Mit o braći Rusima i Turcima je propao, BiH su najviše pomogli EU i SAD

Još 2014. godine, pojavom ebola virusa, usvojena je odluka o opremanju izolatorija u kliničkim centrima na području Federacije, no sve  je ostalo tek “na papiru”. Uporedo nisu planirane neophodne količine zaštitne opreme i uređaja neophodnih za eventualnu epidemiju zaraznih bolesti. Bosanskohercegovačke vlasti novac su radije trošile za svoje povlastice .

Kada je u martu 2020. proglašena pandemija, postalo je jasno da nedostaje mnogo sredstava za liječenje oboljelih od Covida, da sve treba hitno kupiti po enormno uvećanim cijenama i da je neophodna znatna humanitarna pomoć. Sukladno uvriježenom promišljanju ovdašnjih “konstitutivnih naroda”, svaki je ponaosob očekivao da će izdašna i sadržajem značajna pomoć stići iz “bratskih zemalja”. Slijedila su razočarenja.

„Ono što se ne smije desiti jeste da se među građanima Bosne i Hercegovine, naročito među Bošnjacima, počne širiti bilo kakav neprijateljski sentiment prema našoj braći iz Emirata, kao i bilo kojem drugom narodu. Politike su politike i njima se ne smije dozvoliti da naruše dobre odnose među narodima“, smirivao je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović, nakon što su Ujedinjeni Arapski Emirati dostavili humanitarne pošiljke Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori i zaobišli  Bosnu i Hercegovinu.

Ta “posljedica međusobnog nerazumijevanja politika” kako je potez UAE okarakterisala Islamska zajednica u BiH donekle je ublažena dva mjeseca od početka pandemije, dostavom pomoći i iz ove zemlje. Da li zbog revanšizma, pošiljka iz Emirata će naredna četiri mjeseca biti u skladištima, a nakon otvaranja njen sadržaj nije odgovorao najavljenom.

“Na kraju se ispostavilo da u toj doniranoj opremi piše da je bilo sto hiljada testova, i kada smo mi došli u mogućnost da vidimo o čemu se tu radi, vidjeli smo da to nisu testovi, nego transportne podloge i brisevi. O čemu se tu radi? Imate bris i transportnu podlogu, to vam je osnov kad hoćete nekoga da testirate. S druge strane, imate testove koji su posebne podloge, na koji laički rečeno, postavljate te kapljice. Bris i transportna podloga koštaju 5,60 KM, test košta 30 KM (nabavne cijene). Ostala roba je bila u redu“, navodi za Žurnal Zijad Latifović, predsjednik Sindikata zdravstva FBiH.

Ista dilema, ruski humanitaci ili špijuni?

“Stižu ruski ljekari i oprema”, gromoglasno je iz Vlade Republike Srpske najavljeno ateriranje ruskog vojnog aviona kojim su dopremljeni timovi i vozila za dezinfekciju.

„Tamo gde oni izvrše dezinfekciju prostora, kažu da tu kao da nije ni bilo korone”, uvjeravao je član Predsjedništva BiH Milorad Dodik. Ispostaviće se da je nakon “ruske dezinfekcije” broj zaraženih virusom naglo povećan.

“Braća su stigla u pomoć ali kako? Rusija je dostavila medicinsku i zaštitnu opremu, a kao donacija je evidentiran i medicinski tim od 24 osobe i pet vozila za dekontaminaciju. Ta vozila, ljekari i pomoćni personal “raskuživali su bolnice i ambulante” u Srbiji i entitetu Republika Srpska, ulazeći u sam kapilarni sistem tih teritorija: mikro evidentirajući svaku česmu, vodovodnu cijev, crpnu stanicu, pristupni puteljak ili makadam put, broj kreveta, kvalitet medicinskih usluga a naročito je vršno profiliranje medicinskog kadra. Zatrebaće jednog dana..”, promišlja o razlozima ove vrste pomoći sociolog Sead Pašić.

Nikada nisu potvrđeni, ali ni demantovani medijski navodi da je Vlada RS za potrebe povratka ruskih aviona obezbijedila 35.000 litara kerozina!? Ponuda da ruski timovi “dezinfikuju” i objekte u Federaciji je odbijena. Stvarala se percepcija u javnosti da Rusija nije zaboravila Republiku Srpsku te da ona ima neki poseban status u pandemijskoj krizi. Vlasti ovog bh. Entiteta, uz svesrdnu pomoć podaničkih im medija, svaku, pa i minijaturnu pošiljku predstavljaju grandioznom, baš kao i onu paletu-dvije zaštitne opreme dostavljene iz Srbije. Podijeljeno je više ordena ekipi iz Rusije nego što je dobijeno zaštitnih maski.

Hrvatska usmjerena pomoć, iz Turske samo obećanja

Vlada Republike Hrvatske je početkom aprila donijela odluku o pomoći Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar u iznosu od 43 miliona kuna (oko 11 miliona KM). Iako je navedeno da je svrha suzbijanje Covida-19, ta suma se za ovu bolnicu izdvajala svake godine, za nabavku lijekova i materijala.

Tokom  prva dva mjeseca pandemije, iz Hrvatske je donirana zaštitna oprema u iznosu od 324.000 KM.  Lider HDZ-a Dragan Čović nije mnogo pažnje u to vrijeme pridavao ni raspodjeli pomoći ni općem stanju u “županijama”. Otputovao je u Zagreb “da iskaže solidarnost nakon zemljotresa u Hrvatskoj” da bi po povratku iz obavezne samoizolacije komunicirao sa ostatkom svijeta.

“Svaka pomoć bilo kojem političkom subjektu, kažem subjektu, a ne institucijama, jer one su tu da bi bile vidljive, a ne da funkcioniraju niti da donose bilo kakve vitalne odluke,se debelo naplati u promociji političkih i strateških ciljeva bratskih zemalja koje sluđena BiH mora da slijedi, inače će ostati bez zaštitnika i svekolikih izvora finansijske i svake druge podrške,” tumači takvo ponašanje političkih lidera u BiH Sead Pašić.

Pristalice SDA su očekivale, shodno proklamovanim dobrim relacijama obitelji Izetbegović i tamošnjeg predsjednika Tayyipa Erdogana, značajnu pomoć Turske za BiH. Telefonskim pozivima Erdoganu i apelom za pomoć pohvalili su se i Bakir Izetbegović i Milorad Dodik!? Epilog: Turska je humanitarnu pomoć ravnomjerno raspodijelila za  Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Kosovo!

Dostava pomoći iz Turske za BiH

U novembru mjesecu susret sa turskim predsjednikom imao je član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović. Erdogan je najavio da će Turska uskoro imati vakcine protiv koronavirusa, te je obećao dio i za BiH. Do decembra su nam iz Turske samo prodali određenu količinu Favipiravira, lijeka protiv virusa gripe.

“Bošnjaci muslimani su se nadali otvorenoj ruci bratske Turske i uzdali su se u Erdoganovu svemoć. Do kraja aprila u Turskoj kao da nije bio infekcije Covid 19, niti umiranja pa su političke partije, klijenti AKP, odlučili da to kapitaliziraju mahanjem turskim zastavama i medijskom ofanzivom o tome kako će pomoć i izbavljenje stići od prijatelja koji nikad ništa ne traži za uzvrat. Poslije su iz Turske stigle zaštitne maske, neki testovi i rukavice i na tome je ostalo. Svemogući ipak nije toliko galantan,” rezimira Sead Pašić.

Prijatelji reaguju bez prethodno uslovljavanja

I dok je ministrica vanjskih poslova BiH reklamirala zaštitne platnene maske obilazeći pogone sa čijim je vlasnicima tazbinski povezana, uvjeravajući da “apeluje za pomoć i prezentuje potrebe BiH širom svijeta”, dok je Dodik gledao u nebo čekajući ruske avione, Čović bio zagledan u ekran računara, a Bakir Izetbegović se nadao da će Fadil Novalić “završiti stvar” sa nabavkom respiratora i zaštitne opreme preko malinarske zadruge, Evropska unija i Sjedinjene Američke Države, svjesne ovdašnje situacije i političara, su hitro reagovali.

Obezbjeđene su stotine miliona maraka pomoći za hitnu kupovinu uređaja, zaštitne opreme, lijekova i druge medicinske opreme. U tabeli ispod je vrsta i vrijednost te pomoći za prva tri, najteža mjeseca u borbi protiv korona virusa.

Ove podatke dostavilo je Ministarstvo vanjskih poslova BiH u odgovoru na pitanje Saše Magazinovića, poslanika u Predstavničkom domu Parlamenta BiH o vrsti, količini i zemlji porijekla dostavljene humaniratne pomoći za BiH u vrijeme pandemije.

“Broj onih koji su se odazvali apelu za pomoć i u nekim slučajevima i sadržaj pomoći je vrlo skroman, što je zapravo slika BiH u međunarodnim okvirima i ogledalo naših diplomatskih kapaciteta. U konkretnom slučaju pomoći u borbi protiv Covida-19,  teško mi je govoriti o tome da se humanitarna pomoć eventualno koristi kao sredstvo političkog uticaja, ali u nekim drugim slučajevima bi zaista trebalo ostaviti prostora i za takvu vrstu analize. U svakom slučaju, drago mi je da je najveća pomoć stigla od EU i SAD”, prokometarisao je za Žurnal ove podatke Magazinović.

Vjerovatno spontano, jer nema usklađenu strategiju ni za jednostavnije potrebe nego što je suprotstavljanje epidemiji, Bosna i Hercegovina je nekako prebrodila ovu godinu najviše zahvaljujući pomoći Evropske unije i SAD-a, koliko god sa tim Dodik i Čović imali problem.  Njihov politički partner Aleksandra Vučić je pak izabrao da ljubi zastavu Kine. Nakon izbijanja kovida 19 favorizovao je humanitarne aktivnosti Pekinga u odnosu na pošiljke i fondove EU.

SRBIJA: Kina politički kapitalizovala pomoć Srbiji tokom pandemije

Humanitarne aktivnosti, pre svega slanje medicinske pomoći, nakon  izbijanja aktuelne pandemije korišćene su i kao sredstvo za unapređenje položaja pojedinih svetskih “igrača” u Srbiji i šire u ovom regionu, ocenjuju stručnjaci za spoljnu politiku.

Prema mišljenju naših sagovornika, Kina je prednjačila u pokušajima da takozvanom “diplomatijom maski” utiče na stratešku orijentaciju naše države, a zvanični Beograd je jasno i javno na početku kovid krize veličao Peking zbog sanitetskog materijala, lekova i ostale opreme koja je dopremljena, dok su materijalna i druga sredstva koja su u istu svrhu pristigla iz Evropske unije, bila u drugom planu.

Mada je takav pristup srpskih zvaničnika kasnije donekle izmenjen, budući da su oni počeli da pohvalno govore i o pomoći pristigloj iz EU, i dalje je nepoznato kolika je vrednost paketa, niti šta je od sredstava kupljeno, a šta je dobijeno na dar od Pekinga, Moskve ili Ankare.

S druge strane, podaci o glavnim humanitarnim  aktivnostima zvaničnog Brisela, uključujući njihove troškove, mogu se pronaći na zvaničnom Internet portalu Delegacije Evropske unije u Srbiji, koji se svakodnevno ažurira.

Govoreći na temu politizacije pomoći, Igor Novaković, direktor istraživanja ISAC fonda, konstatuje:”Naravno da su pojedine države shvatile da je pružanje pomoći tokom pandemije jedan vid diplomatije kojim mogu da pomognu poboljšanju svog imidža. U tome je svakako prednjačila Kina, u kojoj je i izbila pandemija i koja je na ovaj način pokušala da popravi svoj globalni imidž, Srbija tu nije bila primarni subjekt interesa, već zapadne zemlje. Setimo se da je pomoć prvo pristigla, između ostalih država i u Italiju”.

– Međutim, fundamentalna razlika je u tome što su srpske vlasti direktno pozvale Kinu u pomoć, što je snažno odjeknulo u samoj Kini (u medijima, ali među običnim građanima, na društvenim mrežama). Pritom, u javnom diskursu je kreiran utisak dihotomije da jedni (EU) neće i ne žele, dok Kina može i verovatno hoće. Samim tim pomoć, praćena medijskom promocijom i pozitivnim izjavama političara,  imala je mnogo veći odjek u domaćoj i inostranoj javnosti, ocenjuje naš sagovornik.

Novaković napominje da je, s druge strane, utisak da je pomoć koja je stigla iz Turske i Rusije pre bila “reaktivna”, nakon pomoći Kine, „da se ne kaže da oni nešto nisu uradili“ nego što je bila planirana.

– Na primer, pomoći Rusije je prethodila rasprava u medijima u Srbiji „zašto Rusija do sada nije uputila pomoć“. I Rusija i Turska su se pre svega usmerile na regione gde tradicionalno imaju uticaj, dok su ostali zanemareni. Drugim rečima, zanemareni su oni regioni gde pomoć nije mogla da se kapitalizuje. Isto tako, vlast u Srbiji je čini se u javnosti drugačije tretirala pomoć koja je došla iz Kine, u odnosu na sve ostale, uključujući Rusiju i Tursku. Pomoć koja je stigla iz Rusije i Turske je prilično medijski „zanemarena“. Na posletku, mi i dalje ne znamo kolika je tačno bila pomoć (koliko je iznosila i šta je od toga kupljeno) koja je stigla u Srbiju, sem one koja je stigla iz EU. Nisam siguran da je namera bila da se tretmanom pošalje poruka ko je poželjniji partner i saveznik, već da se stavi do znanja drugima da Srbija može da bira. Međutim, kada se stave činjenice na papir, jasno je da je za Srbiju EU najznačajniji partner i u ekonomskom, i u političkom i u bezbednosnom smislu. Tako da su se posle početnog nezadovoljstva sa postupanjem EU i javnih pohvala Kini, zvaničnici u Srbiji brzo ispravili i počeli da ističu i pomoć koja je stizala iz EU, zaključuje Igor Novaković.

Stefan Vladisavljev, programski koordinator Beogradskog fonda za političku izuzetnost, naglašava da Srbija nije izolovan slučaj u humanitarnim aktivnostima i humanitarnoj pomoći koju je Kina slala za vreme pandemije.

– Putem svoje “diplomatije maski“ Kina je pokušala da se pozicinira kao glavni akter u borbi protiv pandemije koronavirusa na globalnom nivou. Ono što jeste simptomatično je da ta pomoć nije u svim državama primljena sa istim nivoom entuzijazma. Države sa kojima je Kina već imala razvijene dobre političke odnose su se pokazale kao spremnije da prihvate i promovišu pomoć koja je dobijena od Kine. Srpski zvaničnici jesu prihvatili i jesu intenzivno promovisali kineske humanitarne aktivnosti u toku pandemije. Stoga se može reći da je zapravo kroz ove aktivnosti poboljšana pozicija Kine i u određenoj meri porastao uticaj u državama koje su pokazale naklonost, a Srbija spada u tu grupu.

Ocenjujujući političke odnose Srbije i Kine u kontekstu pandemije, Vladisavljev navodi:”Dodatna promocija od strane domaćih aktera u Srbiji je doprinela povećanju popularnosti Kine. Svečani doček prvog aviona sa medicinskom opremom iz Kine kojoj je prisustvovao i predsednik Aleksandar Vučić, ljubljenje kineske zastave, bilbordi zahvalnosti koji su se pojavili u Beogradu pokazuju da se nastavlja trend porasta naklonosti prema Kini”.

I Vladisavljev kao problem vidi to što ni do danas nema tačnih podataka koliko je opreme zapravo stiglo iz Kine, “koji deo opreme je primljen kao donacija, a koliko smo opreme kupili od te države”.

– Ti podaci su označeni oznakom tajnosti na osnovu odluke Vlade Srbije. Takođe, u martu smo možda  prvi put bili u situaciji da su srpski zvaničnici direktno postavili saradnju sa Kinom nasuprot saradnji sa EU, kroz izjave da ne postoji evropska solidarnost i da nam jedino Kina može pomoći u borbi protiv pandemije. Kontinuirani porast saradnje između Kine i Srbije u toku protekle decenije jeste kulminirao u toku tekuće pandemije, konstatuje Stefan Vladisavljev i dodaje da na osnovu izjava srpskih zvaničnika možemo zaključiti da i pored toga što proces evropskih integracija ostaje proklamovani strateški cilj Srbije, “ovaj nivo saradnje sa Kinom potvrđuje postojanje podeljene spoljnopolitičke orijentacije”, a to znači da Srbija i “dalje teži saradnji i sa Zapadom i sa Istokom”.

Tekst nastao kao zajednička saradnja sarajevskog Žurnala i Danasa