Polovično, reč je koja bi možda najbolje mogla da opiše politička dostignuća Vlade Srbije na čelu s premijerom Mirkom Cvetkovićem, godinu dana posle njenog formiranja.

Sedmog jula 2008. mandatar Mirko Cvetković, u ime koalicije koju čini 16 političkih stranaka okupljenih u tri grupacije – Za evropsku Srbiju, SPS-PUPS-JS i manjinske zajednice – saopštio je „ključne elemente programa o kojima postoji puna saglasnost svih članova Koalicije“: opredeljenje za evropsku budućnost Srbije; neprihvatanje nezavisnosti AP Kosova i Metohije; neophodnost jačanja ekonomije; jačanje socijalne odgovornosti Vlade; pooštravanje borbe protiv kriminala i korupcije; poštovanje međunarodnog prava.

Politika dvostrukog koloseka, „i Evropa i Kosovo“, koja je u stvari nastavak višegodišnje politike predsednika Republike Borisa Tadića, donela je polovične rezultate na oba polja. U prvoj polovini 2009. usvojeno je oko 50 odsto zakona neophodnih za evropske integracije, što je dvostruko više nego u periodu jul-decembar prošle godine. Vlada Srbije od jeseni 2008. uposlila je maksimum kapaciteta za viznu liberalizaciju, što bi trebalo da rezultira ove zime odlukom Brisela o ukidanju viza. S druge strane, formalni napredak u integracijama nije postignut. Ratko Mladić i Goran Hadžić su na slobodi, pritisci na Holandiju nisu urodili plodom, Prelazni trgovinski sporazum nije deblokiran, proces ratifikacije SSP-a nije pokrenut. Kandidatura za članstvo u EU, koju je Cvetković u ekspozeu najavio za kraj 2008. ili početak ove godine, nije podneta.

Kosova što se tiče, najviše početne energije uloženo je u dobijanje podrške većine članica UN za pokretanje postupka pred Međunarodnim sudom pravde, koji će dati mišljenje o legalnosti odluke vlasti u Prištini da proglase nezavisnost. Rusija je i dalje „na našoj strani“, a politički konflikti sa SAD i većinom zemalja EU u velikoj meri su prevaziđeni. Vlada u Beogradu priznala je misiju Euleks i počela s njom da sarađuje. Ipak, ovi uspesi donekle su pomućeni činjenicom da proces priznanja kosovske nezavisnosti u inostranstvu nije zaustavljen. Za to vreme, Srbi na Kosovu žive u siromaštvu, nema povratka raseljenih, a nema ni traga budžetskom novcu – stotinama miliona evra – koji se iz Beograda svih ovih godina šalje u „južnu pokrajinu“.

Pomenuti dvostruki kolosek već se jednom susreo – na temi belog šengena i prava građana Kosova da koriste nove pasoše Srbije. Moguće je da ćemo za mandata ove vlade biti svedoci još ponekog sličnog iskušenja.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari