granicaFoto: Shutterstock/ViDI Studio

Postavljanje jasnih granica deci još od malih nogu ključan je faktor za pravilan razvoj deteta i njihov zdrav i kvalitetan međusoban odnos u budućnosti. No, često se desi da roditelji ovaj važan korak preskoče, što za posledicu ima to da odrasla deca ne poštuju dovoljno roditelje i previše se oslanjaju na njih u finansijskom i svakom drugom smislu. Iako je prirodno želeti da se pomogne, previše popustljivosti može sprečiti dete da razvije samostalnost i odgovornost.

Sa tim u vezi, terapeut i psiholog Džefri Bernštajn podelio je dve ključne granice koje pomažu roditeljima da povrate kontrolu nad svojim životima, istovremeno podstičući decu da postanu nezavisnija, piše Index.hr.

Postavljanje finansijskih granica

„Roditelj može osećati pritisak da stalno pomaže detetu u finansijskim problemima, ali ako ta pomoć postane pravilo, a ne izuzetak, dete se može osloniti na roditelja umesto da razvija sopstvene veštine upravljanja novcem. Umesto da automatski daje novac, korisno je jasno reći: Volim te, ali plaćanje tvojih računa nije moja odgovornost. Ako odlučim da pomognem, to neće biti obaveza, to će biti moja odluka“, ističe Bernštajn za Psychology Today.

 

Iako dete u početku može reagovati ljutnjom ili razočaranjem, na duge staze će naučiti da samostalno upravlja svojim finansijama i preuzima odgovornost za svoje troškove.

Sa odraslom decom treba postaviti ove dve vrste granica, poručuje terapeut 1
Postavljanje zdravih granica je ključno za zdrav odnos roditelja i dece; foto: Shutterstock/Miriam Doerr Martin Frommherz

Postavljanje emocionalnih granica

„Roditelj se može osećati obaveznim da uvek sasluša i reši probleme svog deteta, ali to može dovesti do emocionalne iscrpljenosti. Umesto da bude stalna emocionalna podrška koja preuzima teret svih problema, roditelj može da kaže: ‘Tu sam da te podržim, ali upravljanje tvojim emocijama nije moja odgovornost. Kako i kada pružam podršku je moja odluka.’ Iako dete u početku može biti povređeno, vremenom će razviti emocionalnu otpornost i sposobnost da rešava svoje probleme“, objašnjava terapeut.

Ipak, dodaje da, u situacijama kada dete ima ozbiljan psihički poremećaj koji mu otežava funkcionisanje, može biti neophodna dodatna podrška.

„Ali i tada, postavljanje granica i podsticanje deteta da preuzme što je moguće više odgovornosti za sopstveno zdravlje ostaje ključno. Uključivanje stručne pomoći, zajednica i raspoloživi resursi mogu da pruže bolje rešenje, a da roditelj ne preuzme ulogu isključive podrške“, objasnio je on.

„Kada roditelji naprave korak unazad, odrasla deca dobijaju priliku da naprave korak napred. A kada to učine, često otkrivaju osećaj sposobnosti i samopouzdanja za koje nisu ni znali da imaju“, zaključio je Bernštajn.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari