Glavna prepreka za evrointegracije Srbije su haški optuženici Ratko Mladić i Goran Hadžić. Holandija je blokirala primenu Prelaznog trgovinskog sporazuma sa EU zbog neizručivanja ove dvojice. Tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević za Danas otvoreno govori o potrazi za Mladićem i Hadžićem, problemima i medijskim spekulacijama.

Dokle se stiglo u potrazi za najtraženijim haškim beguncima Ratkom Mladićem i Goranom Hadžićem?

– Kako je rekao Rasim Ljajić, imamo utisak da smo svakim danom sve bliži njima. Jasna politička volja i odlučnost da se ovaj posao završi, svakodnevni operativni rad čine mogućnost njihovog lociranja zaista realnim.

Šta predstavlja problem u njihovom lociranju, odnosno koji su razlozi zašto nisu uhapšeni?

– Još se vešto skrivaju. Polako razotkrivamo sve šta se dešavalo u prethodnom vremenu i to će nam svakako pomoći da ih uhapsimo.

Kako ide rad na rekonstrukciji Mladićevog kretanja i na otkrivanju mreže pomagača? Do kog datuma je urađena rekonstrukcija njegovog kretanja?

– Službe koordinirano i ozbiljno rade na tome. Svaka informacija se proverava i analizira. Rekonstruisano je njegovo doskorašnje kretanje. Svaki podatak koji bih vam dao mogao bi da haškim beguncima pruži informaciju koliko smo blizu i čega treba da se čuvaju, pa ću prećutati odgovor o datumu. Uglavnom, taj datum nije u dalekoj prošlosti.

Pretpostavljate li ko bi mogao da ih skriva, jer ima dosta najava državnih zvaničnika da bi se Mladić mogao naći u Hagu do kraja godine?

– Mislim da je procena mog kolege i prijatelja Rasima Ljajića objektivna. To je analiza stanja ovog trenutka. Jasna politička volja i podrška, svakodnevni operativni rad, dobra koordinacija službi bezbednosti. Rezultat mora doći.

Da li to znači da ste na tragu Mladiću?

– Kada bude lociran, biće uhapšen i prebačen u Hag. Nama se najviše žuri i dugujemo završetak ovog mučnog posla budućim generacijama u Srbiji. Prosto nije fer da rastu u senci prošlosti, kao taoci Ratka Mladića i Gorana Hadžića.

Kakve bezbednosne rizike nosi Mladićevo hapšenje, jer se govori da ima naoružane pomagače, što nije bilo u slučaju Radovana Karadžića?

– Postoje profesionalci koji se bave procenom rizika, u svakom slučaju spremni smo na svaku moguću opciju. Karadžić je potpuno drugačiji tip ličnosti. Mladić je vojnik i ne priliči mu sakrivanje po „mišjim rupama“ na štetu zemlje za koju se borio.

Ranije se govorilo o tome da su presretnuti Mladićevi telefonski razgovori s njegovim pomagačima. Koliko ima istine u tome?

– Mnogo dezinformacija je bilo u ovom slučaju. Otkrili smo da one nisu bile slučajne i da su čitavi sistemi stajali iza njihovog plasiranja. O tome ću pričati kada okončamo saradnju s Tribunalom u Hagu.

Da li ste u dosadašnjim akcijama otkrivanja haških begunaca koristili identifikaciju uz pomoć glasa?

– Koristili smo se različitim sredstvima. U slučaju Vlastimira Đorđevića u Crnoj Gori, Zdravka Tolimira, Radovana Karadžića i Stojana Župljanina primenjivane su različite tehnike njihovog otkrivanja, pa i ove koje ste pomenuli.

Koliko je izrada psihološkog profila Mladića pomogla ili odmogla u potrazi?

– Daja je realnu sliku našeg cilja.

Da li je utvrđeno odakle dolazi novac za Mladićevo i Hadžićevo skrivanje, odnosno da li je presečen neki od kanala finansiranja ili se bar drže pod kontrolom?

– Držimo sve pod kontrolom, mnoge finansijske tokove smo presekli i presecamo, a mnogi ljudi iz kriminalnog miljea iz Srbije i okoline bili su – a nije isključeno i da su još – njihove mecene. Kao što vidite, Jugoslavija se za ratne zločince i kriminalce još nije raspala. Na nama je da regionalnom i međunarodnom saradnjom dođemo do konačnog cilja. Najbolji pozitivni primeri su vojska, policija i BIA koji su uspostavili zavidnu komunikaciju s partnerima u regionu, Evropi i svetu.

Šta je bilo sa pronađenim falsifikovanim ličnim kartama haških optuženika i da li je utvrđeno ko im je te lažne dokumente izdao?

– Sve smo utvrdili, istraga je u toku protiv jednog broja jataka, a vodi se pretkrivični postupak za ostale. Tu će uskoro biti nekih zanimljivih novina.

Bilo je dosta nejasnoća i oko toga da li istražni organi imaju otiske prstiju Ratka Mladića, na osnovu kojih bi mogli da ustanove da li je boravio u nekom objektu?

– Operativne podatke teško možemo deliti s javnošću. Međutim, budite uvereni da sve što saznamo koristimo u cilju njihovog hapšenja.

Dakle, da li istražni organi imaju njegove otiske prstiju ili je Mladić dobio novi identitet na osnovu svojih originalnih otisaka prstiju? Imate li njegov DNK?

– Potpuno otvoreno, dobio je ličnu kartu bez otisaka prstiju, na telefonski poziv, uz pomoć Vlajka Stojiljkovića, ministra policije u Marjanovićevoj vladi.

Kako se prepliću mreže pomagača Karadžića i Mladića?

– To su operativni podaci koje ne mogu da iznosim.

Kakve informacije vam stižu na telefon za prijave i koliko je to delotvorno u potrazi za optuženicima?

– Puno je lažnih dojava, nekada su one i neozbiljne. Međutim, svaku koja ima iole logike, odmah proveravamo. Čak i kada komšinica prijavi komšiju zbog ličnog sukoba da skriva Ratka Mladića.

Da li vam i dalje stižu pretnje i odakle? Kakvi su epilozi ranijih slučajeva?

– Imamo 60 notiranih pretnji u Tužilaštvu za ratne zločine upućenih mojim saradnicima i meni. Neke su bile ozbiljnije, neke su upućivali skribomani i „patriote“ iz dijaspore. Uglavnom, osim dve, gotovo sve izvore pretnji smo razrešili. Neke i uz pomoć naših prijatelja iz FBI.

 

Novi podaci o trgovini ljudskim organima

U kojoj fazi je predmet istrage o trgovini organima Srba i nealbanaca sa Kosova? Šta se dešava sa predmetom u vezi sa Ramušem Haradinajem i Hašimom Tačijem?

– Predmet fantastično napreduje, čekamo izvestioca Saveta Evrope Dika Martija. Došli smo do novih dokaza i zapanjujućih podataka. Haradinaj je predmet naših istraga u tri slučaja, osumnjičen je za ubistvo ili pomaganje za 57 žrtava na Kosovu i Metohiji. Protiv Tačija je pokrenuta istraga u vreme Miloševićeve vladavine, sve procesne radnje imaju formu političkog pamfleta, upropašćena je istraga jer se vodila u neregularnim uslovima, svedoci su davali izjave pred kamerama državne televizije. Ne mogu da se ne otmem utisku da je napravljen niz procesnih faula da bi se animirala javnost, a ne da bi se utvrdila istina.

 

Bramercov izveštaj objektivan

Kako ocenjujete Bramercov izveštaj EU o saradnji Srbije sa Haškim tribunalom?

– Mislim da je objektivan. Žao mi je što ne postoji druga reč za Mladića i Hadžića u Hagu osim „nepotpune saradnje“. To je novi termin koji je uveden pre dve godine. Međutim, ranije je nepotpuna saradnja bila nedostatak političke volje. Sada je politička volja tu, svi rade sve da okončamo saradnju, ali se koristi politički izraz koji konstatuje činjenicu da oni još nisu u Hagu.

 

Predmeti iz Tribunala za Ruandu u Srbiji

Najavljeno je da bi predmeti iz Tribunala za Ruandu mogli da budu procesuirani u Srbiji. Koliko takvih predmeta očekujete i na koji način je moguće sprovesti kvalitetan sudski postupak i doći do optuženih i svedoka?

– To su već formirani predmeti i ima ih oko 100.000. Svedoci su saslušani, dokazi pripremljeni, tako da postupanje po tim predmetima ne bi iziskivalo mnogo dodatnih troškova. Ti predmeti će biti prebačeni na mnoga nacionalna pravosuđa. Naša država, Vlada Srbije, proceniće da li se to Srbiji isplati. Rejting naših pravosudnih institucija je u svetu veliki. Imamo, nažalost, iskustva u procesuiranju ratnih zločina, pa u tome vidim priliku za dodatnu afirmaciju naših pravosudnih organa. Suđenje izvršiocima najvećeg zločina svih vremena, kada je u tri meseca ubijeno skoro milion ljudi, dovelo bi brojne posmatrače u Srbiju, novinare, stručnjake, a naši pravosudni organi bi na taj način „izvozili“ svoje znanje i iskustvo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari