Kreacije Iv San Lorana na Nedelji mode u Parizu u sezoni 2019/20EPA-EFE/CHRISTOPHE PETIT TESSON

Na današnji dan 2008. godine preminuo je modni kreator Iv San Loran (Yves Saint Laurent). Svet mode napustio je nešto ranije, u svojoj 65. godini. Najava njegovog povlačenja označila je kraj impresivne četrdesetogodišnje karijere koja je značajno uticala na savremenu modu.

Odlazak iz sveta mode Iv San Loran objavio je na konferenciji za novinare u sedištu svog brenda YSL u Parizu 7. januara 2002. godine.

San Loran nije naveo konkretan razlog zbog kog napušta svet mode, ali je pominjao svoju svest o nasleđu i izražavao svoje životne borbe sa zavisnošću i depresijom.

Kako je navedeno u tekstu koji je objavio Gardijan na ovu temu, rečeno je da je postao razočaran u kom smeru se razvijao njegov brend, pogotovo nakon prodaje Artemisu 1999. godine.

Njegovo penzionisanje bilo je pažljivo isplanirano, sa poslednjom revijom u Pompidu centru, nakon čega je sledila zvanično odobrena televizijska biografija.

On i njegov dugogodišnji partner Pjer Berže (Pierre Bergé) planirali su da se posvete Yves Saint Laurent Fondaciji, koja čuva obiman arhiv skica, uzoraka i odeće od 1962. godine.

San Loran ostavio je iza sebe jednu od najimpresivnijih karijera modnog kreatora.

Njegov uticaj na žensku modu 20. veka je izuzetan, a njegov stil vrlo prepoznatljiv.

Poznat je po uvođenju ženskog smokinzona i popularizaciji safari stila.

 

Rani život

Iv San Loran rođen je 1936. godine u Oranu u Alžiru.

Još kao dete, pokazao je zainteresovanost ka dizajnu, a već u ranim tinejdžerskim godinama, dizajnirao je haljine za svoju majku i sestre.

Sa 18 godina doselio se u Pariz kako bi pohađao prestižnu školu modnog dizajna.

Dok je još bio na studijama njegovi dizajni privukli su pažnju mnogih, pa i tadašnjeg urednika francuskog Voga, Mišela De Brunofa koji ga je upoznao sa Kristijanom Diorom.

San Loran je kasnije iskazivao svoju fascinaciju Diorom i divlljenje koje je osetio prilikom njihovog prvog susreta.

Iv San Loran i Dior

Baš pod mentorstvom Diora, San Loran počeo je svoju karijeru dizajnera.

Iako je na početku dizajnirao modne dodatke i većinski se bavio dnevnim zadacima poput dekoracije ateljea, vremenom mu je bilo dozvoljeno da priloži svoje skice za Diorove kutur kolekcije.

Iz sezone u sezonu sve veći broj njegovih skica bio je prihvaćen od strane Diora.

Ovaj perod njegove karijere bio je izuzetno važan za formiranje njegovog prepoznatljivog stila.

Dior ga je lično odabrao za svog nalsednika, što se i dogodilo nakon Diorove neočekivane smrti 1957. godine.

Tada se Iv San Loran u svojoj 21. godini zvanično našao na čelu brenda Dior.

Njegova prva kolekcija za Dior, poznata kao ”Trapez” kolekcija spasila je ovu modnu kuću od bankrota, a San Lorana ustanovila kao novo veliko ime u svetu visoke mode.

”Ikona mučenog genija u svetu mode”

Za vreme Alžirskog rata 1960. godine, San Loran bio je regrutovan da služi u vojsci.

Postojale su spekulacije da je Marsel Busak, vlasnik kuće Dior i vlasnik štampe, vršio pritisak na vladu da ne regrutuje San Lorana 1958. i 1959. godine, ali da je nakon neuspešne sezone u jesen 1958, promenio mišljenje i zatražio da dizajner bude regrutovan kako bi bio zamenjen.

Vest o smeni sa pozicije glavnog dizajnera u Dioru San Loran je dobio dok je bio u bolnici u kojoj je završio usled stresa koji je bio izazvan inicijaciom od strane drugih vojnika.

Navodno su mu prilikom lečenja u vojnoj bolnici bile date velike doze sedativa i psihoaktivnih lekova, a bio je podvrgnut i elektrošok terapiji.

Sam San Loran je povezivao poreklo svojih mentalnih problema i bolesti zavisnosti sa ovim periodom provedenim u bolnici.

Tokom šezdesetih i sedamdesetih godina 20. veka, San Loran je bio deo pariskog „džet seta“, često viđan u klubovima u Francuskoj i Njujorku.

Pod pritiskom kreiranja četiri kolekcije godišnje, San  Loran se sve više okretao alkoholu i drogama.

Nakon neuspeha njegove revije 1987. u Njujorku, predao je odgovornost za prêt-à-porter liniju svojim asistentima.

Iako je linija i dalje bila popularna među njegovim obožavaocima, kritika je brzo ocenila da je postala „dosadna“.

Njegovo zdravlje, već ugroženo godinama, dodatno se pogoršalo, a njegovo ponašanje postalo je nestabilno.

Na konferenciji za novinare na kojoj je objavio svoje istupanje iz sveta mode San Loran je takođe otvoreno govorio o životnoj borbi sa zavisnošću i depresijom, ističući izazove koji su ga obeležili kao ”ikonu mučenog genija u svetu mode”.

YSL

Nakon izlaska iz bolnice 1960. godine, Iv San Loran tužio je Dior za kršenje ugovora i dobio spor.

Zajedno sa svojim tadašnjim partnerom Pjerom Beržeom pokreće svoj modni brend ”Yves Saint Laurant” ili ”YSL”.

Veliki broj ljudi koji su sa njim sarađivali dok je bio glavni dizajner u Dioru, prešli su u YSL.

Najveći uticaj San Loran imao je na žensku modu tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka.

Popularizovao je modne trendove poput bekničkog izgleda (1961), safari jakni za muškarce i žene (1967), čizama do prepona (1963) i možda najpoznatijeg klasičnog smokinga za žene, ”Le Smoking” (1966).

Smatra se da je San Loran bio ključni dizajner koji je učinio nošenje pantalona prihvatljivijim za žene nakon što ih je predstavio 1968. godine u okviru jedne od svojih kolekcija.

Tokom sedamdesetih godina njegov inovativni dizajn isticao se u prvi plan.

Njegove modne linije iz ovog perioda uključivale su i prominentne naramenice koje će kasnije obeležiti modu osamdesetih.

Neke od njegovih kolekcija su naišle na pozitivan prijem, poput jesenje kolekcije iz 1966. koja je predstavila ikonični smoking, i kolekcije iz 1965.

Druge kolekcije su izazvale kontroverze, kao što je prolećna kolekcija iz 1971. inspirisana modom iz 1940-ih.

Ova kolekcija izazvala je sukob među kritičarima, neki su tvrdili da romantizuje nemačku okupaciju Francuske tokom Drugog svetskog rata, dok su drugi smatrali da vraća neprivlačni utilitarizam tog vremena.

Ipak, San Loranova uloga u modi dovela je do određenih promena u obliku ramena i revera, kao i povećane popularnosti krojenih blejzera.

Kraj života

San Loran preminuo je u junu 2008. godine od posledica raka mozga u svojoj rezidenciji u Parizu. Sahrana je održana u Parizu, a njegovi posmrtni ostaci nalaze se u njegovom muzeju u Marakešu u Maroku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari