Buenos Ajres: Tango, kazalište i knjige

Možda je u međuvremenu svijet postao ružniji. Naočale su se promijenile. Sada sam u Latinskoj Americi. Buenos Ajres veliki je grad koji je nekad imao puno boljih dana. Prekrasna arhitektura u centru; zgrade očuvane ali pločnici zapušteni. Sve je u pločama s puno malih pločica, dosta porazbijano pa treba paziti to jest gledati pred sebe kad hodaš. Na ulicama u večernjim satima gužva. Nema šminke ali pred kazalištima, kabareima narod čeka uredno u repovima. Na programu su samo argentinski šouovi i filmovi. Vidjeli smo plakat za samo jedan američki. Na mnogo, pomalo uvučenih mjesta, madraci na pločniku. Ljudi pokriveni preko glave spavaju ili sjede i promatraju. Ne prose, ne gnjave. Policija ih tolerira. Restorani su puni. Cijene nisu baš niske. Jede se meso, meso… na roštilju. Prave još dobru picu, sladoled i empanade – tjesto je drugačije, a fil kao u bureku i pitama ali nije premasno. Vino je dobro. Pivo je OK.

Grad se može obići u tri dana, ako dobro isplaniraš, i to smo uspjeli pješke. Vidjeli smo manje-više sve turističke točke navedene u u prospektu. U La Bocu, za koju kažu da je opasna, išli smo u nedjelju. Povremeno smo u kapijama primijetili policajce, ali nikakvih problem nije bilo. Nismo sretali ni puno ljudi. A u Caminitu gužva. Turiste dovode autobusima. A cijelo područje je, čini mi se, manje od Skadarlije je ili tu negdje. Na buvljaku u San Thelmo također je gužva. Prodaje se sve i svašta, imam dojam pretežno stvari namijenjene turistima. I svugdje se naravno pleše tango. U barovima i na ulici, a nakon plesa idu uokolo i skupljaju pare. Dobro su uigrani ali to nije vesela muzika tako da brzo dosadi.

U muzejima i galerijama opet gužva. Puno mladih, lokalaca, a bila je subota ujutro. Nešto nepojmljivo za naše prostore.

Fascinirala nas je knjižara El Ateneo, koja je smještena u jednom napuštenom kazalištu. Veliki prostor ispunjen knjigama, i parter i lože na dva kata. Na pozornici je kafić. Čovjek bi tu mogao provesti dan prelistavajući literaturu koja ga zanima. Nikad kao ovog puta nisam se spremala za boravak negdje tako detaljno. Baš pomislih da me možda zato nije obuzelo veliko oduševljenje. Tko će ga znati. Ipak, napokon mi se ispunila želja da vidim bar malo od Južne Amerike. Sad razmišljam o Portugalu.