Promocija novog vožda Velike Srbije

Sagovornici su bili Sead Turčalo, dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, i Aleksandar Radoman, dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost na Cetinju.

Karabeg: Zašto je Svesrpski sabor održan baš u ovom trenutku?

Turčalo: Svesrpski sabor je održan na vrhuncu poraza srpske politike, rekao bih predatorske, jer je to pravi naziv za politiku Aleksandra Vučića i Milorada Dodika.

Vrhunac poraza bilo je usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija. Rezolucija je mogla pomoći srpskom političkom vođstvu i onim dijelovima društva koji negiraju genocid da dožive katarzu.

Umjesto toga, uslijedio je viktimizirajući diskurs u Deklaraciji Svesrpskog sabora koja vrlo snažno podsjeća na Memorandum Srpske akademije nauka i umjetnosti iz 1986. Srbija, Republika Srpska i Srpski narod predstavljeni su kao ugroženi, opkoljeni neprijateljima i izloženi vanjskim prijetnjama.

Radoman: Uoči izglasavanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici stigle su poruke da će se kao odgovor na Rezoluciju organizovati Svesrpski sabor usmjeren ka rušenja ustavno-pravnog okvira Bosne i Hercegovine.

To se na Saboru nije desilo, umjesto radikalnih poruka dobili smo skrivenu agendu čiji je cilj nesumnjivo isti.

Sabor je poslužio za inaugurisanje šovinističkog koncepta narodnog jedinstva, promociju novog vožda Velike Srbije koju sada zovu srpskim svijetom i nacionalnu homogenizaciju u iščekivanju promjene geopolitičkih okolnosti koja bi trebalo da dovede do ambijenta u kojem bi bilo moguće ostvariti namjeru o promjeni granica u regionu.