Mislim da je politička retorika prilično bila oštra u Hrvatskoj, Srbiji i BiH u posljednje dve godine i zbog toga su odnosi bili loši, ne samo na bilateralnoj nego nego i na domaćoj razini u Hrvatskoj.
Dva izborna ciklusa od 2015. godine imala su negativan utjecaj na te odnose jer nacionalizam uvijek služi da mobilizira birače u situaciji kad većina političkih stranaka nema pravi socioekonomski program. Konzervativna „revolucija“ i sustavna rehabilitacija ustaša u Hrvatskoj u kombinaciji sa oštrom nacionalističkom retorikom, kakva se, na primer, mogla čuti u Donjoj Gradini od Milorada Dodika i Aleksandra Vučića u aprilu, ostavili su dojam da se vraćamo u neko ratno stanje iz 1990-ih. Međutim, čini mi se da su se na najvišoj razini stvari opet relativno smirile nakon što su se vlade u Hrvatskoj i Srbiji stabilizirale, posle višemjesečne krize i izbora, kaže u razgovoru za Danas Vjeran Pavlaković, hrvatski istoričar i šef katedre za Kulturne studije na Univerzitetu u Rijeci, ocenjujući aktuelne srpsko-hrvatske odnose.
*Očekujete li da će obeležavanje „Oluje“ izazvati nove trzavice na liniji Beograd-Zagreb, kao što se događalo ranije?
– Mislim da je ta tenzija neizbježna svake godine jer preko ljeta politička klasa ne radi ništa i onda emocije oko obljetnice i komemoracije eksplodiraju, pogotovo jer sada u Srbiji postoji novi praznik sjećanja na srpske žrtve. Nadam se da će signali iz Zagreba i Beograda da se želi dijalog uspjeti smiriti tenzije, ali ne vidim nikakav aktualni pokušaj da se na dostojanstven način proba pripremiti za klasične tenzije i prepucavanje kao svakog avgusta. Knin ima novog gradonačelnika koji je obećao raditi za sve građane, Srbe i Hrvate, pa se nadam da će uspjeti nekako stvoriti atmosferu gdje se Hrvatska može s ponosom sjećati oslobođenja svoje međunarodno priznate teritorije uz priznanje srpskim žrtvama, koje su stradale u tim vojnim operacijama. Vidjeti ćemo da li će Thompson opet organizirati kontrakomemoraciju u Čavoglavama, jer zadnje dvije godine ti radikalni elementi su se prebacili u Knin.
* Izjavili ste pre dve godine da je u regionu prisutan „pad imuniteta na fašizam“. Da li ste u međuvremenu uočili bilo kakve promene, da li je taj „imunitet“ osnažen ili dodatno oslabljen?
– Potpuno je oslabljen, što se vidi i po tome da ni očigledni fašistički simboli, na primer, ploča u Jasenovcu, nisu odmah skinuti ili zamijenjeni s pločom bez tog pozdrava na mjestu toliko bolnom kao Jasenovac. Trend je da se svi simboli NDH isprazne od značenja koje su imali za vrijeme Drugog svjetskog rata – „Za dom spremni“, šahovnica s prvim bijelim poljem, „U“, i tako dalje, pa oni postaju simboli domovinskog rata i tako su „sveti“, odnosno ne mogu se kritizirati jer je „to napad na dignitet domovinskog rata“. S takvom formulacijom puno je teže kritizirati očito radikalno desne i ustaškonostalgičarske pozicije. Tako vidimo da je HOS, jedinica koja nosi ime ustaškog časnika Rafaela Bobana, „antifašistička“ jer se borila protiv „srpskog fašizma“ 1990-ih, a pokušaj postavljanja ploče Juri Frančetiću je takođe bio uz frazu „hrvatski antifašist“, što je potpuno apsurdno. Granice što je dopušteno su se sigurno pomakle u desno, i bez obzira što nemamo otvoreno radikalno desne osobe u vladi kao prošle godine (Tepeš, Ćorić, Hasanbegović, Karamarko) „imunitet“ je dodatno pao. Ljevica je u rasulu, a međunarodna situacija s Trampom, Orbanom, Putinom i tako dalje, znači da je teško pozivati se na neke vrijednosti izvan Hrvatske, kad su bezobrazno laganje i falsificiranje povijesti postali opća praksa.
*Kako komentarišete oprečna gledišta Srba i Hrvata o Alojziju Stepincu i nedavno objavljeni izveštaj mešovite komisije o njemu?
– Mislim da je dobro da se pokrenuo dijalog, ali stvari su dodatno komplicirane jer se ne radi samo o povjesnom liku nego i o cijeloj crkvenoj mitologiji i vjeri, a teško je očekivati da će hrvatska strana dopustiti bilo kakvo negiranje Stepinca kao ikone Katoličke crkve u Hrvata. To nema veze samo s hrvatsko-srpskim odnosima, nego i sa suočavanjem s posljedicama komunizma, koje intenzivno traje od 1990-ih, i pogotovo posljednjih četiri-pet godina.
"Više volje za saradnju"*Pojedini analitičari tvrde da postoji „hemija“ između predsednika Srbije i Hrvatske. Smatrate li da njihova saradnja može biti nalik onoj koju su imali Boris Tadić i Ivo Josipović?
– Mislim da ima više volje za suradnju nego prije, ali Josipović i Tadić su imali otvorenu viziju budućnosti koja je izgrađena na toleranciji i dijalogu, dok sada imamo nacionaliste ukopane u svojim narativima gdje je suradnja alat za očuvanje sopstvenih interesa i zadovoljenja EU. Nadam se da će stabilnost u Hrvatskoj i Srbiji omogućiti bolje odnose, ali teško je očekivati onako srdačnu saradnju koju smo vidjeli u onom kratkom trenutku prije nekoliko godina.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
