Usta puna patriotizma, džepovi puni novca

U tom kontekstu, memoari bivšeg hrvatskog premijera Josipa Manolića u kojima iznosi podatak da je Željko Ražnatović Arkan prodavao oružje Hrvatskoj uoči rata, nisu ništa drugo do još jednog dokaza te tvrdnje.

– Problem je složeniji od Arkana. Srpska država je prevarila i zloupotrebila Srbe, osiromašila ih i osramotila – ističe za Danas Blagoje Grahovac, general avijacije u penziji. On dodaje da je Arkan samo pojedinačan slučaj u državi koja je izrodila mnoge devijacije.

– Josip Manojlić je stari udbaš i njemu treba verovati. U svojoj knjizi on vrlo precizno piše o tome šta se dogodilo, navodeći tačno vreme, mesto, okolnosti… Do sada još niko nije demantovao ono što je u knjizi napisano, osim što mnogi izražavaju ljutnju. Bivši hrvatski premijer ne štedi nikoga, pa ni ove iz hrvatskog korpusa, apostrofirajući njihovu ulogu – napominje sagovornik našeg lista.

Grahovac posebno ističe ulogu političkih partija koje su radile na razbijanju Jugoslavije u današnjim, navodno mirotvoračkim procesima.

– Političke partije koje su učestvovale u razbijanju Jugoslavije, u svim bivšim jugoslovenskim državama, danas glume mirotvoračke misije i igraju takve uloge. Ali, nema mira dok se ne odredi jasno odgovornost za učešće u razbijanju Jugoslavije. Tu mislim, između ostalih, na Socijalističku partiju Srbije, kao i Srpsku radikalnu stranku, ali i sve one koje su nastale na njihovim temeljima i nastale iz njih. Mora da se odredi odgovornost za one koje su se izrodile iz inkubatora tog zločina, razbijanja Jugoslavije, za one koji se danas predstavljaju kao mirotvorci – zaključuje sagovornik našeg lista.

Nemanju Stjepanovića, istraživača Fonda za Humanitarno pravo, navodi o saradnji Ražnatovića i hrvatskih obaveštajnih službi ne iznenađuje. Kako tvrdi, saradnja kriminalaca iz različitih jugoslovenskih republika, nikada nije ni prestajala.

– Te veze su odlično funkcionisale pre, tokom i po završetku oružanog sukoba. One su se samo skrivale iza patriotske retorike, ali je u pozadini svega bio biznis. Tamo gde su puna usta patriotizma, džepovi su puni novca – navodi Stjepanović. On smatra da je dobro što ovakve senzacionalističke informacije izlaze u javnost, ali i dodaje da bi bilo mnogo značajnije da se utvrde činjenice o ratnim sukobima iz devedesetih.

– Nećemo valjda da tvrdimo da je Arkanov veći greh to što je trgovao sa Hrvatima, nego što su brojna ubistva koje su njegove snage počinile? Mnogo je značajnije utvrditi šta se tačno dogodilo tokom ratnih sukoba, ko je činio zločine i iznad svega ko iza svega toga stoji. Ukoliko ne utvrdimo te činjenice, vesti poput ove neće imati veliki uticaj na to kako ljudi percipiraju ratove iz devedesetih – kaže Stjepanović.

Svako ko je pratio medije, kaže Zoran Pusić, osnivač Građanskog odbora za ljudska prava iz Zagreba, još je devedesetih znao da između hrvatskog i srpskog državnog rukovodstva postoji saradnja.

– Tuđman je uvek vrlo obazrivo govorio o Miloševiću, što je bio jasan pokazatelj da između njih postoji razumevanje. Oni su se odlično slagali još od sastanaka u Karađorđevu i planova za podelu Bosne, pa sve do potpisivanja Dejtonskog sporazuma. NJihova saradnja je bila evidentna – navodi Pusić.
On dodaje da nije upoznat sa svim detaljima saradnje između dva predsednika, ali da ako neko zna nešto o tome, onda je to Josip Manolić.

Podsetimo, bivši premijer Hrvatske Josip Manolić je u svojim memoarima naveo da je Hrvatska od Željka Ražnatovića Arkana u aprilu 1991. godine kupila mnogo oružja, prevashodno automatske puške marke kalašnjikov i protivtenkovsko naoružanje. Trgovina je obuhvatila čak 12 šlepera oružja, koji su hrvatskoj strani dopremljeni iz vojnog skladišta u Batajnici. Kako je u tom periodu Ražnatović bio u zatvoru Remetinac koji se nalazi u blizini Zagreba, Manolić implicira da trgovina oružjem može da bude povezana sa činjenicom da je on po izricanju presude pušten na slobodu.
Ipak, prema Manolićevim tvrdnjama, ovo nije bila jedina transakcija između Ražnatovića i hrvatskog državnog vrha. I dok u knjizi ostavlja otvorenim pitanje ko je sve znao za to, kupovina snimaka zločina srpskih snaga u Ovčari, je prema Manoliću, urađena po nalogu tadašnjeg predsednika Hrvatske Franja Tuđmana.

„U februaru 1992. godine predsednik Tuđman isplatiće dva miliona nemačkih maraka za nabavku video-zapisa koji je posedovao Željko Ražnatović, barem tako stoji u dokumentima, koje hrvatska država i danas ima. Gotov novac biće odnesen Arkanu, a video-kaseta, zamotana u aluminijsku foliju, biće predata predsedniku Tuđmanu u njegovoj porodičnoj kući u Nazorovoj ulici“, piše Manolić.

Manolić i Arkan

Josip Manolić je jedan od osnivača HDZ-a koji je početkom rata u bivšoj Jugoslaviji važio za jednog od najbližih saradnika Franje Tuđmana. Dužnost premijera je obavljao od 1990. do 1991. godine. Nakon toga postaje šef Ureda za zaštitu ustavnoga poretka koje je koordiniralo svim obaveštajnim službama. Od 1993. godine pa do razlaza sa Tuđmanom 1994. godine bio je prvi predsednik Županijskog doma Sabora Republike Hrvatske.

Željko Ražnatović Arkan je bio komandant Srpske dobrovoljačke garde, paravojne formacije optužene za mnogobrojne ratne zločine počinjene u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije. Sredinom devedesetih bio je osnivač i predsednik Stranke srpskog jedinstva, a kratko i poslanik u Narodnoj skupštini. Od osamdesetih godina je radio za Službu državne bezbednosti, a krajem devedesetih je važio za vođu srpskog podzemlja. Ubijen je u Beogradu 15. januara 2000. godine.