Foto: Privatna arhiva
Šta sam imao da kažem, rekao sam u saopćenju, jer je i ono bilo iznuđeni čin i odgovor na nestatutarno djelovanje i nelegitimne odluke Glavnog odbora, posebno izmanipukiranih članova tog tijela, oji nisu imali punu informaciju o svemu što je prethodilo mojoj odluci – objašnjava, za Danas, napuštanje Stranke pravde i pomirenja (SPP), bivši zamenik predsednika te partije i narodni poslanik Jahja Fehratović, koji, sada, kao vanstranačka ličnost ne želi da objašnjava aktuelnu situaciju ni u SPP „niti bilo kom drugom političkom subjektu“.
Koja „kap je prelila čašu“ da donesete odluku da napustite SPP?
Idealista sam, čovjek suštine. Primarno moje polje djelovanja su kultura i nauka. U politiku sam ušao na molbu i insistiranje rahmetli akademika muftije Muamera Zukorlića i iz potrebe očuvanja vitalnih interesa bošnjačkog naroda. Ponosan sam na sve što smo uradili prethodnih deceniju i više. Od njega sam naučio da u svemu, pa i politici, moraju postojati crvene linije, koje se ne smiju preći. Iznošenje bilo kakvih detalja moglo bi ugroziti sudske procese, koji će, vjerovatno, biti pokrenuti. Zato ću se ovdje zaustaviti.
Jedan ste od visokih funkcionera SPP, koji su, od prošle godine, napustili partiju. Koja su najčešća neslaganja sa novim partijskim rukovodstvom?
Neumjesno je da govorim o drugima. Što se mene tiče, stvar je principa, ideje i vizije osnivača ovog pokreta. Ostao sam na istim ideološkim koordinatama, jer čvrsto vjerujem da je to jedino ispravno.
Kakav je Vaš stav o pravljenju koalicije između SPP i SDA Sandžaka?
Da je SDA Sandžaka bila dobra politička partija, SPP nikada ne bi bila osnovana, niti bi imalo potrebe za tim. Mnogo je grijeha te partije prema vlastitome narodu. Neki su, možda, doživjeli amneziju. Ja nisam. Dobro se sjećam devedesetih i prebijanja hiljada Bošnjaka, najlošijih privatizacija u regionu i ostavljanje više desetina radnika bez hljeba – odsecanja prstiju, zakucavanje eksera u ruke nemoćnih radnika, gubitak ustavno-pravnog statusa Bošnjaka, izjednačavanje partizana i četnika, pronevjera opštinskih i gradskih budžeta, ranjavanja i ubistva u predizbornim kampanjama i na samim izborima, a onda i najvećeg grijeha: agresije na Islamsku zajednicu (IZ), pokušaja puča, Ugljaninove izjave da „Mešihat više ne postoji“ od koje se nikada nije ogradio, i svega onoga što je to proivelo.
Vaš stav prema IZ u Srbiji?
Za mene je IZ temeljna i krovna institucija Bošnjaka i muslimana u Srbiji, garant njihovog opstanka i nada za svetliju budućnost. To je jedina institucija, koja je, u najtežim trenucima, bila uz svoj narod, i uvijek je uz svoj narod.I njen jedini grijeh, iz perspektive političkih stranaka, uvijek je to što je samosvojna, nadpolitička, nadinteresna, što je ne mogu pokoriti, staviti pod svoje i koristiti kao vlastiti servis.
U javnosti su, kroz saopštenja, sve „vidljiviji“ nesporazumi između institucija koje je osnovao Muamer Zukorlić. Šta se događa na toj relaciji?
Rahmetli akademik muftija Muamer Zukorlić bio je vizionar. Utemeljio je cijeli sistem institucija i izgradio pokret širokog spektra vejrskih, obrazovnih, naučnih, kulturnih i društveno važnih institucija. U svakoj od njih, kao osnivač i neprikosnoveni autoritet, ostavio je najdublji trag i zaslužio mnoga trajna dobra djela. Međutim, vrlo često je govorio da institucije ne čine zidovi već kadrovi, da bez kvalitetnih kadrova, institucije same po sebi ne mogu cvjetati. Trenutno se dešava proces tranzicije, u kojem mnogi nisu, do kraja svjesni, upravo ove činjenice.
Da li razmišljate o novom političkom angažmanu?
Naučio sam, da vizija i cilj uvijek moraju postojati. Svjestan sam obaveze svakog pojedinca da doprinese napretku zajednice, društva, naroda u skladu sa mogućnostima, referencama, kompetencijama i iskustvom.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
