Vjosa Osmani za RSE o mostu, sankcijama: Pouzdano znam – Vučić je naredio Banjsku (VIDEO)

„Ono što smatram ključnim je njegov zahtjev da se u potpunosti koordiniramo sa NATO-om. I slažem se s tim“, naglasila je Osmani.

„Nema smisla da radimo nešto bez osiguranja da su naši bezbednosni partneri uz nas, jer bi to moglo imati kontraefekat, izazvalo bi mnogo veću prisutnost, stvorilo bi mnogo veću prijetnju mostu, a to nije u interesu Kosova“, ocijenila je Osmani.

Vlada Kosova saopštila je da namjerava da za saobraćaj vozila otvori most preko Ibra, koji razdvaja Južnu Mitrovicu sa većinskim albanskim stanovništvom i Severnu Mitrovicu sa većinskim srpskim stanovništvom.

Uprkos protivljenju zemalja Kvinte i NATO-a, premijer Kosova Aljbin Kurti (Albin) poručio je da most treba otvoriti i da taj potez „nije usmjeren protiv bilo koga“.

Na pitanje o trenutnoj bezbjednosnoj procjeni situacije u vezi sa otvaranjem mosta, na osnovu informacija koje posjeduje, Osmani je rekla da postoji stalna prijetnja od snaga koje su finansirane, podstaknute, politički podržane i vojno obučene od strane Srbije.

Govoreći o nacrtu statuta Zajednice opština sa srpskom većinom, kojeg Vlada Kosova odbija da proslijedi na razmatranje Ustavnom sudu Kosova, Osmani je rekla da postoji oklijevanje „u vezi s jednostranom primenom Osnovnog sporazuma, kada se Srbija jasno, i na osnovu međunarodnog prava, povukla iz njega.“

„Ako svi znamo i svi se slažemo da se Srbija povukla iz tog sporazuma (Ohridski sporazum), vjerujem da moramo sesti sa našim partnerima i reći: ako Srbija neće da ga sprovede, a vi i dalje tražite od nas da ga jednostrano sprovedemo, moramo znati šta dobijamo zauzvrat, kakve bezbjednosne garancije dobijamo, kako ćemo oživjeti kampanju za priznanje Kosova i kako ćemo ući u ove međunarodne organizacije zauzvrat.“

Nije određen datum otvaranja mosta

Radio Slobodna Evropa: Prošle sedmice ste pomenuli da most u Mitrovici apsolutno mora biti otvoren, ali tako da se izbjegne konflikt sa međunarodnim partnerima Kosova. Da li vas je Vlada Kosova uvjerila da će oni u ovom trenutku odložiti otvaranje mosta, te da će ga koordinisati sa međunarodnim partnerima?

Vjosa Osmani: Moram da istaknem da od prvog trenutka, kada su počele rasprave o mostu, u svakom razgovoru sa Vladom, dobila sam uvjerenja da će to biti u koordinaciji sa međunarodnom zajednicom.

Mislim da se to, ne samo očekuje, nego da je to racionalan pristup, jer kada govorimo o bezbjednosti na terenu, prvi odgovorni su pripadnici Policije Kosova, drugi odgovorni je EULEX, a treći je NATO.

Oni rade ruku pod ruku da osiguraju da postoji mirno i sigurno okruženje za sve ljude na Kosovu. Druga stvar, ne smijemo zaboraviti da je od napada u Banjskoj naša saradnja sa NATO savezom čak i porasla.

Imamo dodatnih 1.000 trupa, te smo osigurali – što je, naravno, bila odluka NATO – da se njihovo prisustvo na granici između Kosova i Srbije učetvorostruči.

Tako da postoji mnogo veće prisustvo koje nam pomaže da zaštitimo našu granicu, i pomaže nam da zaštitimo našu državu od mogućih upada iz Srbije.

To je veoma važna uloga, a od 1999. godine, radili smo zajedno da osiguramo da svake bezbjednosnu odluku – a posebno one u koje je uključen Sjever, ako uzmemo u obzir destruktivnu ulogu Srbije i njenih bandi – donosimo zajedno, zato što svi imamo isti cilj.

Kao što sam rekla, to je mir i bezbjednost za sve građane Kosova, i važno je da se ovaj posao, i naša bliska saradnja, nastave.

Ni Vlada ni bilo koja druga institucija na Kosovu nije odredila datum, zato što mislim da je ključno da prvo sjednemo zajedno sa našim bezbjednosnim partnerima, sa našim saveznicima, prijateljima, partnerima, i napravimo plan.

I onda taj plan postavlja datum, a ne obrnuto, jer možete znati datum samo ukoliko ste na sto postavili sva pitanja bezbjednosti, ukoliko imate jasan operacioni plan kako da se pozabavite tim pitanjima, kako da postupate ukoliko su građani Kosova bilo koje nacionalnosti zabrinuti, kako da više razgovarate sa civilnim društvom, te kako obezbijediti da gradonačelnici Južne i Sjeverne Mitrovice budu uključeni u cijeli proces.

Ali, možda je u ovom trenutku ključno da objasnim zašto sam zainteresovana za ovakvo rješenje.

RSE: Prije toga, mogu li da vas pitam, da li ste razgovarali sa premijerom Kurtijem, otkad je Kvinta tražila odlaganje? Da li ste sa njim razgovarali o ovom pitanju?

Osmani: Kada kažete odlaganje, to znači da je datum već bio određen. Datum nikada nije bio određen.

Ono što je Kvinta tražila, to je da se ne preduzima nijedan potez a da nije prethodno koordinisan. U svim mojim razgovorima, konkretno sa ambasadorom Sjedinjenih Država, bilo je jasno da oni nisu protiv otvaranja mosta, ali da žele da budu sigurni da se svaki korak poduzima zajedno, ta da kad most bude otvoren, to bude održivo, uspješno, te da ne prouzrokuje nikakve tenzije.

Zato sam 1. avgusta, znatno prije nego što je objavljeno saopštenje Kvinte, jasno rekla da je neophodno imati zajednički plan implementacije.

To nije samo želja. Briselski sporazumi u stvari to traže od svih nas, da dogovori iz dijaloga koji predvodi Evropska unija (EU) budu u potpunosti implementirani.

‘Osam godina’ kašnjenja sa otvaranjem mosta

RSE: Ipak, očigledno je da je premijer Kosova planirao da otvori most. Sastao se sa Kvintom, informisao ih je o svom planu da otvori most. Najavio je da će biti obavljeni neki radovi, da će se razgovarati sa građanima.

Nakon toga, vidjeli smo da zemlje Kvinte prvo reaguju zajedno, pa jedna po jedna. Tako da, moguće je da su postojale sugestije da će most biti otvoren vrlo brzo.

Osmani: Naravno, moramo tražiti da most bude vrlo brzo otvoren, jer već kasnimo osam godina.

Ali, s druge strane, to ne znači da je bilo ko u kosovskim institucijama ikad rekao Kvinti da će u potpunosti zanemariti njihovu brigu za bezbjednost, ili da želimo ovo da radimo bez njih.

Nisam upoznata sa tim da je premijer ikada rekao bilo kome iz Kvinte da će ovo učiniti bez koordinacije sa njima, nego suprotno, kao što smo vidjeli, naravno, u našim razgovorima, ali i iz njegovih kasnijih izjava.

Jasno je da su sve institucije Kosova na istim pozicijama što se tiče koordinacije sa SAD, sa zemljama članicama EU, i sa svim NATO akterima, zato što je to u interesu Kosova, i niko ne bi imao koristi od konflikta između Kosova i NATO.

Kada kažem konflikt, ne mislim samo u smislu neslaganja u riječima, ali za nas nema smisla da radimo bilo šta a da ne budemo sigurni da to podržavaju naši bezbjednosni partneri, jer bi izazvalo kontraefekat, prouzrokovalo bi mnogo veće prisustvo NATO na mostu, a to nije u interesu Kosova.

Sem toga, to bi ponovo pokrenulo narativ nekih koji insistiraju da ovo ponovo mora postati tema dijaloga sa Srbijom.

Što se toga tiče, bila sam veoma jasna. Mislim da apsolutno nije u interesu Kosova, te je protiv njegovog Ustava i suvereniteta, da vodi dijalog sa Srbijom o pitanju mosta.

RSE: Dakle, u ovom trenutku, možemo li jednostavno reći da most za sada neće biti otvoren?

Osmani: Zavisi šta znači „za sada“, jer naše konsultacije sa međunarodnom zajednicom se nastavljau, i naravno, razgovarala sam danas o ovome sa komandantom KFOR-a, a imaću i veoma značajne sastanke sa predstavnicima NATO, počevši sutra, što će trajati do kraja avgusta, prije nego što nastavim sa međunarodnim putovanjima.

U svim ovim sastancima, na visokom nivou sa predstavnicima NATO, objasniću im sljedeće.

Neki kažu da o ovome treba pregovarati u sklopu dijaloga, ali za to apsolutno nema prostora, dok istovremeno, kao što sam rekla, to ne bi bilo u interesu Kosova, pa čak ni regiona.

RSE: KFOR insistira na tome.

Osmani: Da, i ovo ćemo razjasniti sa visokorangiranim delegacijama NATO-a, koji u sljedećih nekoliko dana počinju svoje posjete, da bi to u stvari bilo kršenje sporazuma koje je predvodila EU, ako bismo tako postupili to bi bilo u suprotnosti sa svime što su sporazumi pod vodstvom EU postigli, uključujući osnovni sporazum iz februara 2023. godine.

Još 2014. godine, u Briselu je postignut sporazum između Kosova i Srbije, kada je riječ o revitalizaciji mosta, jedna od prvih stvari koje se pominju navodi da se mora pratiti i poštovati zakon Kosova.

Dakle, kosovski zakoni moraju biti poštovani kod bilo kojeg kasnijeg rješenje.

Dalje, navode se obaveze EU, koja mora obaviti tehničku evaluciju, te praktično da provede revitalizaciju i obnovu mosta; sve to je učinjeno, završeno.

Nakon toga, u avgustu 2015, sklopljen je drugi sporazum, koji navodi koji su dalji koraci, a drugi član ovog sporazuma je od ključne važnosti – on navodi da će most biti otvoren za sav saobraćaj ne kasnije od juna 2016. godine.

Pominje se i uloga EU u pomaganju ekonomske integracije građana, te ne pominje nikakvu ulogu Srbiju, kao ni prvi dokument. Opet, postoje neki koji kažu da se ipak treba napraviti plan implementacije.

Nema potrebe, plan implementacije već postoji, dogovoren je 5. avgusta 2016. godine, i tako je detaljan da bi vas to iznenadilo.

Dakle, u tom planu se može vidjeti uloga gradonačelnika Sjeverne i Južne Mitrovice, možete vidjeti šta će raditi oni koji moraju da rekonstruišu cestu u Ulici Kralja Petra, kako je oni zovu, a naravno pominje se i revitalizacija i olakšavanje kontakta između ljudi u Sjevernoj i Južnoj Mitrovici, razmjena, razumijevanje.

Takože se definiše uloga KFOR-a i EULEX-a, zato sam rekla da imamo obavezu koja potiče od dijaloga predvođenog EU, koji navodi da su Policija Kosova, EULEX i KFOR, u skladu sa svojim mandatima, prvi, drugi i treći odgovorni, za obezbjeđivanje sigurnog okruženja.

Oni će se konsultovati o prikladnim bezbjednosnim mjerama, uključujući u sve i dva gradonačelnika.

Tako da, ne pominje se nastavak pregovora o implementaciji između Kosova i Srbije, nego suprotno, oni gledaju na ovo pitanje kao riješeno, a nakon toga pozivaju dvije strane da govore o implementaciji drugih stvari, kao što je energetika, Zajednica [opština sa srpskom većinom], telekomunikacije, itd.

Kao što znate, pitanja energetike i telekomunikacija su riješena.

RSE: Most nije otvoren.

Osmani: Da, nije otvoren, jasan je razlog, jer gradonačelnik Sjeverne Mitrovice, koji je imao ulogu ovdje u prošlosti, nije kooperativan po ovom pitanju.

Ipak, uvjerenja sam da se trebamo vratiti na osnove. U interesu građana svih nacionalnosti je da rade jedni sa drugima, da kontaktiraju jedni sa drugima, da mogu vršiti sve oblike razmjene.

Most kao ‘simbol separacije’

RSE: Lokalni Srbi strahuju zbog otvaranja mosta.

Osmani: Opet kažem, vratimo se osnovama. Postoje već dva mosta, kao što znate, dva mosta koja su otvorena za saobraćaj. Tako da već postoje mostovi otvoreni za saobraćaj zbog kojih ne strahuju.

Čega ima da se boje, ako se jednostavno treći most otvori za saobraćaj?

Nažalost, most je postao simbol separacije, zbog čega bismo svi trebali da se udružimo i radimo na integraciji.

Zato što su u ovom vijeku neke od najvažnijih vrijednost evroatlantske zajednice multietničnost, spajanje ljudi, podizanje mostova. Ne bismo trebali da dozvolimo, osim ako se ne radi o specifičnom, značajnom razlogu, blokadu u komunikaciji između ljudi, da ne mogu da se odvezu iz jednog u drugi dio.

Na isti način na koji iz Prištine vozimo do Gračanice bez problema, kako idemo iz Vitine do Klokota. Govorim o albanskim većinskim i srpskim manjinskim lokalnim zajednicama.

Kao što sam rekla, saobraćaj već ide od sjevera ka jugu i nazad. Ovo ne bi bilo ništa novo. Moramo psihološki da uklonimo barijere koje sprečavaju ljude da rade jedni sa drugima.

RSE: Šta je komandant KFOR-a rekao danas na sastanku, kada ste mu rekli da ovo pitanje ne bi trebalo da se vrati u okvir dijaloga?

Osmani: Naravno da nastavljamo sa našim razgovorima. Šta je ključno, jeste njegov zahtjev da sve u potpunosti koordinišemo sa NATO. Sa tim se slažem, snažno vjerujem da svaki korak treba biti koordinisan sa NATO savezom.

Ipak, očigledno je da su dva sporazuma postignuta, kao i jedan plan implementacije. Apsolutno nije bilo prostora da se o bilo čemu još raspravlja u Briselu.

To pitanje je riješeno. Sada tražimo da se dogovori iz dijaloga pod vodstvom EU implementiraju.

Sem toga, prošle godine smo imali bazični sporazum, čiji Član 10 navode da svi prethodni sporazumi trebaju biti implementirani.

Dakle, bilo bi protiv posljednjeg sporazuma, ako bismo ponovo otvarali stare sporazume umjesto da ih samo implementiramo. Apsolutno nema razloga da razgovaramo o ovom pitanju sa Srbijom.

Vjerujem da raste razumijevanje naših prijatelja i partnera, u svim našim međusobnim razgovorima, kada im objašnjavam ove stvari. Stižemo na cilj.

RSE: Da li ste na istoj strani kao premijer Kurti? Kada ste posljednji put razgovarali sa njim o mostu?

Osmani: Voljela bih da se ovo pitanje postavlja premijeru Kurtiju onoliko često koliko se postavlja meni. Kada smo posljednji put razgovarali o ovom, prije oko mjesec dana ako se ne varam, jasno smo se razumjeli na dva osnova.

Pod jedan, da ovo ne smije postati dio dijaloga sa Srbijom, i pod dva, da mora postojati koordinacija sa NATO prisustvom na Kosovu.

To uključuje, naravno, naše EU partnere koji su članovi NATO, i druge koji nisu u EU, ali, naravno i Sjedinjene Države, naš glavni bezbjednosni partner.

Od tada, nismo ponovo razgovarali o ovom pitanju jer nisam vidjela ništa novo. Naravno, trebamo nastaviti. To ne znači da su svi detalji, ili pristup, isti, ali na ova dva osnova smo na istoj strani.

Od koga dolazi prijetnja na Kosovu?

RSE: Želim da razgovaram o bezbjednosnoj situaciji u Mitrovici, jer je ambasador [SAD] rekao da postoji stvarni rizik, da bi se mogla povećati prijetnja od potencijalnog nasilja.

Kakve su trenutne bezbjednosne procjene, što se tiče situacije oko otvaranja mosta, bazirano na vašim informacijama, i onima koje možete podijeliti sa javnošću?

Odakle dolazi prijetnja?

Osmani: Prijetnja definitivno ne dolazi od albanskog stanovništa, a ja čvrsto vjerujem da ne dolazi ni od srpskih građana koji samo žele da normalno žive u svojim opštinama na sjeveru.

Postoji stalna prijetnja, kao što svi znamo, i kao što smo javno rekli mnogo puta, od snaga koje finansira, podstiče, gura politički i vojno trenira Srbija. Naravno, u interesu Srbije je da uvijek prouzrokuje nekakve tenzije na Kosovu.

Govorimo o ljudima koji vode bande. Govorimo o teroristima, paravojnim snagama. A svi ti ljudi su na slobodi, predvođeni [Milanom] Radojčićem u Srbiji. Oni su slobodni.

RSE: Da li su i na Kosovu, takođe? Da li ima nekoga na Kosovu?

Osmani: Naravno, ne možemo objaviti sve detalje, ali, da, imaju ljude na Kosovu koji još pokušavaju da prikriju svoje oružje.

Prije samo nekoliko dana, kao što znate, naša policija je konfiskovala oružje koja kriju određeni ljudi na sjeveru povezani sa bandama u Srbiji i koji, naravno, uvijek operišu prema naredbama političkog mozga koji stoji iza svega ovoga, Aleksandra Vučića.

Zbog toga, moramo da budemo sigurni, kako je ambasador naveo, da kada poduzimamo neke poteze to činimo na koordinisan način. Zato što, ukoliko bismo to radili bez koordinacije, to bi značilo moguće tenzije, što može rizikovati živote.

Govorimo o životima kosovskih policajaca, kosovskih građana, životima NATO vojnika. Zato što će se oni uključiti u to. Tako da, kada sve bude obavljeno, da bude obavljeno na adekvatan način, dugoročan i bezbjedan.

Zbog toga svi insistiramo na tome da sjednemo za isti sto i, pod jedan, složimo se da ovo nije pitanje o kojem treba raspravljati sa Srbijom. Svi moramo da budemo na istoj strani. Vjerujem da je većina naših međunarodnih partnera već na toj strani, ali još moramo da radimo.

A pod dva, ovo je pitanje o kojem se treba raspravljati kada govorimo o planu implementacije, ne o tome treba li most biti otvoren ili ne. Što se toga tiče, među našim partnerima nema znaka pitanja.

RSE: To znamo, toliko je jasno. Ali ako premijer nastavi sa svojim planom i odluči da otvori most, da li to može dovesti do konfrontacije, kao što ste rekli, između KFOR-a i vlasti Kosova?

Osmani: Ne vjerujem da tu postoji „ako“. Premijer je bio veoma jasan, da će nastaviti da radi u koordinaciji sa partnerima. Ja ću nastaviti kao šefica države i vrhovna zapovjednica Kosovskih bezbjednosnih snaga da radim u koordinaciji s partnerima.

U našem je zajedničkom interesu da uspješno otvorimo most, kao što je predviđeno sporazumima, te da će on postati simbol normalizacije na Kosovu.

To treba da se posmatra, u stvari, kao slavljenje multietničnosti, kao slavljenje vrijednosti koje svi dijelimo, umjesto kao nešto zbog čega se prepiremo jedni s drugima.

RSE: Mještani na sjeveru to ne vide na taj način.

Osmani: Ne bih generalizovala, da budem iskrena. Lokalci pješice prelaze most u velikim brojevima.

Imate ljude s juga koji na sjever idu da kupuju sir, koji je tamo poprilično poznat. A postoje Srbi na sjeveru, koji posjećuju doktore na jugu, jer im vjeruju. Postoji neprestana komunikacija. Samo je treba dodatno olakšati.

Ko prijeti Srbima na Kosovu?

RSE: Čak i organizacije civilnog društva kažu da se nikad nisu osjećale udaljenije od kosovskih vlasti. Kažu da nikad nisu imali gori odnos sa njima.

Osmani: To je već drugo pitanje. Što se toga tiče, mislim da svi moramo više da radimo, da budemo sigurni da slušamo civilno društvo, građane, da slušamo njihove brige, te da im možda bolje objasnimo zašto je potrebno uraditi neke stvari.

RSE: Da li možete više uraditi po tom pitanju? Da li se susrećete sa srpskim predstavnicima i građanima Kosova?

Osmani: Da. Ali, kao što znate, u protekle dvije godine mnogi građani srpske nacionalnosti se ponekad osjećaju nesigurno da javno govore o ovim sastancima. Jer odmah dobijaju prijetnje.

Dobijaju prijetnje. I ne govorim samo o Srbima na sjeveru, Srbima u drugim opštinama. Kad god bi potvrdili neki sastanak i kad bi se održao, rekli bi, molimo vas da to ne iznosite u javnost jer odmah dobijamo prijetnje ljudi iz Srbije ili nekih koji su na neki način povezani s njima.

I ne želimo da im naškodimo, jer za mene ovo nije stvar publiciteta. Radi se o tome da se pobrinemo da saslušamo njihove brige i da im pomognemo.

Na primjer, jedna od stvari na kojima radimo je uglavnom osnaživanje žena i kako možemo učiniti više u tom pogledu. Ali u isto vrijeme, ne želim da objavljujem rad koji bi ugrozio bilo koga od njih, kao što smo vidjeli.

Ponekad ove srpske bande odu i zapale im kuću ili automobile, prijete im djeci u vrtiću. Stoga je veoma važno da oni to rade na način da budu sigurni.

Ali kao što sam rekla, most, u stvari, otvaranje mosta znači komunikaciju i normalizaciju jer ovo nije normalno. To nije normalno. Ne dozvoljava se automobilima da prelaze most, a drugi se mostovi koriste za isto.

Taj most je od kada je sagrađen i predviđen za vožnju. Revitaliziran je i Evropska unija je platila projekte da ga učini prohodnim i automobilima, kao i kamionima, ne samo automobilima.

Iz tog razloga, čvrsto vjerujem da bi most bio jedan od elemenata koji će učiniti da se ljudi osjećaju povezanije. I olakšao bi tu razmjenu prije nego da ima suprotan efekat.

Tu su i mnoga druga pitanja. Naravno, veoma je važno da saslušamo njihovu zabrinutost i da im kažemo da je, na primer, kosovska policija na sjeveru tu za njih, da se osjećaju bezbjedno.

Potrebna je dalja komunikacija i dalji napori svih u institucijama jer želimo da se svi naši građani osjećaju sigurno, da znaju da je Kosovo njihov dom, da znaju da mogu da napreduju na Kosovu.

I treba da nastavimo činiti sve što možemo da osiguramo da se oni tako osjećaju.

Ali dozvolite mi, mislim, znam da se ponekad percepcija, samo jedna rečenica, percepcija i ono što se zapravo dešava u stvarnosti razlikuju.

Prema izvještajima OEBS-a, jasno je da je u posljednje tri godine zabilježen stalni pad međuetničkog nasilja. A to su brojke koje se mogu potvrditi. A ja govorim o OEBS-u. Ne govorimo samo o našim institucijama, govorimo o stalnom padu, uključujući i prvih nekoliko mjeseci ove godine.

Nije bilo povećanja ni u jednoj kategoriji kada su u pitanju zločini koji uključuju Srbe i tako dalje i tako dalje. Naime, došlo je do porasta samo u jednoj kategoriji, a to su zločini protiv albanske većine. To je jedino povećanje kada su u pitanju krivična djela koja su prijavljena.

RSE: Ali sada se srpska lokalna zajednica žali na ponašanje kosovske policije. Kažu da ne govore srpski, da ne pišu kazne na srpskom, da ne razumiju šta dobijaju. To su neke vrste pritužbi koje dobijamo, osim one na prisustvo kosovske policije.

Osmani: Vjerujem da se to može riješiti. Može, sve su to problemi koji se mogu riješiti. I važno je da ih izražavaju. A tu je i policijski inspektorat za koji vjerujem da radi odličan posao na rješavanju ovih pitanja.

RSE: Da se zadržimo još malo na sjeveru. Da li podržavate kosovsku vladu u preduzimanju akcija koje je preduzela na sjeveru, za većinu kojih je međunarodna zajednica u posljednje dvije godine rekla da su bile jednostrane i nekoordinisane?

Osmani: U protekle dvije godine, pa, zavisi. Sve akcije kao takve bile su legitimne, sve su bile u skladu s Ustavom. Ali ima slučajeva kada smo imali diskusije s Vladom o tome koji je pravi način da se to uradi. I kako da osiguramo da preduzeta akcija bude održiva? Da to nije samo trenutni uspjeh, već i održiv uspjeh.

I kad god smo imali tenzije, kao na primjer prošle godine u maju, imali smo diskusije, jer sam insistirala, naravno, da to treba da se usaglasi sa NATO-om da ne bi bilo nasilja. Jer onda postoji šteta, naravno.

Ima nešto što dobijamo, ali sve, kad vodiš državu, sve treba da se gleda kroz to šta dobijate, a šta gubite.

I ako je u očima međunarodne zajednice i prije svega NATO-a, to nekoordinisano djelovanje, onda nas vide kao ljude koji izazivaju sukobe, ljude koji prave probleme, ljude koji izazivaju tenzije.

To šteti mnogo širim planovima Kosova, kao što je ulazak u NATO, što, naravno, počinje Partnerstvom za mir pa NATO-om. Iako vjerujem da sada moramo da počnemo direktno sa NATO-om i akcionim planom za članstvo.

RSE: A to je trenutno na pauzi?

Osmani: Mi smo, kao što sam rekla, u diskusijama, ne nužno u pauzi. Naše institucije treba da nastave rad na pripremi svih dokumenata.

‘Dobijamo samo dobre stvari iz koordinacije’

RSE: SAD kaže da gube entuzijazam da pomognu Kosovu.

Osmani: To je moja poenta. Jer ako se vratimo unazad, jer, kao što znate, radim u institucijama više od dvije decenije. Ako se vratimo u vrijeme kada je Kosovo proglasilo nezavisnost, naravno, mi smo sprovodili neke ustupke, koji nisu štetili suverenitetu Kosova, ali u isto vrijeme, u zamjenu za te ustupke, dobijali smo punu podršku međunarodne zajednice za našu nezavisnost, za priznavanja i članstvo.

Mislim da je krajnje vrijeme da se vratimo na tu vrstu odnosa s međunarodnom zajednicom, kada dobijamo nešto zauzvrat za koordinaciju. Ljudi to vide kao neku lošu ili prljavu riječ. Dobijamo samo dobre stvari iz koordinacije, dobijamo više sigurnosti. Dobijamo veći suverenitet.

RSE: Ali izgleda da Kosovo ne dobija članstva, jer ne koordiniše svoje akcije?

Osmani: Vaše pitanje je bilo ima li trenutaka kada se ne slažemo s Vladom. Kao što sam rekla, ja bih nekad imala drugačiji pristup. Ali definitivno ne dovodim u pitanje i ne vidim kako neko može da dovodi u pitanje legitimitet i ustavnost svih akcija koje su preduzete.

RSE: Da li Kosovo rizikuje partnerstvo u ovom trenutku s međunarodnim saveznicima?

Osmani: Mislim da je važno da međunarodni saveznici daju sopstvenu ocjenu da li vide taj odnos kao rizik ili ne.

RSE: Oni su veoma zabrinuti.

Osmani: Na svakom pojedinačnom sastanku koji imam s našim međunarodnim partnerima – a kao što znate, imala sam ih dosta, stotine, kao i prošle godine, i još više ove godine ovim tempom – u svakom pojedinačnom međunarodnom kontaktu koji smo imali, naravno, postoji stalni zahtjev za koordinacijom.

Ali zahtjev za koordinacijom ne postoji zato što im je to potrebno zbog njihovog ega. To je zato što moraju da se postaraju da guraju Kosovo napred ka međunarodnim organizacijama na uspješan način.

Nacrt Statuta Zajednice i Ustavni sud

RSE: I izgleda da Kosovo ne sluša. Kosovo je izgubilo priliku da postane deo Savjeta Evrope jer nije preduzelo korak koji je međunarodna zajednica tražila od Kosova – da Ustavnom sudu podnese nacrt statuta Zajednice opština sa srpskom većinom.

Osmani: Naravno, to je još otvoreno pitanje. Ne možemo reći da je prilika propuštena. Prilika je još otvorena. Samo treba da budemo sigurni da radimo sa svim državama članicama, zato što je Savjet Evrope mnogo veća grupa od same Evropske unije.

I treba naći put naprijed da Kosovo dobije svoje zasluženo mesto, jer oni koji najviše gube su građani. Ovo je striktno pitanje ljudskih prava i ne treba ga politizovati. I svi ljudi svih nacionalnosti gube što Kosovo nije član Savjeta Evrope.

RSE: Zašto Kosovo oklijeva da krene dalje sa ovim nacrtom i da ga iznese pred Ustavni sud?

Osmani: Vjerujem da nema oklijevanja da se nacrt iznese Ustavnom sudu, samo po sebi.

Ima oklijevanja da se nastavi s jednostranom primjenom Osnovnog sporazuma kada je Srbija jasno, prema međunarodnom pravu, odustala od njega. Srbija se povukla iz sporazuma.

RSE: Ali Kosovo plaća cijenu. A ne Srbija.

Osmani: Razumijem to. I tu smo došli do pitanja kakav pristup da koristite kada radite sa međunarodnim partnerima kako biste ih držali na svojoj strani.

Jer ako svi znamo i svi se slažemo da se Srbija povukla iz tog sporazuma, vjerujem da moramo da sjednemo s našim partnerima i kažemo, ako Srbija neće da provodi, a vi i dalje tražite od nas jednostrano provođenje, moramo da znamo šta dobijamo, kakve sigurnosne garancije dobijamo zauzvrat, kako da oživimo kampanju za priznavanje Kosova i kako da zauzvrat dođemo do tih međunarodnih organizacija.

RSE: Da li su ove diskusije počele ili je to nešto što se očekuje da će se desiti?

Osmani: Svakako sam počela ove diskusije prije više od godinu dana, da budem iskrena.

RSE: Kakve su reakcije?

Osmani: Reakcije? Pa, kažu, vidjećemo, vidjećemo. Još nemamo konačan odgovor.

RSE: Znači još imamo Kosovo pod sankcijama, a Srbiju nekažnjenu?

Osmani: Nažalost. I to je takođe rezultat veoma pristrasnog pristupa dijaloga koji vodi EU gdje je „sto prevrnut“.

Ne možete baš da vodite dijalog na stolu gdje je jedna strana pod sankcijama zbog odbrane suvereniteta i ustava, a druga strana, nakon što je izvršila akt agresije, nije platila nikakvu cijenu, nakon ranjavanja 93 vojnika NATO-a od kojih su neki izgubili udove.

Potpuna nekažnjivost za one koji su počinili zločine.

Tako da Srbija, nažalost, dobija lošu poruku. To ih na neki način ohrabruje da imaju ovakav pristup koji trenutno imaju.

Ali uvjerena sam da se stvari sada mijenjaju sa novom Evropskom komisijom. Nadam se da je to realnost na terenu, realnost akcija koje su Kosovo i Srbija preduzele. Čak i u dijalogu. Neko treba da vidi spisak svega šta Srbija nije sprovela. To je dugačak spisak.

RSE: Da li očekujete novu energiju sa novim rukovodstvom?

Osmani: Apsolutno. Zato što očekujem poštenje. Očekujem ravnopravnost. Dijalog na ravnopravnoj osnovi daje rezultate.

RSE: Kažete da Kosovo to nije imalo?

Osmani: Apsolutno ne. Pogledajte sva ova tri sporazuma. A sada nam oni zaduženi za dijalog koji vodi EU poručuju da ponovo otvorimo to pitanje i da ih potpuno ignorišemo.

Nećemo to ignorisati. Želimo da to potpuno implementiramo, u punoj koordinaciji s našim partnerima. Srbija nema riječ u tome.

RSE: Ali da li se slažete sa tri uslova koje je premijer postavio za nastavak dijaloga. Predaja Radoičića (Milan), povlačenju pisma Brnabić i potpisivanje Ohridskog sporazuma.

Osmani: Svako vodi dijalog na osnovu svog pristupa. Ima određeni stil. Nijedna osoba nije ista. Mi se razlikujemo.

Ne bih toga dana otišla u Brisel. Definitivno ne bih otišla u Brisel bez ukidanja mjera EU protiv Kosova. Nema apsolutno nikakvog smisla.

RSE: Kažete da dijalog ne bi trebalo da se nastavi bez ukidanja mjera EU?

Osmani: Bilo je veoma blizu ukidanja mera. I jednostavno bih rekla da ne mogu da dođem u Brisel kada se moj narod muči jer projekti o pijaćoj vodi, koji bi donijeli pijaću vodu građanima Kosova, kada su blokirani projekti u korist multietničnosti, projekti koji spajaju mlade ljude.

I rekla bih, ne mogu to sve dok je moj narod kažnjen jer ja predstavljam svoj narod i ne mogu da dođem ako ne uklonite (te mjere).

RSE: Dakle, povratak za sto bi trebalo da bude uslovljen?

Osmani: Vjerujem da je trebalo. Sada je, naravno, premijer otišao tamo i naravno postoje drugačiji uslovi.

RSE: Ali u budućnosti?

Osmani: Ali kada je u pitanju potpisivanje, vjerujem, kao što rekoh, ako međunarodna zajednica sve kaže niko nam više ne može reći da će Srbija da provodi, oni jasno ponavljaju svoj stav da su se povukli iz ovog pravno obavezujućeg ugovora.

U međunarodnom pravu, kada se jedna strana povuče, za druge nema sporazuma. Ali to ne znači da ne treba da imamo dogovor sa našim saveznicima i našim partnerima.

Članovi 1 do 11, ako želimo ovo da primijenimo, moramo da znamo kako da dobijemo bezbjednosne garancije? Kako da dođemo do NATO-a? Kako da napredujemo ka EU. Naravno, Savjet Evrope treba da se uradi odmah. Mi 14 godina kasnimo.

RSE: Da li je to moguće?

Osmani: Naravno da je moguće. Naravno da je moguće za bilo kog premijera i vjerujem da je Savjet Evrope trebalo da bude urađen 2010.

Tako da smo 14 godina zakasnili sa prijavom za Savjet Evrope i nadam se da će se to posmatrati kao pitanje ljudskih prava. Vjerujem da svako ko sledi svoj ustav svako ko sledi interese svog naroda i zemlje može da postigne sve to.

Ali moramo da se vratimo, kao što sam rekla, strategiji da nemamo očekivanja od Srbije. Moramo da imamo dogovor sa našim partnerima.

A kada kažem dogovor, ne mislim na transakcijski način. Zapravo mislim u smislu međusobnog povjerenja jer je povjerenje najvažniji sastojak svakog odnosa, posebno kada je reč o odbrani i bezbjednosti. Moramo da se vratimo na to.

Slučaj Banjska

RSE: Posljednja tema o Banjskoj. Kosovo je odbilo zahtev Srbije za slučaj Banjske. Kako gledate na tu odluku?

Osmani: Mislim da bi Ministarstvo pravde trebalo da ima više detalja, ali smatram da je odbijanje urađeno na zakonskim osnovama jer je zahtjev podnijet uz kršenje nekog od zakonskih kriterijuma koje je potrebno ispuniti da bi se desila međunarodna pravna saradnja.

RSE: Da li i mislite da bi Kosovo i Srbija trebalo da sarađuje po tom pitanju?

Osmani: Vjerujem da i Srbija i Kosovo imaju dovoljno dokaza čak i bez međusobne saradnje da bi Radoičić bio uhapšen i ne samo on, ima dosta drugih koji su učestvovali u aktu agresije protiv Kosova.

I vjerujem da ako budu ispunjeni pravni kriterijumi u budućim zahtjevima i naravno da se to može desiti i to je takođe riješeno u dijalogu koji vodi EU o tome kako se ova međusobna pravna saradnja odvija.

Ali dozvolite mi da ponovim jednu činjenicu. Mnogo se priča o ljudima koji su proveli taj akt agresije. Ne treba zaboraviti ko je to naručio. Aleksandar Vučić je naredio napad na Banjsku. Naši partneri u NATO-u to vrlo dobro znaju.

RSE: Da li vam je to neko rekao?

Osmani: Dozvolite mi da ponovim, naši NATO partneri to vrlo dobro znaju, on je bio glavni organizator. I on nastavlja da bude glavni organizator svakog napada i tenzija, ne samo na Kosovu, već i u ostatku regiona.

Zato svi treba da budemo pažljivi, jer kada se bavite takvim umovima, morate se sakupiti, pregrupisati, reorganizovati, razumjeti ko su vam prijatelji i partneri i raditi s njima da spriječite takve scenarije koji pokušavaju da vrate region u ’90-e godine.

RSE: Da li je to potvrdio neko od saveznika Kosova?

Osmani: Znate da ja takvo nešto ne bih rekla samo zato što vjerujem da je tako. To nije samo pretpostavka. To nije politička pretpostavka.

Pouzdano znam da je Aleksandar Vučić direktno umiješan u naručivanje napada u Banjskoj.

RSE: Zašto je Zapad neodlučan o ovome?

Osmani: Pa, to je pitanje koje treba postaviti drugima.

RSE: Pitate li ih o tome?

Osmani: Sve vrijeme.

RSE: Šta kažu?

Osmani: Na svakom pojedinačnom sastanku. Pa, dobijam različite odgovore u zavisnosti od toga koga pitam.

RSE: Kao?

Osmani: Ne bih o tome. Treba da se neke stvari drže pod diskrecijom zbog pravila diplomatije. Ali nastavljamo da radimo sa našim partnerima. Nema drugog načina.

Mjesto Kosova je u evroatlantskim institucijama. To su zemlje s kojima dijelimo iste vrijednosti, iste temeljne vrijednosti koje stoje u temeljima naše zemlje. Dakle, uprkos malim neslaganjima o pristupima koje bismo mogli imati, prije ili kasnije ćemo završiti kao dio te porodice. I na ovome treba da radimo zajedno.

Čak i najveće zemlje i najveće supersile, kao što su Sjedinjene Američke Države, javno kažu moramo da radimo sa prijateljima. Ne možemo da radimo sami.

Naravno, isti princip važi i za Kosovo, posebno kada znamo da na terenu, bezbjednost na terenu, naše granice zajednički štite naši muškarci i žene u uniformama i muškarci i žene u uniformama iz zemalja sve do SAD-a.