svega gospode Milorada Pupovca i Borisa Miloševića, koji su izgrdili firewall prema Vučićevu konceptu „Srpskog sveta“ jasno definirajući svoju poziciju kao poziciju ustavnog patriotizma, što znači da su Srbi u Hrvatskoj kulturno i emotivno vezani uz Srbiju, ali da su politički autonomni i da svoje probleme rješavaju samostalnu u Zagrebu – ističe Đenero.

On naglašava i daje jasno da je „incident na Kosovu planiran“, te da on služi Vučiću kao „pokazna vježba za domaću publiku i demonstraciju navodne odlučnosti pred NATO i ambasadorima Kvinte, iako je sve vrijeme bilo jasno da je izlazna strategija, prema kojoj će KFOR zamijeniti kosovsku policiju, a onda se Vućićeva vojska povući, bio na stolu. Naravno, uvijek u takvim igrama prijeti da neka budala napravi korak više nego što je Vučić od njega očekivao“, ukazuje on.

Hrvatskoj ne odgovara ovakva politika jer izaziva nestabilnost u državama koje bi inače bile usmerene na napredak i evropsku i atlantsku perspektivu, kako ocenjuje Đenero, dodajući da „nije slučajno“ što je Vučić takvu vežbu izveo upravo pred dolazak predsednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen na Balkan.

– Hrvatska se zalaže za to da EU prihvati politiku kakvu sama Hrvatska vodi, da hibernira odnose s Vučićevim režimom, ojača europsku perspektivu Sjeverne Makedonije i Crne Gore (nakon parlamentarnih izbora), da osnaži NATO identitet ovih dviju država i Albanije, te otvori atlantsku perspektivu BiH i Kosovu. U tom slučaju Srbija ostaje izolirana, a komunikacija s državama iliberalne demokracije ne može biti ventil koji bi Vučiću davao dovoljno zraka. U takvim uvjetima Srbija bi postala beskorisna i Rusiji, a nakon toga bilo bi moguće započeti drugu demokratsku tranziciju u Srbiji, koja bi pomela Vučića i njegove satrape s vlasti – tvrdi Đenero.

Podsećanje

Podsetimo, u leto 2016. dok je Vučić bio premijer, objavljeno je da će se Vlada Srbije uzdržati od komentarisanja izjava hrvatskih zvaničnika, koji su, između ostalog tada tvrdili, da će Zagreb blokirati pridruživanje Srbije EU, budući da je Hrvatska punopravna članica Unije, a Srbija nije. Vučić je pisao javno pismo tadašnjem predsedniku Evropske komisije Žanu Klodu Junkeru, komesaru Johanesu Hanu i visokoj predstavnici Federiki Mogerini žaleći se na negativno raspoloženje prema Srbima u Hrvatskoj.