Ne zna se da li je zemlja Nepalaca impresivnija kada se posmatra sa visina, naravno, mnogo bližih nebu od njenih (na svetu najviših) planina, što će reći iz aviona ili ako se njome planski putuje i opušteno tumara. U prvom slučaju zadivljeni smo Himalajima zbog njihove gotovo natprirodne lepote, njihovih strmina i zbog njene tajanstvenosti koja je zapravo doprinela da budu proglašeni boravištem bogova.


Još jači utisak ostavlja Mont Everest o kojem smo u školi učili da je najviši vrh na Planeti, a ovde saznali da ga nazivaju Sagarmata, to jest, Obrva Okeana. Ništa manje lep prizor su i čas zelenkaste, čas crveno-žute ravnice, a njima farme, zatim džungle, klisure, vijugave reke.

Sve je to svojina krajnje maštovitog nepalskog naroda u kojem se govori 36 jezika i dijalekata i koji se i po načinu života i običajima raznovrstan od planine do planine, od doline do doline, od platoa do platoa. Drugim rečima, etničke grupe variraju kao i teren, kao i klima u kojoj su istovremeno zastupljena skoro sva godišnja doba.

To je pogled od dole na Nepal, zemlju nekako uguranu između ogromnih prostranstava Kine na severu i Indije na jugu, istoku i zapadu. U stvari, Nepal je najverolomnije svetsko stepenište do ledenih visina „krova sveta“.

– Za jedan jedini dan čovek može da leti vrlo blizu Everesta i njegovih obližnjih vrhova, da se malo odmori u smaragdnoj Dolini Katmandua, zatim da siđe u ravnicu i jaše slona kroz tropsku džunglu i da gleda, na pristojne udaljenosti, divlje tigrove – kaže nam naš vodič Pokar, trudeći se da gostima što živopisnije i poetičnije dočara svoju domovinu. – A nepalska istorija zasnovana je na legendama. Po jednoj, u Dolini Katmandua koja je u nesagledivo davna vremena bila prelepo tirkizno jezero, došao je Adi-Buda i privučen krasotom nepoznatog predela odlučio da tu ostane, u nekoj pećini, što su uskoro učinili i razni misticizmu skloni došljaci sa svih strana.

– Druga legenda kaže – slušamo dalje našeg domaćina – da je indusko božanstvo Krišna bacilo plameni mač u vidu groma na glavni zid u Dolini, da bi taj zid oslobodio jezero i pustio vodu da otekne. Kao što vidimo velike vode nema, a trag groma do danas se zadržao – veruju – u obliku klisure, toliko uzane da zaista liči na oštricu mača. Ispod nje se nalazi, u jednom hramu, kamen oblikom nalik na Ganeša, Boga sa slonovom glavom. Neki čvrsto veruju da je to ostatak Krišninog plamenog mača ili groma koji bi, ako ljudi nisu valjani, mogao da se aktivira!

Maštovite priče bez kojih, tvrdi Pokar, Nepalci ne bi mogli da opstanu, jer im ulepšavaju svakodnevnicu i učvršćuju ih u nadi da će drugi život, onaj koji sledi posle prestanka ovog, biti bolji i vredniji, Možda je zato ovaj narod, u celini, ili bar u proseku, neobično smiren i širokogrud, nimalo sklon lošem raspoloženju, depresiji, tuzi. Na čemu im treba zavideti, zar ne…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari