Tanja Fajon: Izbori su lakmus-papir za demokratiju

Ono što očekujem od predizborne kampanje je u stvari jednako onome što očekujem generalno od Srbije: vladavinu prava, slobodu medija i izražavanja, i jednake mogućnosti za sve, kaže za Danas Tanja Fajon, poslanica grupe socijalista i demokrata u Evropskom parlamentu, komentarišući aktuelnu izbornu kampanju u Srbiji.

Naša sagovornica ističe da “u državama koje teže ka većem stepenu demokratičnosti upravo izborni proces predstavlja lakmus-papir za napredak koji jeste ili nije postignut”. “Zbog toga je atmosfera predizborne kampanje, kao i samih izbora od izuzetnog značaja i za napredak Srbije na EU putu. Od političara očekujem maksimalnu dozu odgovornosti u omogućavanju fer uslova za sve one koji učestvuju u predsedničkoj trci, a na drugoj strani od građana maksimalan angažman i izlazak na izbore, jer bez ispunjenja građanske dužnosti ne postoji ni zdrava demokratija”, poručuje Fajon.

Josip Juratović, poslanik nemačke Socijaldemokratske partije u Bundestagu, kaže za Danas da je izborna kampanja za predsedničke izbore definitivno bila u znaku Aleksandra Vučića, što je i “očekivano, s obzirom da je Vučić lider vodeće političke stranke u Srbiji i istovremeno je predsednik Vlade Srbije”.

“Izborna kampanja Aleksandra Vučića je usmjerena na ostvarivanje cilja da već u prvom krugu izbora bude izabran za predsjednika Srbije. Zbog toga je oko sebe okupio široku koaliciju političkih stranaka različitih programskih opredjeljenja. Izbor u prvom krugu predstavljao bi znak političke nadmoći i istovremeno potvrda premoći SNS na političkoj sceni Srbije. Među trojicom Vučićevih najozbiljnijih protukandidata bit će donedavni pučki pravobranitelj Saša Janković, kao kandidat skupine građana „Za Srbiju bez straha“, potom bivši šef srpske diplomacije i nekadašnji predsjedatelj Opće skupštine UN Vuk Jeremić kojega je predložila skupina građana „Moramo bolje“, te haški zatvorenik i predsjednik Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj, navodi Juratović.
Naš sagovornik smatra da je veliki broj kandidat na izborima “pokazatelj i velike podjeljenosti u opoziciji, jer da su se dogovorili oko jednog kandidata imali bi puno ozbiljnijeg protivnika za Vučića koji je izjavio da ga je upravo opozicija natjerala da se kandiduje”.

– Treba priznati da je Aleksandar Vučić za razliku od još uvjek aktualnog predsjednika Tomislava Nikolića dao i znatan doprinos regionalnoj suradnji, jer treba naglasiti da  Nikolić za vrijeme svog mandata niti jednom nije posjetio ni Hrvatsku a niti BiH a svojim izjavama je u više navrata dao je do znanja da baš nije pobornik  uspostavljanja dobrih odnosa u vječno napetoj regiji. Ima pojedinaaca iz Vučićeva okruženja koji svojom svadjalačkom retorikom poput Nikolićeve i Dačićeve unose stalni nemir i nedopustivo je da se jedna priča odobrava unutar države a vani iznosi sasvim druga. Zbog toga  Vučić se jasno mora distancirat od pojedinih političara koji nanose štetu njemu ali i imidžu cijele Srbije, poručuje Juratović.

Vedran Džihić, viši istraživač na Austrijskom institutu za internacionalnu politiku, ocenjuje za Danas da predsednička kampanja “vrlo teško može da zaradi epitet otvorene i pluralističke kampanje”.

– Aleksandar Vučić ima toliko nadmoćnu početnu poziciju i infrastrukturalno i finansijski superiornu izbornu mašineriju, tako da od početka postoji radikalan debalans između njega i svih drugih kandidata. Ova kampanja dodatno reducira pluralizam u srpskom političkom životu i pojačava utisak da je trenutačni sustav vise autoritarnog a manje demokratskog karaktera. Čini mi se da je u poslednjih nekoliko godina imamo jednu permanentnu izbornu kampanju, da ona nikad ne prestaje i da je omeđena konferencijama za štampu i nastupima premijera u njemu bliskim medijima. Karakteristike te kampanje a time i ove za predsjednika Srbije su blaćenje politickih protivnika, kontrola medijskog prostora, hiperprodukcija vijesti fokusiranih na osobu premijera, te svjesno i intendirano produciranje kriza i tenzija koje onda uz veliku medijsku pompu gasi onaj koji ih je proizveo. Pored toga smo svjedoci povratka nacionalizma na političku scenu, koji je ovaj put puno perfidniji i složeniji nego 1990-ih godina. Iza navodne brige za regionalnu i nacionalnu stabilnost i mir dolaze jasni apeli na srpsku naciju i njeno glorificiranje uz istovremeno povlačenje imaginarnih linija prema onima koji navodno ugrožavaju „srpske interese“. Afera „voz“ je indikativna za tu metodu, ali naravno i pogoršavanje odnosa na relaciji Beograd- Pristina ili Beograd – Zagreb, smatra sagovornik Danasa.

Džihić ukazuje da posmatrajući svakodnevni tok kampanje „imam osjećaj da postoji nekoliko Srbija – jedna koju propovjeda Vučić i koja je navodno na putu da postane carstvo blagostanja i prosperiteta u regiji, druga slika iz perspektive opozicionih kandidata koji predstavljaju Srbiju kao društvo koje je SNS uzeo kao taoca, i na kraju treća slika Srbije kandidata Preletačevića koja putem parodije i karikature izvrće stvari na glavu i traž objašnjenje za trenutačnu situaciju u nekoj politički nadrealnoj ravni“.

„Kvazi-izbori“

Vedran Džihić smatra da „pošto je slika Srbije u režiji SNS i Vučića dominantna, važna je njena dekonstrukcija kao jedini način da se dođe do realnog sagledavanja situacije u državi“. „Ako se izbori zasnivaju na filterima, ako nije moguće da se stvori alternativa i da se bilo koji drugi kandidat u fer kampanji direktno suoči sa premijerom pomoću argumenata, onda su to kvazi-izbori. A ako se kvazi-izborima generira vlast, onda je njen legitimitet više nego upitan. Naravno, kvazi-karakter izbora nije dovoljan da dođe do potpune deligitimacije institucije izbora. Izbori i dalje ostaju jedna od najvažnijih arena u kojima je borba moguća i gdje sve do onog momenta kada bi zaživio potpuno represivan sustav u Srbiji ostavljaju mogućnost da se ponovi 2000. godina i da dominantni kandidat izgubi podršku stanovništva, napominje on.

„Neodrživo balansiranje“

Dugoročno Srbija neće još dugo moći izdržati  trenutnu vanjsku politiku koja se temelji na četverokutu  EU-RUSIJA-SAD-KINA i nužno je iznošenje   jasnog stava  koji su njeni vanjskopolitički i strateški prioriteti, tvrdi Josip Juratović. „Situacija u regiji je u vječnom znaku rivaliteta između hrvatskih, bosanskih, srpskih i albanskih političara a nastavak briselskih dijaloga izmedju zvaničnog Beograda i Prištine bit će jedan od prioriteta na kojem će EU posebno insistirati a i odnos prema BIH je i dalje veliki test za Vučića. Očekivanja od budućeg predsjednika Srbije su dakako  velika, i ukoliko Srbija želi zadržati ulogu lidera u regiji  za koju trenutno slovi Vučić, mora napraviti i značajne iskorake i biti vjerodostojan za ono što govori i za što se zalaže”, ističe on.