Put od Beograda do Džakarte, vrata do vrata, traje 24 časa. Dva su obavezna sletanja – izabrali smo Istanbul, kao najkraći; Singapur je neizbežan. Novinari iz Podgorice, Banjaluke i Beograda u putu će provesti bezmalo koliko i na konferenciji o izazovima digitalnih platformi u organizaciji Međunarodnog fonda za podršku medijima. Oko 200 je učesnika konferencije iz svih delova sveta koji se na aerodromu Sukarno-Hata raspoređuju u kombije da bi se potom dva sata cimali u neopisivoj gužvi do centra grada.

Početak je decembra i kišne sezone, blizina ekvatora, vlaga i vrućina. Svaki pokušaj upoznavanja grada skopčan je sa mukom prevoza; pešaci nisu predviđeni. Gradski saobraćaj je u povoju, trotoari uski, bujica vozila tutnji ulicama duž kanala koji se lako začepe i plave grad čiji su delovi ispod nivoa mora. Džakarta ima 20 miliona žitelja i najveći je grad jugoistočne Azije; u radno vreme broji 30 miliona. Razdaljinu od pet kilometara taksi pređe, sa mnogo sreće, za 40 minuta, a vožnja se plaća svežnjem od oko 25.000 rupija ili 220 dinara.

Prevoz je ključna reč u Džakarti: utisak je da grad živi na točkovima. Put do radnog mesta u jednom smeru nekada traje po dva ili tri sata. Džipovi zatamnjenih stakala tiskaju se sa natrpanim autobusima i nebrojenim mopedima koji kao ose zuje sa svih strana.

Indonezija je zemlja velikih brojeva i dramatičnih razlika. Džakarta je sve to sažela na jednom mestu. U podnožju staklenih poslovnih zgrada šćućurene su čatrlje i kiosci sa jelima koja se spremaju i jedu na licu mesta. Na „boljim“ mestima hrana spada u najraskošniju na svetu: svi ukusi azijske kuhinje pomešani su u skladu slatkog i ljutog, ribe i mesa, voća i povrća koje samo tamo raste.

Džakarta spada u sam vrh najzagađenijih gradova u svetu, ali to ne smeta bujanju tropske vegetacije. Uprkos utisku haosa, grad je jedan od najbezbednijih te veličine: tome doprinosi snažna kontrola u javnim zgradama, od hotela do šoping molova – nigde se ne ulazi bez skeniranja sadržaja torbi.

Na Forbsovoj listi hiljadu najbogatijih u svetu 15 je Indonežana, a prvi među njima, Hartono, težak je 6,3 milijarde dolara. I još: desetine hiljada raseljenih posle cunamija 2004. godine, još nemaju krov nad glavom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari