Posle gotovo vek i po „vaskrsao” Pančićev kragujevački slez 1Foto: Z. S. M.

Danas, kada svakodnevno slušamo isključivo o izumrlim i isčezlim biljnim i životinjskim vrstama, evo konačno i jedne drugačije, „dobre vesti”. Naime, Pančićev kragujevački slez za koga se decenimama smatralo da je nestao, zahvaljujući stručnjaku Prirodnjačkog muzeja dr Marjanu Niketiću ova lokalno endemična vrsta centralnog dela Srbije ponovo je „pronađena” u svom „zavičaju” – Šumadiji.

Ove dobre vesti okupljenim Kragujevčanima je prenela dr Snežana Branković, sa Instituta sa bologiju i ekologiju kragujevačkog PMF-a, prošlog vikenda u okviru akcije koju je organizovao Portal „Prvi prvi na skali” baš na lokaciji na Metinom bradu gde je 1876. godine slavni Josif Pančić prvi put uočio biljku – kragujevački slez.

Stanište ove biljke (Althaea kragujevacensis Pančić) po njemu bilo je u živicama, međama i šikarama, na obodu šumaraka, na vlažnom zemljištu, na nadmosrskoj visini 200-300 metara, a rasprostranjenost ne samo kragujevačko Metino brdo (danas gradsko naselje) već kako je sam pančić, tada pre 198 godina zapisao: „od Vraćevšnice idući ka Ljuljacima”.

Vrsta je posedovala verovatno slična lekovita svojstva kao i običan slez, ali farmakološki nije ispitana.

– Nekada je ova vrsta gajena u nekim botaničkim baštama. Broj hromozoma je izbrojao 1935. godine Skovsted na materijalu iz Univerziteta botaničke bašte u Kopenhagenu. U periodu od 1887. do 1961. ova vrsta je gajena i u Botaničkoj bašti „Jevremovac” u Beogradu, podsetila je dr Branković, napomenivši da je uzrok njenog iščezavanja širenje gradskog područja Kragujevca.

Decenijama se kragujevački slez na Spisku biljaka „Crvene knjige flore Srbije” vodio među globalno iščezlim taksonima.

U okviru ciljanih terenskih istraživanja endemične, retke i ugrožene flore Srbije, krajem jula 2024. kustos Prirodnjačkog muzeja dr Marjan Niketić uočio je malobrojnu populaciju kragujevačkog sleza.

– Taksonomski status biljke je već duže vremena bio pod znakom pitanja, jer u našim i svetskim herbarijumima postoje svega nekoliko starih Pančićevih primeraka. Pored toga Josif Pančić je negirao svoje otkriće tvrdeći da je zapravo reč o torinskom slezu (Althaea taurinensis DC.), što je kasnije doprinelo različitim tumačenjima njenog statusa u botaničkim krugovima. Na osnovu morfologije sakupljenih primeraka je kasnije doprinelo različitim tumačenjima njenog statusa u botaničkim krugovima, ističe profesorka Branković.

Na osnovu morfologije sakupljenih primeraka, po njenim rečima, može se zaključiti da je Pančić bio u pravu i da je kragujevački slez najverovatnije sinonim za torinski slez koji je sličan belom slezu (Althaea officinalis L.), ali poseduje urezanije listove, duže cvetne drške, krunice čija je boja sličnija crnom slezu (Malva sylvestris L.) i više je vezan za staništa pored puta, međe i živice nego za izrazito vlažna livade i polja.

– Ova činjenica ne umanjuje značaj otkrića jer je biljka i dalje veoma retka i ugrožena u flori Srbije, a istorijska enigma oko njenog statusa je po svemu sudeći razrešena. Po nekim autorima ova biljka je hibridnog porekla, kaže ona.

Populacija kragujevačkog sleza pronađena je u selu Vraćevšnica u podnožju Rudnika gde je najbrojnija pored glavnog asfaltnog puta u izvorišnom delu reke Gruže. Ova lokacija sasvim odgovara podacima koje je Josif Pančić bio naveo na etiketi njegovog originalnog herbarskog primerka.

Interesantno je da je ovaj primerak bio deponovanog u herbarijumu Prirodnjačkog muzeja do 2000. godine, kada je vraćen herbarijumu Instituta za botaniku i Botaničke bašte u Beogradu.

– Nekoliko dana nakon ovog otkrića dr Marjan Niketić se, zajedno sa kolegom Milošem Mrvaljevićem, ponovo uputio na isti lokalitet sa ciljem da se jedan primerak sakupi za presađivanje u Botaničkoj bašti u cilju njene zaštite i dalje propagacije, kao i da se biljka detaljno fotografiše i ustanovi brojnost njene populacije, navodi dr Snežana Branković.

Posle gotovo vek i po „vaskrsao” Pančićev kragujevački slez 5
Kragujevačkog sleza nema više na Metinom brdu ali ga ima u Vraćevšnici u podnožju Rudnika Foto: Z. S. M.

Tom prilikom je obiđen i drugi poznati lokalitet vrste – Metino brdo u Kragujevcu.

– Međutim biljka nije nađena na tom lokalitetu i s pravom se pretpostavlja da je sa njega iščezla zbog intenzivne urbanizacije i degradacije staništa, zaključuje ona.

Jedina uspomena na njega je bilbord koga je u znak sećanja na Althaea kragujevacensis Pančić u u njegovoj nekadašnjoj postojbini podiglo Udruženje građana „Četverac sa Metinog brda”.

Više vesti iz ovog grada čitajte na posebnom linku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari