Ivo Josipović: Beograd i Zagreb razgovaraju samo preko medija

Josipović dodaje da Juker očito smatra da su tenzije između dve države potpuno nepotrebne i da su rezultat huškanja političkih elita, koje raspiruju sukobe zarad unutrašnjih političkih razloga. U pravu je, sporove treba rešavati upornim razgovorima vođenim u dobroj veri. Nema tog spora koji se ne može tako rešiti. Uostalom, znate da sam predložio formulu za rešenje spora o univerzalnoj nadležnosti. A vlade nisu na razgovor o toj temi, ne putem medija, nego „licem u lice“ utrošile ni minute. Naprosto, ne razgovaraju jer im više odgovara sukob. A mediji ih, u obe države, prate i potiču u kavgaženju. EK ne želi da sudeluje u tome. Isti bi odgovor dobila i Hrvatska da je poslala pismo slično srpskom. Uostalom, Hrvatska je svoju packu dobila prilikom otvaranja pregovora sa Srbijom,

Srpski premijer Vučić povodom Junkerovog pisma kaže da ne podnosi lažne simetrije i ravnoteže?

– Sviđa mi se Vučićeva odluka da više ne odgovara na izjave iz Hrvatske. To je dobar početak. Po mome sudu, pozicije političkih elita u Hrvatskoj i Srbiji su slične. U Srbiji bi trebali razmotriti realno svoj deo krivice za ovo pogoršanje odnosa, a isto treba da učini i Hrvatska. Moja je poruka vođstvu Srbije i novom vođstvu Hrvatske da odmah sednu za sto, bez puno pompe i medijskog blještavila, i da krenu da rešavaju probleme.

Da li ste vi pomalo razočarani istupima bivšeg stranačkog kolege Zorana Milanovića, koji je Srbiju nazvao „šakom jada“?

– Da, celi njegov govor na sastanku s braniteljima nije mi se dopao i već sam to javno rekao. Bio je nepotrebno uvredljiv i s vrlo problematičnim političkim porukama, ne samo kad je reč o Srbiji.

Dolikuje li takvo ponašanje jednom levičaru koji računa na srpske glasove na izborima?

– Rekao bih, nije to pitanje levice i desnice. Reč je o tome ima li neki političar osećaj odgovornosti kad raspiruje sukobe i ima li uopšte pravo da se u kampanji kocka sa vrlo važnim političkim vrijednostima kakve su mir i dobrosusedstvo. U isto vrijeme, čelnik desnice Plenković poziva na smirivanje u međudržavnim odnosima, iako je bilo perioda u kojima je njegova stranka prednjačila u negativnim stavovima prema Srbiji i Srbima. Zaštita nacionalnih interesa podrazumijeva rešavanje problema i sukoba, ne njihovo raspirivanje. Mogu samo da se nadam da će Milanović, ako dobije izbore, odnosima sa susedima pristupiti drukčije od onoga što je pokazao u kampanji.

Zašto su Srbi večita meta u predizbornim hrvatskim kampanjama, što nije slučaj u Srbiji?

– Nemojte se zavaravati. Hrvatska i Hrvati su stalna tema nekih važnih političara u Srbiji. Isto tako, kako postoje problemi srpske manjine u Hrvatskoj, postoje i ozbiljni problemi hrvatske manjine u Srbiji. Da je nastavljen trend u razvoju naših odnosa koji smo započeli predsednik Tadić i ja, vjerojatno bi, i u Hrvatskoj, i u Srbiji, te teme prestale da budu tako važne. Važna je i uloga medija. Pogledajte samo naslove po nekim srpskim novinama i portalima! Huškaški su. Isto je i u Hrvatskoj, iako mi se čini da su vodeći mediji u Hrvatskoj nešto umereniji, barem u naslovnicama.

Pojedini srpski političari priželjkuju pobedu HDZ.

– Naši izbori su naša stvar, kako su i vaši izbori vaša. Tko god da pobedi, mora postojati volja za saradnjom, pa i volja da se pređe preko nekih teških riječi koje su pale.

Koliko referendum u Republici Srpskoj može dodatno da destabilizuje region?

– Može biti jako destabilizirajući. Ako živite u zajednici s drugim narodima, dobro je suzdržati se od aktivnosti koje snažno uznemiruju i plaše druge. Nadam se da će u BiH političari naći način da sačuvaju stabilnost i svoju zemlju odvedu u EU.

Proglašavan sam i srbofilom i ustašom

Vraćamo li se u devedesete?

– Nažalost, obično građani biraju političare i stranke koje proizvode tenzije i sukobe, ljude koji nemaju kapacitet da grade mir. Osobno sam činio sve da se odnosi među državama u regiji učine dobrim. Bilo je vidljivih uspjeha, ali neki su me u Hrvatskoj zato proglasili srbofilom i veleizdajnikom, čak su mi desničari i neki ustašofili organizirali suđenje. A u Srbiji su me u isto vrijeme i neki istaknuti političari smatrali ustašom. Čak i mene.