Peović: Borba protiv kapitalizma ne poznaje granice nacionalističke ideologije

… da bi nakon što smo mi ipak uspjeli proći pored njihove blokade na kraju prosvjeda opet za vrijeme mojeg govora počeli izvikivati „Ovo je Srbija!“ salutirajući prepoznatljivim fašističkim pozdravom ljotićevaca. Neki su nam također pokušali oduzeti zastavu, što im nije uspjelo. Na protestima smo zajedno s Levim blokom sudjelovali da bismo upozorili na opasne političko-ekonomske procese – nesigurnost radnog mjesta, prinudna iseljenja, privatizaciju i raspodjelu javnih poduzeća i njihove imovine. No bilo je važno reći i da je našim zemljama potrebna korjenita promjena sistema koja se ne može desiti smjenom jednih lica drugima već samo prevladavanjem kapitalizma, kaže u razgovoru za Danas Katarina Peović, kandidatkinja Radničke fronte, udružene levice u Hrvatskoj, za predsednicu Hrvatske.

Govoreći o podršci koju daje Levom bloku demonstracija u Srbiji, sagovornica Danasa kaže da sukob unutar učesnika protesta proizlazi iz činjenice da, kako kaže, „prava ljevica nije sprema pljeskati onima koji smatraju da je dovoljno potpisati „sporazum s narodom“ kako bi se jedna lica smijenila drugima“.

– To nije promjena već zavaravanje naroda koji će i dalje iseljavati iz domova, siromašiti, oduzimat će nam mogućnost normalnog rada i ugrožavati već i onako urušeni životni standard.

* Preko megafona ste u Beogradu uzvikivali – Hrvatska, Srbija, revolucija! Šta je zajedničko u problemima građana, ne samo u Hrvatskoj i Srbiji, već u regionu, odnosno državama bivše Jugoslavije? Verujete li u revoluciju koja bi se odigrala odjednom u celom regionu?

– Mi koji se nalazimo na ekonomskoj periferiji Evrope u ovakvim se uvjetima tzv. „slobodne tržišne utakmice“ ne možemo razviti. Ne dogode li se velike promjene, tavorit ćemo i dalje u nerazvijenosti, siromaštvu i nejednakosti, rezat će nam sva stečena prava, nametati mjere štednje sve dok svi nećemo skončati po više-manje sličnom scenariju. Bogatstvo zapadnih zemalja centra poput NJemačke, Austrije, Švedske ili Nizozemske ne počiva na njihovim vještinama, radnim sposobnostima, niti radnim navikama, kako se to ponekad voli prikazivati, nego na povoljnijim uvjetima u kojima se njihove ekonomije razvijaju, povoljnijim kreditima, privilegijama na perifernim tržištima te obilnim državnim subvencijama poljoprivrede, znanosti i tehnologije. Hrvatska je ušla u EU prije pet godina i od tada doživljavamo još jaču recesiju – 14 odsto radnosposobnog stanovništva je iseljeno (prosjek EU je 3,8 odsto), skoro 28 odsto ljudi živi na granici siromaštva, više od jedne trećine umirovljenika živi na samom rubu siromaštva, preko 300 tisuća ljudi ima blokirane račune. Liberali pak ponavljaju da će nam biti bolje ako se držimo pravila i uključimo u tzv. „slobodnu tržišnu utakmicu“ koja navodno svima omogućava razvoj. No, Makedonija je možda najdrastičniji primjer zemlje „dobre učenice“ u kojoj si više od pola stanovništva ne može osigurati adekvatno grijanje. To su „uspjesi“ te konkuretnosti, poduzetničke i poslovne klime. Borba protiv kapitalizma ne poznaje granice koje postavlja nacionalistička ideologija, stoga smo se i odlučili na ovaj znak solidarnosti kako bi podržali svoje drugarice i drugove u Beogradu u njihovoj, odnosno našoj borbi.

* Za političke elite u regionu uglavnom je slična odrednica – teška korupcija koja se prikriva ispostavljanjem teškog nacionalizma i širenjem netrpeljivosti. Podrška im, ipak, ne jenjava, a nove opcije se jako teško probijaju. Kako vidite izlaz iz takve situacije?

– Nacionalizam služi prikrivanju stvarnih problema – a to su klasni problemi. No kako jača desnica, a naši ljudi istovremeno siromaše, iseljavaju, umiru u bijedi, iseljavaju ih iz stanova, gube pravo na obrazovanje i zdravstvo, jača i ljevica. U Hrvatskoj vidimo neke pomake – u Zagrebu je Radnička fronta osvojila jedno mjesto u gradskoj skupštini i vijećima, idemo na predsjedničke izbore, naše ideje se sve više čuju u „mainstream“ medijima, koristimo sredstva buržoaskih institucija, ali sudjelujemo i u aktivnim radničkim borbama, kao što je ona za brodogradnju koja je upravo pod pritiskom gašenja. I u Evropi a i u svijetu jača ideja socijalizma, a istovremeno jačaju i protesti protiv kapitala.

* Da li postoji mogućnost jačeg povezivanja organizacija sličnih Vašoj u regionu? Koje su to organizacije?

– Promjene, a pogotovo ne krupne, ne mogu se dešavati preko noći, no internacionalistička politika je nužnost. U Srbiji imamo dobru suradnju sa organizacijom Marks 21 i Levim blokom. U regiji surađujemo i sa slovenskom Levicom, kontakte imamo i s parlamentarnom EU ljevicom – GUE/NGL. Surađujemo s Rifondazione comunista iz Italije, Sozialistische LinksPartei iz Austrije, Socialist Party iz Engleske, te Levicom iz Makedonije.

* Kako oni koji su zalažu za prava radnika, ublažavanja društvenih nejednakosti, koji se bore protiv političkih i drugih moćnika, finansiraju svoje aktivnosti?

– Mi smo do sredine 2017. godine bili gotovo bez novaca, nakon ulaska u Skupštinu grada Zagreba i osvajanja mjesta u vijećima gradskih četvrti i mjesnim odborima financijska situacija je malo bolja. Pogotovu zato jer svi doniramo svoje vijećničke naknade. U predsjedničku kampanju ulazimo u odnosu na druge aktere s vrlo malo novaca. No „velike igrače“ ni ne mislimo pobijediti novcima već političkim idejama, za koje ćemo se zalagati svim raspoloživim sredstvima.