Republika Srpska je teško promenljiva činjenica

Centralna izborna komisija je ovo konstituisanje i iz njega proistekle izbore funkcionera osporila, a visoki predstavnik Valentin Incko negira odluku Centralne izborne komisije. U intervjuu za Danas, Bakir Izetbegović, bošnjački član Predsedništva BiH, za krizu optužuje HDZ BiH i HDZ 1990.

Posle kontroverznog izbora Vlade BiH, hoće li kabinet premijera Nermina Nikšića imati faktičku vlast i u kantonima u kojima su pobedile hrvatske nacionalne stranke ili je ovo novo nacionalno pozicioniranje pred ustavne promene u BiH?

– Nema ovo veze s nacionalnim pozicioniranjem. Razlozi za formiranje ovakve vlade su daleko praktičniji, radi se o spašavanju Federacije od kolapsa u koji su je dva HDZ-a vodila kroz petomjesečnu postizbornu blokadu formiranja Doma naroda u Federalnom parlamentu. Kraj marta je bio krajnji rok za formiranje vlade, nakon toga bismo ušli u vakuum koji onemogućava usvajanje budžeta, vodi raspuštanju Parlamenta, vanrednim izborima i tako dalje. Svakako da bi bilo bolje da su oba HDZ-a dio izvršne vlasti na nivou Federacije, oni bi imali podršku svojih petnaest parlamentaraca, ali nije puno manji broj Hrvata parlamentaraca koji su okupljeni uz Platformu SDP-a, ima ih jedanaest. Dakle, jedanaest spram petnaest, nije to neka dramatična razlika, i siguran sam da će se predsjednik Federacije i hrvatski ministri i te kako brinuti za svoj narod. Hrvatima treba Federacija BiH, trebaju im red, mir, stabilnost, redovne plaće, invalidnine, subvencije za poljoprivredu, dodatna finansijska potpora koju većinom dobijaju kantoni s pretežno hrvatskim življem.

Pridajete li politički značaj zajedničkoj sednici koju su Vlada Srbije i Vlada Republike Srpske održale u Banjaluci?

– Pridajem, naravno. Srbija i Republika Srpska imaju pravo na specijalne odnose, ali dolazak čitave Vlade Srbije u Banjaluku je zaista pretjerivanje. To je demonstracija nečega što bi trebalo pripadati prošlosti.

Kako političko prijateljstvo između hrvatskog predsednika Ive Josipovića i srbijanskog predsednika Borisa Tadića s jedne i Milorada Dodika i Dragana Čovića s druge strane deluje na BiH – destabilizirajuće ili stabilizirajuće?

– Uticaj saradnje Josipovića i Tadića u cijelom regionu je, zasad, relativno konstruktivan. Sastanci Čovića i Dodika bez prisustva bošnjačkog predstavnika su destabilizirajući.

Hrvati i Srbi u BiH normalizovali su svoje odnose pre nego Srbija i Hrvatska, tako da se čak smatra da im je Dodik zajednički heroj. Ima li u BiH trojnog dogovora ili se stvari uvek moraju kretati „dva prema jedan“?

– Hrvati su fizički izbrisani s teritorije Republike Srpske, a suštinski i iz vlade Milorada Dodika. I na taj način su normalizovali odnose sa Srbima? Ako im je Dodik heroj, onda ih čeka još mnogo historijskog lutanja. Bolje bi bilo i njima, a i svima ostalima, da premotaju traku događaja iz protekle dvije decenije i da povuku pouke iz ranijih grešaka, da se okrenu trojnim, iskrenim dogovorima u Bosni i Hercegovini. Budućnost BiH određuju dva politička aksioma. Prvi je da nema raspada, niti novih podjela u zemlji, a drugi je da nema bolje budućnosti ako svi ne naprave korak unazad od maksimalističkih ciljeva.

Odjednom svi znaju da BiH bez Hrvata ne bi bila BiH, ali da ni BiH s trećim hrvatskim entitetom ne bi više bila BiH. Delite li to mišljenje i objasnite nama koji nismo iz Bosne zašto je tačno prvo, a zašto drugo?

– Bosna i Hercegovina nije prost zbir naroda, vjera i kultura, formula Bosne je kompleksnija od toga. Duh ove zemlje je preplitanje, miješanje, prožimanje triju identiteta. Stvaranje tri teritorije na kojima bi bile ostvarene monolitne srpska, hrvatska i bošnjačka atmosfera uništilo bi taj duh. S obzirom na to da Hrvati, izuzevši dijelove Hercegovine, još uvijek žive izmiješani s Bošnjacima, ne vidim kako bi se definisale granice novih entiteta, izuzev novim nasiljem. Na Balkanu se granice ne crtaju olovkama.

Kako bi, po vašem mišljenju, trebalo na institucionalni način rešiti hrvatski problem?

– Prije svega kroz indirektni izbor hrvatskih predstavnika u vrhu vlasti, Predsedništvu BiH prije svega. To bi onemogućilo glasače iz brojnijih BiH naroda da biraju i svoje i hrvatske predstavnike. Iz istih razloga bi trebalo omogućiti i kvote koje bi garantovale proporcionalno prisustvo Hrvata kroz cjelokupnu strukturu vlasti, zatim stvoriti dovoljno prostora u medijima, kulturi, obrazovanju, kako bi se Hrvatima omogućilo očuvanje i unapređenje vlastite kulture, identiteta. I sve to na prostoru cijele BiH, a ne na nivou entiteta, koji bi obuhvatio petinu njene teritorije.

Da li je Republika Srpska za vas otvoreno pitanje ili neizbežna politička činjenica?

– Realitet, teško promjenjiva činjenica. Ali, njen sadržaj nije nepromjenjiv, naročito iz razloga što je taj sadržaj protivan duhu Dejtonskog sporazuma i u mnogim elementima protivan Ustavu BiH. I Dejton i Ustav govore o ravnopravnosti, nediskriminaciji, o konstitutivnosti sva tri naroda na cjelokupnoj teritoriji Bosne i Hercegovine, a stvarnosti, u RS je dominacija jednog naroda nad druga dva.

I pored očitih problema, šta BiH drži na okupu? Jesu li u pravu oni koji tvrde da je to isključivo međunarodna zajednica?

– Svi Bošnjaci, većina Hrvata i dobar dio Srba ne žele raspad zemlje u kojoj su rođeni. Postoji, normalno, i masa onih koji bi to htjeli, ali su svjesni činjenice da je to nemoguća misija. Srebrenica, Bratunac, Brčko, Kozarac, sva ta silna mjesta patnji i stradanja, a radi se o preko 500 masovnih grobnica i desetinama konclogora, sve to nikad neće biti izdvojeno iz teritorije BiH. Bosanski patrioti na prvom mjestu, a zatim i međunarodna zajednica, neće to nikad dozvoliti.

Ovih dana se navršava 20 godina od kontroverznog susreta Miloševića i Tuđmana u Karađorđevu, tokom koga su navodno razgovarali o podeli Bosne. Imate li uverljivih razloga (ili dokaza) da verujete da je do nekog dogovora o podeli Bosne tom prilikom došlo i kakav mu značaj pridajete za prošlost i budućnost BiH?

– O tome šta su tada dogovorili Milošević i Tuđman imate svjedočenja njihovih saradnika Stjepana Mesića i Hrvoja Šarinića, na primjer. Zašto bismo sumnjali u vjerodostojnost njihovih izjava? Svakako da je to bio značajan dogovor, u negativnom smislu značajan, jer je bio uvod u pokušaj podjele Bosne i Hercegovine, doveo je do nasilnog pomjeranja čitavih naroda, etničkog čišćenja, do stravičnih zločina. Nasilje počinjeno u tom vremenu je zadalo udarac duhu Bosne i Hercegovine o kom sam maločas govorio, segregiralo njenu mješovitu strukturu, u velikoj mjeri razdvojilo njene narode. Vrijeme će pokazati da li su ove promjene definitivne i nepopravljive.

Delite li Mesićevo mišljenje da Milorad Dodik i Dragan Čović obnavljaju politiku Tuđmana i Miloševića prema BiH?

– Ima nekih paralela i neugodnih asocijacija, čak su i nedavni sastanak srpskih i hrvatskih predstavnika u Mostaru, slučajno ili ne, održali na dvadesetogodišnjicu sastanka u Karađorđevu. Naravno, njihovi susreti u današnjim okolnostima ne mogu dovesti do zapleta kakvi su se desili devedesetih godina prošlog vijeka, ali mogu produbiti i produžiti krizu koja iscrpljuje građane Bosne i Hercegovine.

Ne znam Dodikov telefon

Kada ste poslednji put bili u Banja luci?

– Prije par mjeseci. Bila je to manifestacija na kojoj su Nezavisne novine dodjeljivale nagradu Ličnost godine. Jedan od dobitnika je bio i predsjednik Ivo Josipović.

Znate li broj mobilnog telefona Milorada Dodika i kada ste se poslednji put sa njim čuli?

– Nemam Dodikov telefon, nikad nisam telefonom razgovarao s njim. Sreli smo se par puta na susretima stranaka ili u državnom Parlamentu. S Dodikom se sreće i dogovara Sulejman Tihić, a moj partner iz SNSD je Nebojša Radmanović i imamo korektne odnose.

Komšić je „BiH patriota“

Željko Komšić, hrvatski član Predsedništva BiH, postao je paradigma nezadovoljavajućeg položaja Hrvata u BiH. Kakav značaj pridajete njegovoj političkoj pojavi i aktivnosti?

– Za Komšića su glasali ljudi kojima pripadnost narodu nije od prevashodne važnosti, građanski opredeljeni glasači. Dobio je ogromnu, znakovitu podršku, koju morate respektovati. Željko je BiH patriot, korektan čovjek i političar.