Vlada Srbije je vratila zemlju u kolosek koji vodi ka zaustavljanju ekonomskog pada i vodi Srbiju ka rešavanju kosovskog problema i pitanja članstva u EU, ocenjeno je juče na sednici vlade povodom sto dana njenog rada.


U delu sednice otvorenom za medije, koji je kasnio 50 minuta, predstavnici vlasti kao najznačajnije rezultate istakli su to što je predlog budžeta za narednu godinu završen na vreme, „prvi put posle niza godina“, to što je dijalog sa Prištinom podignut na najviši nivo, kao i da je započeta oštra borba protiv korupcije i kriminala. Članovi vlade osvrtali su se i na rad prethodne vlade, ocenjujući da je aktuelnoj vladi ostavila „praznu kasu“ i dugove, iako su i mnogi od njih imali najviše funkcije u prethodnom sastavu izvršne vlasti. Na sednici juče nisu prisustvovali potpredsednik vlade i ministar rada Jovan Krkobabić i ministarka regionalnog razvoja Verica Kalanović.

Predsednik vlade Ivica Dačić istakao je da u ovoj koaliciji postoji „više jedinstva nego bilo kada ranije“, kao i da nije bilo različitih istupanja u javnosti u ovom periodu. On je dodao da predstavnici vlasti ne treba sami sebi da daju ocene rada u prvih sto dana, već da to treba da učine građani Srbije. „Ne postoji čarobni štapić kojim bi svi problemi bili rešeni. Kapitalne stvari nije moguće realizovati za sto dana“, napomenuo je Dačić.

Prvi potpredsednik vlade Aleksandar Vučić rekao je da niko prilikom formiranja vlade nije očekivao čuda, „pa tako mnogi nisu očekivali ni ono što su dosad uspeli da urade“. „Očekivanja građana danas su veća nego što su bila pre sto dana. Građani i dalje ne žive dobro, tako da u narednom periodu moramo da radimo napornije i ozbiljnije“, naveo je potpredsednik vlade.

Prema njegovim rečima, prethodni režim imao je tri otvorena predmeta u tužilaštvu, dok se danas radi na više od 30 predmeta, „što pokazuje koliki je obim rada“. „Možemo da se nadamo da datum pregovora za članstvo u EU dobijemo u martu, a ne isključujem mogućnost da dobijemo uslovni datum već u decembru“, naglasio je Vučić.

Ministar finansija i privrede Mlađan Dinkić ukazao je da u vladi „prvi put u poslednjih 12 godina vlada pravi timski duh“. Kako je napomenuo, na početku rada zatekli su stanje koje je bilo neodrživo i koje je vodilo ka grčkom scenariju, što su morali da prekinu. „Uspeli smo da završimo budžet na vreme, prepolovili smo budžetski deficit i zaustavili rast javnog duga. Najgori scenario mogao je biti bankrot države, ali sada mogu da kažem da takvog scenarija neće biti“, istakao je Dinkić.

Na jučerašnjoj sednici izostala je samokritika. Urednici našeg lista su međutim i propuste kojih je bilo uzeli u obzir prilikom izvođenja ocene rada kabineta Ivice Dačića u nešto više od tri meseca od njenog formiranja.

Vučić 4-

Aleksandar Vučić, prvi potpredsednik Vlade, ministar odbrane i šef Biroa za koordinaciju službi bezbednosti

Rad Aleksandra Vučića započet je obećanjem da će biti otvorena „Pandorina kutija korupcije“ te da će Srbija „dobiti svog Sanadera“, odnosno da će biti procesuirani neki od najviših funkcionera. Akcija je počela 8. avgusta hapšenjem bivšeg predsednika IO Agrobanke Dušana Antonića i još devet osoba zbog odobravanja kredita bez pokrića, pod privilegovanim uslovima. Dve nedelje kasnije uhapšen je biznismen Radoslav Lale Sekulić, vlasnik Habit farma, i njegov sin Duško. Istragom je zasad obuhvaćeno 18 osoba, a javnosti još nije poznato da li su u svojstvu građana saslušani i bivši premijer Mirko Cvetković i guverner NBS Dejan Šoškić, kao ni kada će biti podignuta optužnica.

Krajem avgusta usledio je drugi veliki posao – o razotkrivanju „partijskog Levijatana“. Dato tokom posete Moskvi, odnosilo se na vlasništvo nad listovima Politika, Novosti i Dnevnik. Sredinom septembra objavljeno je da je vlasnik Farmakoma Miroslav Bogićević priznao da je u vreme vlasti DS bio prinuđen da kupi vlasnički udeo u Politici. Vučić je naveo da neće biti odmazde. Tih dana obelodanjeno je i da je kao šef Biroa prihvatio da formira komisiju za istragu „starih“ ubistava troje novinara (Ćuruvije, Vujasinovićeve i Pantića), a potom je saopšteno i da će je činiti dva tima – novinarski i istražni.

Usledili su slučaj bivšeg ministra Olivera Dulić i prva manifestacija pukotina u državnom aparatu, praćena Vučićevim obećanjem u pismu predsedniku Srbije da neće odustati, te da je spreman i za nove izbore. Istražnim timovima u MUP-u, koji su zahtevali sastanak nezadovoljni time što specijalni tužilac Miljko Radisavljević nije Duliću odredio pritvor, Vučić je obećao da neće biti zaštićenih u borbi protiv korupcije, te da će uskoro biti procesuirana i jedna njemu vrlo bliska osoba. Zasad niko nije prepoznat u toj ulozi. Protiv Dulića je prvo podignut optužni predlog, pa onda optužnica za nezakonito izdavanje dozvola slovenačkoj firmi Nuba invest.

Na kraju „prvih sto dana“ uhapšen je bivši savetnik za bezbednost Zorana Đinđića, kontroverzni Zoran Janjušević, zbog sumnje da je oštetio preduzeće Kargo-logistički centar za oko 800.000 evra. Istog dana objavljeno je i da je deo MUP nezakonito prisluškivao Vučića. A na pitanje da li je loše za demokratiju u Srbiji to što je tolika moć u rukama jednog čoveka, u jednom nedavnom istraživanju samo 23 odsto ispitanika je odgovorilo pozitivno.

Dačić 3

Za osnovne ciljeve vlade uzeti su pokretanje privrede i ekonomski preporod zemlje, brže evrointegracije, nastavak dijaloga Beograda i Prištine, zatim da ne bude zamrzavanja plata i penzija, da nova vlada neće privatizovati javna preduzeća, onda da će razgovori sa MMF, Svetskom bankom i drugim finansijskim institucijama biti nastavljeni. Kao jedan od ciljeva navedeni su i borba protiv kriminala i korupcije, ispitivanje sumnjivih privatizacija, otklanjanje negativnih posledica reforme pravosuđa.

Kuriozitet i nove vlade na čelu sa premijerom i ministrom policije Ivicom Dačićem je takozvano gomilanje funkcija. Kao i njegov prethodnik Mirko Cvetković, koji je kontrolisao finansije, ni Dačić nije odoleo da sa premijerske pozicije drži pod kontrolom i „ministarstvo sile“. Iako je proklamovano jedinstvo vlade oko ključnih principa, dolazilo je povremeno do sitnih čarki na relaciji socijalisti – naprednjaci, a sve s ciljem da se dobije više u partijskoj raspodeli vlasti po državnim institucijama i javnim preduzećima, što je u suprotnosti sa proklamovanim principom – stručnost, a ne partijska pripadnost.

Bez obzira na to što je skoro 60 odsto aktuelne vlade sedelo i u prethodnoj vladi premijera Mirka Cvetkovića, većina njih nevoljno govori ili uopšte ne pominje taj period. Za razliku od svog prethodnika, Dačić se istakao neuobičajeno drčnim tonom i izrazito populističkom retorikom o rešenju problema koji pogađa većinu stanovništva – siromaštvo. Kada se u to uvežu goruća pitanja o rešavanju problema Kosova i Metohije, odnosno severa Kosova, jasno je da se vlada u prvih 100 dana suočila sa velikim izazovima. Kao najveći iskorak svakako se izdvaja Dačićev susret sa Hašimom Tačijem, premijerom Kosova, u Briselu, što je dovelo do „odmrzavanja“ razgovora Beograda i Prištine. Najavljivana borba protiv korupcije i kriminala, za sada se zaustavila na tri velika slučaja – slučaj Agrobanka, krivično gonjenje bivšeg ministra životne sredine Olivera Dulića i pokretanje krivičnog postupka protiv Zorana Janjuševića, nekadašnjeg savetnika premijera Đinđića za bezbednost.

Ostaće zabeleženo Dačićevo „pokazivanje pesnice“ Međunarodnom monetarnom fondu, ali i najava preispitivanja 24 sporne privatizacije koje je u svom izveštaju navela Evropska komisija. U domenu ljudskih prava najviše polemike je izazvala odluka da se zabrani Parada ponosa, jer policija nije mogla da garantuje bezbednost njenim učesnicima. Kao pozitivan korak ističe se Dačićeva najava da će sloboda medija biti u potpunosti poštovana i ukidanje telefonskih sednica. Ipak, verovatno najveći izazov za vladu, pored lošeg ekonomskog stanja, predstavljaće upravo otvorena afera sa prisluškivanjem državnog vrha od grupe iz MUP Srbije i pojedinih biznismena.

Mlađan Dinkić 3+

Za 100 dana Vlade Ivice Dačića, Mlađan Dinkić je u Srbiji za sebe obezbedio poziciju koju je imao u Vladi Vojislava Koštunice (2004-2006): on kontroliše ekonomiju (i finansije) zemlje u celini. S tim što je u Koštuničinoj vladi za svaku svoju fantastičnu operaciju morao da dobije direktno odobrenje političkog patrijarha. Sada mu više ni to nije potrebno.

Iznenadna zaljubljenost Ivice Dačića u ekonomska gledišta Mlađana Dinkića je genijalna. Uvodeći Dinkića u Vladu SNS-SPS, Dačić je obezbedio mir u finansijskom sektoru i uzdržanost u međunarodnim finansijskim institucijama. Ili kako bi se popularno reklo: stabilnost i kontinuitet. Današnji finansijski sektor Srbije stvorili su Dinkić i međunarodne finansijske institucije, njime dominiraju poslovne banke koje je Dinkić doveo, one znaju šta od njega mogu da očekuju i pod kojim uslovima. Tako da na tržištima nikakvog uzbuđenja ni protivljenja nije bilo. Za one koji smatraju da je srbijanski finansijski kroj poguban po srbijansku ekonomiju, ništa novo: revolucije koju je najavljivao Dačić neće biti.

Kako su ga upozoravali i Fiskalni savet i prethodna vlada, prvi kratkoročni zadatak novog ministra finansija i privrede bilo je da do kraja godine obezbedi bar 50 milijardi dinara za (re)finansiranje države. Obezbedio je. Dinkić se okrenuo novim kreditorima: Kinezima i Rusima. Dugoročno, pred ministrom finansija i privrede su tri ogromna zadatka: da za vreme Mirka Cvetkovića zbilja podivljali javni dug stavi pod kontrolu, da smanji nezaposlenost i zaustavi pad i u smeru rasta preokrene bruto društveni proizvod. Bitka sa javnim dugom imaće i svoju spoljnopolitičku dimenziju i biće zanimljivo gledati u kom će pravcu Srbiji biti dozvoljeno da ide.

Što se nezaposlenosti tiče, javnost u Srbiji je bolje obaveštena o mesečnim stopama nezaposlenosti u Grčkoj, Nemačkoj i SAD nego u svojoj kući. Kod nas se stopa nezaposlenosti objavljuje dvaput godišnje, poslednji je podatak iz aprila. Dinkić će nastaviti da plaća (i stranim) investitorima za svako otvoreno radno mesto u Srbiji, mada taj ogromni trošak zasad za rezultat ima nezaposlenost veću od 25 odsto. Bruto društveni proizvod je pao i u trećem kvartalu (- 2,2 odsto). Dinkić je navodno stavio pod svoju kontrolu zapošljavanje u državnoj administraciji, a plate i u javnim preduzećima. Smena kadrova, koja je u toku, recimo u elektroprivredi, nije zapamćena od 2000. godine. Tek ćemo da vidimo koliko će to da nas košta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari