U originalnom članku koji sam napisao o kontaktima bivšeg šefa srpskog DB-a Jovice Stanišića sa službenicima CIA nigde nisam naveo da je on bio njihov agent ili da je bio na njihovom platnom spisku, niti da je učestvovao u bilo kakvim operacijama koje je finansirala CIA.

Nisam siguran koliko je moj članak ispravno preveden i interpretiran u Srbiji. Ono što sam saznao i napisao jeste da je Stanišić imao mnoštvo sastanaka sa zaposlenima u CIA, koji su uvideli da je on jedna od retkih osoba iz Miloševićevog okruženja koje su mogle da utiču na njega, a koje su želele da razgovaraju sa američkom stranom i pokušaju da izbalansiraju odnos između Miloševića i SAD – ističe u razgovoru za Danas Greg Miler, novinar LA Tajmsa, koji je u ovom listu nedavno objavio tekst o vezama između američke Centralne obaveštajne agencije i Jovice Stanišića, nekadašnjeg načelnika Službe državne bezbednosti Srbije.

Milerov tekst izazvao je mnoštvo reakcija u Srbiji i zemljama u okruženju, ali i u SAD. Mogući uticaj ovih informacija na aktuelno suđenje Stanišiću pred Haškim tribunalom, ali i eventualno postojanje veza između Slobodana Miloševića i CIA devedesetih godina, samo su neka od mnogih pitanja koja su inicirana Milerovim tekstom. On, međutim, naglašava da prema njegovim saznanjima ne postoji nikakva mogućnost da je i sam Milošević bio u bilo kakvim kontaktima sa CIA.

– Moji izvori su mi preneli da je Milošević bio doživljavan kao osoba na koju se nije moglo uticati, za razliku od Stanišića koji je nakon brojnih razgovora sa službenicima CIA pokušavao da utiče na Miloševića kako bi se poboljšali odnosi između njega i SAD i sprečile negativne posledice njegovih kasnijih poteza – objašnjava Miler.

Sagovornik Danasa takođe uverava da je apsolutno siguran u pouzdanost i istinitost izvora i informacija koje je naveo u svom tekstu.

– Stoprocentno sam uveren u istinitost i tačnost navedenih saznanja. Informacije koje sam saopštio rezultat su mojih višegodišnjih kontakata i poznanstava koje imam sa zaposlenima u CIA. Nakon objavljivanja ovog teksta niko iz CIA nije negirao moje informacije, a mnogi su me kontaktirali. Nakon razgovora sa ljudima iz CIA, bio sam i u Srbiji i imao priliku da vidim i poverljiva dokumenta koje srpske službe imaju o Jovici Stanišiću, ali svoje izvore u Beogradu zaista ne mogu da otkrijem. Takođe nemam ni najmanju sumnju u istinitost toga da su nadležne službe CIA poslale direktno u Hag poverljiva dokumenta koja potvrđuju Stanišićeve kontakte sa njihovim službenicima tokom devedesetih godina. Što se tiče priča koje najavljuju mogućnost da bi se neko od zaposlenih u CIA mogao naći u ulozi Stanišićevih svedoka odbrane, ja ne raspolažem takvim informacija – kaže Miler.

Greg Miler je trenutno dopisnik LA Tajmsa iz Vašingtona, a njegovi kontakti sa zaposlenima u CIA su posledica njegovog višegodišnjeg praćenja rada ove agencije. On navodi da su ga nakon objavljivanja ovog teksta kontaktirali mnogi koji su želeli da ispitaju verodostojnost navedenih informacija, od novinara iz Srbije pa do zaposlenih u CIA. On, ipak, ne veruje da bi njegova priča mogla značajnije da utiče na suđenje Jovici Stanišiću pred Haškim tibunalom.

– Ja do sada nisam pisao o temama koje se tiču dešavanja na prostoru bivše Jugoslavije. U razgovoru s ljudima iz CIA koji su bili zaduženi za Balkan proteklih godina, došao sam do informacija koje su me zainteresovale da istražim ovaj slučaj i objavim ovu priču. Dok sam radio na ovoj temi, bio sam u svakodnevnom kontaktu i s ljudima koji su bliski Stanišiću. Misilm da efekat ove priče na suđenje u Hagu ipak neće biti veliki. Moguće je jedino da sudije ove informacije dožive kao nekakav „balans“ u njegovoj biografiji, ali oni sigurno neće zaboraviti na optužbe koje postoje protiv njega – zaključuje Greg Miler.

Čudna reakcija srpske javnosti

Greg Miler ističe i da je iz razgovora s ljudima bliskim Jovici Stanišiću stekao utisak da on ne očekuje da će biti osuđen i da je siguran da nije ništa negativno učinio. On, međutim, ističe i da mu se mnoštvo poteza u vezi sa Stanišićevim hapšenjem i suđenjem u Hagu čine nejasnim. „Ono što mene najviše intrigira jeste činjenica da se njemu sudi zbog dešavanja iz devedesetih, a uhapšen je nekoliko godina nakon pada Miloševića, posle ubistva Zorana Đinđića, zbog sasvim drugih optužbi, pa je potom prosleđen u Hag zbog optužbi za događaje za vreme rata u Bosni. Interesuje me zašto nije uhapšen i izručen Hagu kada i Milošević? Da li zato što nije bilo dovoljno dokaza da je Stanišić izdavao pojedine naredbe? Pokušao sam da razgovaram s Karlom del Ponte, ali mi ona nije dala odgovor na ovo pitanje. Poznate su mi i navodne priče da je Del Ponteova videla Stanišića kao ključnog svedoka optužbe u Miloševićevom suđenju. Možda je i zbog toga, na ovaj način, vršen pritisak na njega. Malo me čudi i reakcija srpske javnosti koja, koliko čujem, sada ima još negativniji stav prema Stanišiću. Podatak da je on bio raspoložen da razgovara sa Zapadom, utiče na Miloševića i spreči negativne efekte njegovih odluka da bi trebalo biti doživljen pozitivno“, smatra Miler.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari