Štitasta žlezda je mala žlezda leptirastog oblika, smeštena na prednjoj strani vrata, neposredno ispod grkljana. Luči tri hormona: tiroksin (T4), tijodtironin (T3) i kalcitonin. Naziv tireoidni hormoni se odnosi na T3 i T4. Lučenje hormona je pod uticajem tireostimulišućeg hormona (TSH) hipofize. Štitasta žlezda za produkciju svojih hormona zahteva jod.
Tireoidni hormoni su od ogromnog značaja, jer utiču na metabolizam ugljenih hidrata, masti i proteina, na promet vode i elektrolita, na rast i razvoj skeleta, na rast i sazrevanje mozga. Kalcitonin je hormon koji luče tzv. parafolikularne ćelije i učestvuje u regulaciji nivoa kalcijuma u plazmi.
Dva osnovna poremećaja su: hipertireoza (povećana aktivnost štitaste žlezde) i hipotireoza (smanjena aktivnost štitaste žlezde). Hipertireoza je najčešće posledica Grejvs-Bazedovljeve bolesti – autoimunog oboljenja kod koga postoji produžena, nenormalna stimulacija štitaste žlezde antitelima. Cela žlezda je uvećana za dva do tri puta, povećan je broj ćelija u žlezdi i one luče od pet do 15 puta više hormona nego normalno. Hipertireoza ponekad nastaje i zbog tumora (adenom) koji se razvija u tkivu žlezde i luči velike količine tireoidnih hormona. Višak tireoidnih hormona će uzrokovati ubrzan srčani rad, nepodnošenje toplote, pojačano znojenje, gubitak telesne težine uz pojačan apetit, nervozu, umor, iskolačene očne jabučice, periferne otoke, grčeve u mišićima, tremor ruku, poremećaje menstrualnog ciklusa kod žena.
Dijagnoza oboljenja se postavlja na osnovu kliničke slike, merenja koncentracije hormona u plazmi, scintigrafije. Hipertireoidizam se leči: hirurškim putem ili farmakološkim merama (radioaktivni jod, lekovi koji smanjuju sintezu hormona štitaste žlezde, beta-blokirajući agensi).
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.