Ušli smo u prostrano dvorište Visunarat hrama. Škola arhitekture u Prabangu znatno se razlikuje od vijentijanske. Hramovi su građeni u nivoima, krovovi su niski, gotovo da dodiruju zemlju, dekoracija je u prikazima iz Ramajane. Desno se nalaze jednostavne drvene kuće sa uzanim tremovima gde žive mladi budisti. Iznad njih su guste krošnje palmovog drveća. Pokošena trava i bele okrečene ogradice skrivaju tek izniklo cveće. Gotovo dečaci, budisti stoje ispred visokih zlatnih vrata u bareljefu. Gledaju nas.


Dole, na travi, jedno uz drugo, stoje devojčica i dečak. On je viši, stariji i drži je za ruku. Iz tašne iznosim dve čokolade. Napraviše korak natrag, vrte glavom gledajući me sa nepoverenjem. Ali zašto, pitam, otvaram čokoladu i jedno parče stavljam sebi u usta. Još energičnije vrte glavom. Odustajem. „A da li mogu da vas slikam?“, pitam i pokazujem na foto-aparat. Glavice zaklimaše potvrdno. Približili su se jedno uz drugo i zauzeli „stav mirno“! Pre nego što ću pritisnuti dugme, nenadano, devojčica podiže dva prsta i raširi ih u obliku „V“ ? Pobeda!

Prolazimo periferijom. Put je uzan, penjemo se uzbrdo. Kada smo se zaustavili, pred nama su široke stepenice iznad kojih sam videla samo nebo i bele oblake. Ni najveći slikari, majstori reči, i drugi umetnici – ne bi mogli preneti lepotu laoških hramova. Oni se moraju doživeti.

Ke-ng-to-ng-ra-ts-av-or-av-an (dvadeset slova!) ime je hrama koji ćemo razgledati. Pomalja se sunce, vazduh pun vlage, penjanje postaje sve teže. Kada dođosmo – ostadosmo bez daha. Ne od napora, već od lepote. Ceo kompleks je u crno-zlatnoj boji i sastoji se od bezbroj kapelica i malih pagoda od kojih nijedna nije ista, nijedan detalj se ne ponavlja.

Da li je lepša ružičasta ukrašena plavim staklenim figurama vernika u raznim pozama molitve – ili druga na čijoj prednjoj strani je predstavljeno drvo sa razgranatim stablom, detalji od duboreza ili centralni, crno-zlatni hram u čijoj polutami svetluca Buda od zlata. A sve je dopunjeno lepotom prirode.

Put vodi kroz džunglu. Ponegde iz zelenila izviri od drveta kuća napravljena na stubovima. Deca se igraju opalim plodovima kokosa. Blatnjavim putem skrećemo do omanje kuće sa nadstrešnicom i ženama pognutim nad razbojem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari