Oliver Tošković: Morali bismo da budemo spremni da izađemo na ulice već sutra 1Oliver Tošković Foto: N1

– Značajna prevaga glasova protiv referendumskog pitanja u Beogradu ali i u drugim velikim gradovima poput Novog Sada i Niša jeste važan signal za opoziciju i pokazatelj slabljenja vlasti. Još su protesti i blokade puteva pokazali slabljenje uticaja vlasti i zadali prvi ozbiljan udarac aktuelnom režimu primoravajući ga da hitno povuče svoje predloge a nedavno i definitivno promeni akt o prostornom planu doline Jadra. Referendum je samo nastavio u tom smeru.

Međutim, treba imati u vidu da to ne znači automatski dobijanje izbora u navedenim gradovima, već da je to samo veoma dobra startna pozicija. Birači su pokazali svoje antivladino raspoloženje i na opoziciji je sada da im ponudi jasnu opciju, svoje jasno referendumsko „Ne“ koje će zaokružiti u aprilu. Jako je važno istaći i da to „Ne“ nije samo protivljenje aktualnoj vlasti, već mora sadržati i jasnu alternativu koju će podržati svi koji su na referendumu odgovorili sa „Ne“ kao i oni koji su odbili da izađu na referendum. Građani su rekli svoje, sada je lopta u rukama opozicionih stranaka i pokreta, kaže za Danas Oliver Tošković, psiholog i docent na Filozofskom fakultetu, odgovarajući na pitanje šta su pokazali rezultati referenduma i da li pobeda „NE“ u Beogradu znači i pobedu opozicije na izborima.

*Da li je stavljena tačka na Rio Tinto u Srbiji kako kaže premijerka kada je vlada ukinula uredbu o prostornom planu za projekat „Jadar“ i da li nema više razloga za proteste, kako je navela?

– Prethodnih par godina ove vlasti nas svakako uči da igra nije gotova dok oni ne izgube izbore i potpuno odu sa vlasti. Svaki njihov potez nas je učio da su sposobni da prekrše svaku datu reč, zakon pa čak i Ustav. Imajući to u vidu, daleko smo od te tačke. Jasno smo videli da vlast ume da se povuče kad oseti da gubi rejting, naročito pred izbore i da će ispuniti svaki zahtev. Ali već sutra, ako osete da se volja za protestima smanjuje uradiće sve suprotno od onoga što su obećali i potpisali. Isto kao što su pred najavljeni protest lekara tokom pandemije obećali da će im ispuniti sve, a čim su lekari odustali od protesta, ne samo da im nisu ispunili gotovo ništa, već su neke od njih i progonili, skidali sa specijalizacija i sl. Dakle, bitka je očito dobijena, ali bismo svi morali da budemo spremni da izađemo na ulice već sutra i da pratimo svaki potez vlasti. Setimo se da je vladajuća struktura došla na vlast tako što je svojim biračima obećala borbu protiv korupcije i stranačkog zapošljavanja, a pružila im je suprotno, najveću korupciju i naijzraženije stranačko zapošljavanje u poslednjih 30 godina. Na žalost, trenutno u našoj državi vlast nije u službi naroda, već se ponaša kao njegov neprijatelj.

*Da li je tema Rio Tinta ona na kojoj se dobijaju ili gube izbori?

– Tema Rio Tinta je očigledno postala veoma važna za Srbiju danas, pa će samim tim i biti veoma važna u kampanji i izborima koji nam se bliže. Ova tema zapravo u sebi sadrži sve patnje tranzicije u kojoj smo već trećinu veka. U toj temi se prelamaju korupcija, privatni poslovi vladajućih struktura, nepoštovanje i menjanje zakona na takav način da idu na ruku krupnom kapitalu a na štetu građana, nepostojanje institucija, medijski mrak… Nasuprot svemu tome, kada je došlo do uzimanja kuća i maltene proterivanja građana, svi smo izašli na ulicu. Takvih tema je u Srbiji zapravo puno, a Rio Tinto je samo simbol.

*Očekujete li da protesti potraju do izbora i da se vremenom uvećava broj građana na njima ili će protesti utihnuti? Od čega to zavisi?

– Mislim da nije realno da građani protestuju konstantno 2.5 meseca, naročito ako vlast ispuni glavne zahteve. Ali mislim da je dobro da smo u niskom startu i da na prvi pokušaj vlasti da nas prevari odreagujemo izlaskom na ulice. Dobro da građani i udruženja insistiraju i traže garancije da se slični problemi ne ponove a naročito da se posle izbora ne desi da potpisani sporazumi sa Rio Tintom opet ožive, ko god da pobedi na tim izborima. Treba jasno staviti do znanja svakom ko dođe na vlast da je razvoj bilo kakvog poslovanja u Srbiji moguć samo ako ide u prilog njenih građana a nikako ako je na štetu tih građana, jer Srbija jesu njeni građani.

*Sme li Vučić da čeka izbore sa građanima na ulici?

– Nikako i zato je u rekordnom roku prihvatio sve zahteve. Ali to je sa druge strane pokazalo opoziciji i građanima da se jasnim zahtevima i zajedničkom akcijom mogu odupreti i dobiti sve što žele. Nikad ne treba zaboraviti da je njih 1, a nas 99 posto.

*Političke opcije se većinom drže podalje od protesta, mislite li da će pokušati da im se priključe ukoliko protesti doguraju do marta?

– Mislim da je važno da se priključe, ali ne da preuzmu proteste. One su svakako tu, podržavaju i treba da podržavaju i pomažu, jer jeste važno da se držimo zajedno i grupišemo. Ali to ne znači da bi političke stranke trebalo da se takmiče i pokušavaju da se nametnu kao neko ko vodi proteste, ili od koga je sve krenulo, jer će građani to prepoznati kao ličnu promociju i okrenuti im leđa, a to ne bi bilo dobro ni po koga. To bi svakako odmoglo strankama i pokretima koji nameravaju da izađu na izbore, ali bi odmoglo i građanima jer bi ih ostavilo bez opcije na izborima.

*Da li je dobro što opozicija kandidate za predsednika i gradonačelnika ovako dugo drži u tajnosti?

– Teško mi je da odgovorim na ovo pitanje, verovatno se može smisliti veliki broj argumenata za i protiv. Sa jedne strane ovolikim čekanjem ostaje malo vremena da se biračima predstavi kandidat, da se u ionako suženom medijskom prostoru dopre do velikog broj birača, a kod građana se kreira atmosfera da se ništa ne radi, kao da nema opozicije. No, sa druge strane, sve to mogu biti i prednosti, jer sužen medijski prostor osatje sužen i u dužem vremenskom periodu pa se ranim istrčavanjem neće mnogo postići osim što će se pružiti više prilika vladajućoj stranci da preko svojih medija blati kandidata. Takođe, dobro je što opozicija pušta građane da vode proteste, da iskazuju nezadovoljstvo i što se ne trudi da se nametne. A na kraju krajeva, ljudi vole mistiku, pa malo odlaganja i iščekivanja može i koristiti. Ali kada predstaviti kandidata jeste teško pitanje i ja svakako ne bih voleo da budem u koži opozicije kad bude donosila takvu odluku. Kakva god da odluka bude, važno je samo da se što više stranaka i pokreta složi oko toga, da se to ne uradi ishitreno i samovoljno.

*Šta Vučić čeka sa objavljivanjem svoje kandidature za predsednika? Mislite li da postoji šansa da se ne kandiduje?

– Naravno da postoji, on je čovek koji veoma brižljivo prati sve i veoma profesionalno radi istraživanja javnog mnjenja. Nedavni protesti i referendum su ga jako uzdrmali i rejting mu pada, pa on sada pokušava da prilagodi taktiku tome i čekaće dok se trend javnog mnjenja ne stabilizuje i onda će doneti odluku. A ta odluka će potpuno zavisiti od rezultata istraživanja javnog mnjenja. Čitava njegova vlast je kao TV program koji se kreira samo na osnovu javnog mnjenja, likovi i radnja se menjaju iz dana u dan na osnovu toga čemu građani pridaju više pažnje. Nema nikakve programske sheme, nikakve ideologije, nikakve pouke, samo ono što raja traži, pa čak i ako to podrazumeva promenu programa iz dana u dan. Jedino što će njegova odluka pokazati kako trenutno stoji njegov rejting, ako se kandidauje, još uvek je stabilan, ako se ne kandiduje ozbiljno je uzdrman.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari