Jugoslavija kao samoposluga

„Mi na prošlost gledamo otvoreno bijelo, kaže Klasić, a ne u nijansama. Ne samo na događaje nego i na ličnosti. Jednom sam rekao da se prema Jugoslaviji odnosimo kao prema samoposluzi; ulazimo kada nam treba i uzimamo ono što nam treba u tom trenutku“, rekao je Klasić. 

„Da li je Jugoslavija potrebna? Obrnimo pitanje: da li je možda Austro-Ugarska potrebna koja je trajala duže, da li je potrebna Čehoslovačka… Moj odgovor ide u smjeru da bih bio sretniji kada bi sve zemlje od Slovenije do Makedonije bile demokratske države, u kojima bi se poštivale medijske slobode, u kojima bi se poštovala manjinska prava, u kojima bi institucije države radile neovisno od politike i to bi za mene bio važan preduvjet da onda možemo raspravljati i o različitim oblicima suradnje“, istakao je Klasić. 

Vraćajući se u 1918. godinu Klasić kaže da je Jugoslavija bila izraz i idealizma, ali i potrebe.

„Političke, u tom trenutku manje i ekonomske i pitanje je da li sada imamo te, političke i ekonomske potrebe da bismo živjeli zajedno? Dva puta smo se rastali u krvi i mislim da nema potrebe da eksperimentiramo po treći put na način da moramo živjeti u istoj državi, ali svim silama se zalažem da živimo kao normalni ljudi. Ne kao dobri susjedi nego kao normalni ljudi, da poštujemo ono što bi trebalo poštivati u XXI stoljeću. Naravno, tu dolazimo do te ideje južnoslavenske. Može Hrvatska imati stotinu puta dužu granicu sa Mađarskom od granice sa Srbijom, ali meni nikad mađarski pjevači neće značiti ono što mi znači Bajaga (Momčilo Bajagić – p.a.), oni, Italijani i Austrijanci mogu praviti izvrsne filmove ali će mi uvijek biti bliži filmovi koje rade Beograđani, kao što je i obrnuto. I u tom smjeru trebamo ići da raspravljamo o budućnost, a ne gurati se u neku političku organizaciju“, rekao je Klasić na tribini FP i GDF.

Svi za Dinamo, ja za Partizan

„Uvijek sam bio malo kontra. U mojoj obitelji su svi ‘dinamovci’, a ja sam odmalena bio ‘partizanovac’. Ispričavam se svim ‘zvezdašima’, imao sam veliki plakat, na kome su i Moca Vukotić i gospodin Prekazi, koga pozdravljam i radujem se što je danas ovdje. Moji su porijeklom Zagorci i šta će biti nego ‘dinamovci’ a ja sam htio biti ‘partozanovac’ i pokazati pluralnost. I zato: pričajte sa djecom, unucima i vjerujte mi imaćete ogroman uspjeh. Ako svi zašutimo, kaže Klasić, postanemo ravnodušni onda smo sve pustili k vragu. Borite se!