Iz otvorenih vrata niskih kuća dopire miris začina. Temperatura je 45C – u hladu, a hlada nigde. Na dnu počišćenog puta slepe uličice je belo okrečena kuća knjižare – antikvarnice. Konačno spas, mislim i ulazim u neveliki prostor. Ventilator „lista“ požutele stranice starih knjiga i jedva pomera vazduh težak od memle i buđi; šta god dodirnem, ruke, vlažne od znoja, ostavljaju trag…

                       P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; } Razilazimo se od naših i krećemo nazad drugom ulicom. Izbijamo na trg; sa suprotne strane je pošta! Poduhvat pretrčavanja nam uspeva, zadihani, sa još više znoja stižemo pred ulaz – ALI, na mutnom staklu vrata je papir i slova:

„Od 12h. – 16h. Ne radi!“

Do pošte je banka – i ista poruka na istom mestu, pa kafana bez poruke i posluge. Vazduh titra pred očima, sunčana lopta se ne pomera, njegovi zraci prodiru kroz odeću – a na trotoaru ni jednog drveta, nadstrešnice, ni senke.

U tesnom izlogu dućana tiskaju se flaširane vode, čipkasti šalovi, kikiriki u ljusci, bronzani bogovi… Do njega je udipi, kafana. Izleće bezubi vlasnik i pokretom šake poziva unutra. Omamljeni ulazimo u dugački polumračni hodnik. Nigde vrata, sa obe strane su otvori malih separea u njima je sto i drvene klupe.

„Dobrodošlica se u južnoj Indiji izražava čašom tople vode sa malo kumina. Toplo na toploti prija, a ovaj žućkasti začin daje aromu i osvežava!“, govori gazda i briše mokre ruke o prljavu kecelju. Zahvaljujemo i izlazimo, a usne suve od žeđi. Radnja preko puta je otmenija i znatno prednjači od svih – ima klima-uređaj! Uranjamo u rashlađen prostor i već viđenu robu: od silnih bogova najomiljeniji je Ganeš – bog sa telom deteta i glavom slona…

Ali, prvo legenda… Posle tri godine meditiranja bog Šiva se vratio kući. Vrata su bila otvorena, njegova žena Parvati nije bila tu, a na krevetu je sedelo odraslo muško dete. Dok je nestrpljivo čekao da se Parvati pojavi u Šivi je rastao bes. „Izneverila me je! Čije je ovo dete?!“, viknuo je, izvukao mač i odrubio detinju glavu. Tog trenutka se pojavila Parvati i ugledala prizor: „Kako si mogao da odrubiš glavu sopstvenom sinu? Kad je saznao istinu Šiva se gorko pokajao i rekao da će prvom živom stvoru koji se bude pojavio odseći glavu i namestiti na telo nedužnog deteta. Čekao je. Iz šume je izašao slon i bog je obećanje ispunio.

Indusi kažu da je Ganeš zaštitnik porodice, priređuju mu razne ceremonije, a njegova figura zauzima važno mesto u svakoj indijskij kući.

Bogovski rashlađeni i ispraćeni bogovskim pogledima vraćamo se u autobus.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari