Cetinje: Onaj stih u pameti

Ostavite komentar Odustani od odgovora

1. Postovana Indira,istinski ste dozivljeli Cetinje i napisali o njemu.Hvala Vam.Inace, u njemu kise su retkos od maja do oktobra.U drugo pola godine kisa ne pada nego „lije“.Tako je to tamo.

2. Napisah ga, onomad, čoče, ali nije objavljen! „Zorna Zorka, sa Cetinja Crnogorka“. I još ga pšročitala kao poslatog! Ima nešto trulo u činjenici da nije opisan grad, kao naslovna tema, već vađeni Njegoševi citati. Nema tog Cetinjanina koji nije Njegoš, te mu se isti ne mora tumačiti – a još manje osporavati samouvjerenost da Njegoš baš u njemu čuči. Da u Cetinju ljeti i najesen mirišu lipe, koje prekonoć, bez „kišnih perioda“, zamijene smetovi od kojih se i posteljina „ukoreči“. Ovom naknadnom prigodom, dodaću da nijedna od moje 4 tetke za života nisu sjela u restoran, kafanu, baštu. „Ču, kaštiga“! Pa bi bilo dobro da je autorka, ili kogođ, proveo u Cetinju bar 10 dana, umjesto što je bistrio Njegoša, a ne obrisao autentičan komentar.
   Cetinjski izdanak.