izbori foto Miroslav DragojevićFoto: Miroslav Dragojević

U regionu evidentan je trend pada broja glasača na izborima. Osim u Crnoj Gori, građani su sve manje zainteresovani za politiku. Istraživali smo kakva je izlaznost na izborima u Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori.

Hrvatska: U 20 godina interes za parlament pao za 1,1 milijun birača

U regionu evidentan trend pada broja glasača na izborima: Osim u Crnoj Gori, građani sve manje zainteresovani za politiku 1
vecernji list logo

I kad se uzmu u obzir loša demografska kretanja i iseljavanje, hrvatski birači pokazuju sve manji interes za predstavničku demokraciju. Od 2000. imali smo pet redovnih i jedne izvanredne parlamentarne izbore, pet predsjedničkih i šest lokalnih izbora.

Uvjerljivo najveća izlaznost bila je na parlamentarnim i predsjedničkim izborima 2000., nakon smrti prvog predsjednika Franje Tuđmana. HDZ je tada prvi put poražen od koalicije ljevice na čelu s Ivicom Račanom. Na parlamentarnim izborima glasovalo je 2,8 milijuna birača ili 76,53 posto svih birača. Neponovljivo!

Usporedbe radi, najveća izlaznost bila je na referendumu o samostalnosti Hrvatske kad je od 3,6 milijuna upisanih birača glasovalo njih tri milijuna ili 83,56 posto. Predsjednika je 2000. biralo 2,66 milijuna glasača ili 62,98 posto u prvom krugu između devet kandidata, a u drugome 2,58 milijuna ili 60,88 posto izabralo je Stjepana Mesića u srazu s Draženom Budišom.

Već na parlamentarnim izborima 2003. izlaznost je bila gotovo 10 posto manja, te je stalan blagi pad bio i na narednim izborima da bi 2016. na izvanrednima odaziv prvi put pao ispod 60 posto i dva milijuna (54,37 i 1,92 milijuna), a 2020. na samo 46 posto ili 1,67 milijuna birača. Što je čak 1,1 milijun ili 40 posto manje glasača nego 2000. Čak je i na lokalne izbore 2021. izašlo nešto više birača, iako je u pravilu manji interes za te izbore, pa je od šest lokalnih najveća izlaznost bila 2009. sa 1,92 milijuna birača.

Croatian presidential election 2019
foto EPA-EFE/ANTONIO BAT

Pad izlaznosti na izborima za parlament 2016. bio je očekivan nakon što je izglasano nepovjerenje Vladi Tihomira Oreškovića koja je trajala niti pet mjeseci, te neuspješnih pokušaja formiranja parlamentarne većine. HDZ na čelu s Andrejom Plenkovićem odnio je pobjedu, a još uvjerljiviju 2020. kad je izlaznost bila najmanja u 30-godišnjoj povijesti hrvatske demokracije.

Što je kod tako male izlaznosti i očekivano s obzirom da je HDZ uvjerljivo najveća politička organizacija s najvećim utjecajem u lokalnim i državnim strukturama, jer ako ima 200.000 članova treba uzeti u obzir i sve one čija je egzistencija povezana s njihovim politikama, tako da su u potencijalnoj prednosti i za 10 posto glasova kod izlaznosti do dva milijuna birača.

Na predsjedničkim izborima izlaznost ovisi o osobnostima kandidata, a pokazalo se uvelike i odnosu snaga u parlamentu. Doduše, 2000. je ljevica na velikom valu otpora vladavini HDZ-a dobila i predsjedničke izbore, ali potom su pobjeđivali opozicijski kandidati, pa i kad je jedini put nakon Tuđmana, 2014. za predsjednicu izabrana HDZ-ova kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović.

Iako je tada u prvom krugu sa samo četiri kandidata zabilježen najmanji odaziv (1,78 milijuna), u drugom je bio drugi najveći (2,25 milijuna), oko 5700 više nego četiri godine prije kad je Ivo Josipović pobijedio Milana Bandića. Boj kandidata u prvom krugu nije presudan za izlazak birača jer ih je 2000. bilo devet, a već 2005. s dosad najviše 13 kandidata, bilo je oko 440.000 (12 posto) birača manje.

Na izbore 2009. i 2020., s 12 i 11 kandidata, izašlo je po 1,9 milijuna birača. U protekla tri izborna ciklusa za oko 4, 12 i 6 posto bila je veća izlaznost u drugom krugu, a uvjerljivo najmanja 2020. nešto više od dva milijuna, kad je pobijedio Zoran Milanović, u odnosu na oko 2,2 milijuna u prethodna tri izborna ciklusa.

Omjere izlaznosti nije preporučljivo uspoređivati zbog kontroverzi oko popisa birača. Na izborima 2020. službeno je bilo ukupno 3,64 milijuna birača. A prema Popisu iz 2021. u Hrvatskoj je 3,88 milijuna stanovnika od kojih je oko 700.000 u dobi kad nemaju pravo glasa.

Zatim, Hrvatska je podijeljena na 10 izbornih jedinica, te ih ima još dvije u kojima glasuju birači u inozemstvu i pripadnici nacionalnih manjina, pa u analizama treba voditi računa navode li se podaci za u pravilu 10 ili 12 jedinica, ali i 11. Na trima predsjedničkim izborima bilo je službeno od 4,25 do 4,49 milijuna birača, a 2014. i 2019. 3,79 i 3,71 milijun u prvom te 3,82 i 3,73 u drugom krugu jer se promijenio i režim uvrštenja u popis birača, izazvano i smanjenjem broja biračkih mjesta u inozemstvu.

Najstabilnija je izlaznost na lokalne izbore, oko 47 posto u pet izbornih ciklusa, s tim da je službeni broj birača bio 4 pa od 2013. pao na 3,7 milijuna. Iznimka je bila 2005. s izlaznošću od 40,8 posto ili 1,63 milijuna birača, najmanje od svih 17 izbora od 2000. godine.

Srbija: Izlaznost kao glavna opoziciona bitka

U regionu evidentan trend pada broja glasača na izborima: Osim u Crnoj Gori, građani sve manje zainteresovani za politiku 2

List Danas: Logo

Podaci o izlaznosti na izborni dan u Srbiji, u poslednja dva izborna ciklusa, predmet su ne samo pažnje posmatrača, nego i izborne borbe između vlasti i opozicije.

Jedna od glavnih preporuka Kancelarije za demokratske institucije i ljudska prava OEBS, u izveštaju o nadziranju izbora od 3. aprila 2022. jeste da Republička izborna komisija Srbije treba da objavi preliminarne podatke o izlaznosti što je pre moguće nakon zatvaranja birališta.

Ukazuje se i da je RIK, postupajući u okviru zakona, ali odstupajući od dotadašnje prakse nije javno saopštila preliminarne rezultate, kao ni izlaznost i izlaznost nakon zatvaranja biračkih mesta, u izbornoj noći 3. aprila.
Ističe se i da je predsednik Srbije Aleksandar Vučić proglasio pobedu u izbornoj noći na osnovu nezvaničnih rezultata.

Preliminarni rezultati izlaznosti objavljeni su tek 4. aprila i iznosili su 58,6 odsto i za predsedničke i za parlamentarne izbore koji su održani na isti dan.

Nedostatkom podataka o izlaznosti nakon zatvaranja biračkih mesta i pre obrade izbornih rezultata, umanjena je transparentnost procesa i uklonjena bitna provera usaglašavanja brojanja, koja služi kao garancija zaštite integriteta izbornih rezultata, primećuje Kancelarija OEBS.

Prema zvaničnim rezultatima, za predsedničke izbore bilo je upisano 6, 502.307 birača, ukupan broj glasova je bio 3,797.612, dok je izlaznost iznosila 3, 811.585. Ukupan broj važećih glasova 3,707.679, a ukupan broj nevažećih glasova 89,933.

U izveštaj Kancelarije, svakako nisu ušli lični utisci o izlaznosti koji su obeležili birački dan, budući da su glasači na mnogim mestima čekali i posle roka za zatvaranje birališta da glasaju.
Ipak, sam broj izašlih nije preterano veliki, a gužve na biralištima, tumačene su fizičkim smanjenjem broja izbornih mesta.

Povodom izlaznost na izborima, kao svojevrsnog vida potvrde izbornog legitimiteta i regularnosti, vođena je velika borbe na vanrednim parlamentarnim izborima 2020, održanim istovremeno sa lokalnim u većini opština u Srbiji.
Tadašnja najveća opoziciona grupacija Savez za Srbiju bojkotovala je izbore.

Zato je pitanje izlaznosti praktično bilo glavno pitanje tih izbora, koje je potisnulo čak i borbu za cenzus od tri odsto manjih opozicionih učesnika koji su se odlučili na izlazak na izbore.

Vladajuća koalicija Aleksandra Vučića i Ivice Dačića prethodno je taj cenzus sa pet odsto snizila na tri.
Zbog vanrednog stanja uvedenog pa ukinutog zbog korona pandemije, izbori raspisani za 16. april, održani su 21. juna 2020.

RIK je počeo da objavljuje preliminarne rezultate u 22 časa na izborni dan.

Predsednik Vučić je u izbornoj noći obećao da će u novu vladu uključiti i predstavnike stranaka, koje nisu prešli cenzus od tri procenta, što je ukazalo na izvesnu nesigurnost u pogledu izlaznosti.

Lideri Saveza za Srbiju, oštro su kritikovali izborni postupak, tvrdeći da izlaznost pokazuje uspeh bojkota i neuspeh postupka, naročito u Beogradu gde je izlaznost bila znatno ispod nacionalnog proseka.

Upadljiva je bila uzdržanost RIK u objavljivanju preliminarne izlaznosti. Konačne rezultate izbora RIK je objavio 5. jula, i konačna izlaznost birača bila je 48,93 procenta, dok je Savez za Srbiju tvrdio da je na nivou Beograda 36 odsto. Zvanični podaci su govorili o 39 odsto.

Ova borba za izlaznost uz bojkot dela opozicije nastavila se, ali i završila na referendumu održanom 16. januara 2022. o promeni Ustava radi usklađivanja pravosuđa sa merilima Evropske unije.

Opoziciona koalicija Savez za Srbiju se u međuvremenu raspala, a stožerna partija Stranka slobode i pravde Dragana Đilasa, takođe je ponovo proglasila bojkot referendumskog izjašnjavanja, tvrdeći da su uslovi za kampanju i dalje nefer.

Referendum je obeležila rekordno mala izlaznost od 30,65 odsto. Koalicija Dačića i Vučića je pozivala da se glasa za, zašta je glasalo 59,7 odsto. Na nivou Beograda međutim, pobedio je odgovor ne, što je opoziciji izbilo iz ruku argumente o bojkotu i nefer uslovima, tako da je učestvovala na izborima dva meseca kasnije.

Sarajevo: Birališta prazne lični apetiti političara

U regionu evidentan trend pada broja glasača na izborima: Osim u Crnoj Gori, građani sve manje zainteresovani za politiku 3
Foto: Logo

Prvi poslijeratni opšti izbori u Bosni i Hercegovini održani su u septembru 1996. godine. Tada je zabilježena i rekordna izlaznost građana na birališta, čak 79,91 posto. No, izlaznost se sa svakim narednim izborima smanjivala. Istina, dugo su – sve do 2002. – i bili svake dvije godine, a u ovom stoljeću jednako se nadamo promjenama koje izostaju, pa sve više ljudi odlazi iz države započinjući život u nekim sređenijim društvima.

Iza nas su deveti opšti izbori od Dejtonskog mirovnog sporazuma i dakle šesti od kada se zvaničnici biraju na mandat od četiri godine. Na birališta je izašlo tek 1.644.044 ili 50 posto birača. Poređenja radi, četiri godine ranije glasalo je 1.812.839 odnosno 54,02 posto birača.

Izbori u BiH Foto Oslobođenje
Foto Oslobođenje

Takvu (ne)zainteresovanost građana za politiku predsjednik Strateškog odbora Koalicije Pod lupom i bivši član Centralne izborne komisije BiH Vehid Šehić objašnjava time da je davno politika izgubila onaj smisao koji bi trebalo da karakteriše jedno demokratsko društvo, opšti interesi napredak koji se u Bosni I Hercegovini zove euroatlantski put.

– Mi smo svjedoci da većina naših političara vidi jednu sigurnost, materijalnu korist i politika je više podređena ličnom nego opštem interesu. Zato se ne treba čuditi što građani ne izlaze na izbore, ljudi bježe i od bavljenja politikom, čak I oni koji bi sigurno mogli pomoći ovoj državi da izađe iz blata u kome se valjamo 27 godina poslije rata. Baviti se politikom znači držati se određenih principa, sačuvati svoj profesionalni dignitet, biti moralan i živjeti te moralne vrijednosti. Ništa od toga u današnjoj politici nema, podvlači Šehić.

S druge strane, dodaje Šehić, građani su izgubili povjerenje u političke stranke, jer većina njih su postale interesne grupe. Ističe i da na izlaznost ima uticaja to što nemamo poštene i slobodne izbore.

-Njih 70 posto koji ne glasaju, ne izlaze na izbore jer ne vjeruju u izborni rezultat, a 30 posto od tih koji ne izlaze kažu da nemaju nijednog političkog subjekta za kojeg bi glasali. Izgubili su u sve povjerenje. Tako da smo mi u jednom beznađu, vakuumu, a život ide dalje. Oni koji ne žele više da žive u jednom takvom ambijentu, gdje nema sistema vrijednosti, sistema odgovornosti, dosljednosti, idu u druge države jer će tamo ostvarivati sva svoja prava, svjesni činjenice da su u tim državama svi isti pred zakonom bez obzira na njihov status u društvu i državi, kaže Šehić.

O tome šta dijaspora misli o situaciji u domovini dovoljno govori činjenica da je sve brojnija.

– Dakle, ljudi svakodnevno glasaju „nogama“, odlazeći iz Bosne i Hercegovine, kazao je za Oslobođenje istaknuti bh. aktivista, potpredsjednik Svjetskog saveza dijaspore BiH i bivši generalni konzul BiH u Stuttgartu Haris Halilović.

Iako nije za utjehu, posljednji bh. postotak izlaznosti na izbore, na nivou je odziva birača za Evropski parlament.

Na izbore 2019. godine za ovu instituciju izašlo je 50,66 posto birača. Iako to nije odaziv na koji se može biti ponosan, on je najviši u proteklih više od 25 godina. Razlika između Evropskog parlamenta i BiH je – reklo bi se – u sitnom detalju: ovoj zemlji treba kritična masa ambicije za reforme koje bi nas pogurale na putu ka EU, a zato služe izbori.

Crna Gora: Rekordna izlaznost za poraz DPS

U regionu evidentan trend pada broja glasača na izborima: Osim u Crnoj Gori, građani sve manje zainteresovani za politiku 4
Foto: Logo

Pandemija koronavirusa nije spriječila duge redove na biralištima 30. avgusta 2020. godine, na izborima koji će se ispostaviti kao oni koji će dovesti do prve izborne smjene vlasti u istoriji crnogorskog višepartizma. Rekordna izlaznost, koja bi da nisu zdravstvene okolnosti bile takve, vrlo vjerovatno bila i veća, ipak više govori o tome da se parlamentarni izbori i dalje posmatraju kao veliki društveni lom i često imaju referendumski karakter i vrlo konkretnu temu.

Uoči izbora 2020. to je bilo pitanje Zakona o slobodi vjeroispovjesti, pa je mobilizacija za glasanje izašla van okvira onoga što je klasično ponašanje političkih partija i na glasanje su pozivali i crkveni velikodostojnici. Rezultat je bio rekordna izlaznost na državnom nivou od 76,6 odsto, što je više nego tri odsto više u odnosu na 2016. godinu, a koja je bila skoro tri odsto veća u odnosu na parlamentarne izbore 2012. godine.

Kada se pogleda izlaznost po gradovima, vidi se i zašto je Demokratska partija socijalista izgubila izbore, jer je izlaznost u odnosu na izbore 2016. niža bila samo u nekoliko gradova i to u onima u kojima vlast tradicionalni drži DPS ili neko od njihovih „tradicionalnih koalicionih partnera“. Tako je u Rožajama i Gusinju glasalo dva odsto manje, a u Petnjici tri odsto manje nego 2016.

Rekordna izlaznost je bilježena u svim ostalim gradovima, Rekordna izlaznost je bila u Šavniku gdje je glasalo preko 88 odsto upisanih, a preko 80 odsto je glasalo i u Andrijevici, Danilovgradu, Kolašinu, Mojkovcu, Žabljaku… Ispod 70 odsto izlaznost je bila u Baru, pomenutim Gusinju, Petnjici i Rožajama i Ulcinju. Jug Crne Gore tradicionalno manje učestvuje na izborima, u Baru taj procenat nikada nije prešao 68,7 odsto, a 2012. je bio 62,5, Budva je prešla put od 70,9 odsto 2012. do skoro 80 odsto 2020. a Herceg Novi je sa oko 63 odsto 2012. stigao na 76 odsto prije nešto više od dvije godine. U Kotoru je na parlamentarnim izborima 2012. glasalo 66 odsto, a 2020. 76 odsto, a u Tivtu je taj rast od 2012. do 2020. bio za skoro 15 odsto (63.8 na 78,2 odsto).

Iako se 2020. može posmatrati kao anomalija u smislu tolikog rasta izlaznosti, a što potvrđuje i izlaznost na nedavno održanim lokalnim izborima, rast političke participacije je primijećen na nivou trenda i 2016. kada je najveći broj opština bilježio rast izlaznosti od dva do tri odsto u odnosu na izbore 2012. godine.

Većina analitičara je isticala da veća izlaznost ide u prilog nekadašnjoj opoziciji, a sadašnjoj parlamentarnoj većini jer je veći broj izašlih trebalo da znači da su izašli i oni koji nisu već pod pritiskom izašli da glasaju, ili da stvari mogu ići u korist onih koji nemaju višedecenijsku partijsku infrastrukturu kojom obezbjeđuju mobilizaciju.

Ipak, samo pitanje 2020. godine i sve okolnosti koje su dovele do rekordne izlaznosti se teško mogu ponoviti, pa Crna Gora teško da može da računa da će na redovnom nivou imati izbornu izlaznost na nivou Belgije ili Turske, gdje je rutinska izlaznost preko 80 odsto, ali vjerovatno neće ni spustiti se ispod sedamdesetak odsto, bez obzira što su političke elite sve češće pod salvom kritika da nisu uspjele da stabilizuju državu i uspostave normalne političke procese.

Čitav niz mahinacija vezanih za izbore, od njihovog neustavnog odlaganja, čime su produženi mandate na više od četiri godine na lokalnom nivou, do drugih ustavnih i političkih kriza bi na različite načine mogle da pogode crnogorsko biračko tijelo koje je poznato i po tome što po pravilu dobro reaguje na nove ponude, pa bi to moglo teoretski da smanji nivo potencijalne apstinencije u budućnosti.

Podgoričke Vijesti, sarajevsko Oslobođenje, zagrebački Večernji list i Danas objavljivaće u narednom periodu zajedničke tekstove nastale u produkciji ove četiri redakcije. Osnovna ideja je da se čitaocima ponudi kompletna regionalna slika, sa svim sličnostima i razlikama, najvažnijih pitanja koja se prelamaju u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji. Novinari će obrađivati najaktuelnije teme koje su prisutne u praksi naših država i predstaviti načine pristupa, odnosa i rešavanja konkretnih problema u svakoj sredini.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari