Na dvadesetak kilometara od Šapca, na tromeđi sela Mrovske, Goločela i Metlića, kao buduća turistička atrakcija izgrađen je Ašikov grob, u spomen na događaj koji meštani decenijama prepričavaju. Priču je uobličio i poznati srpski pisac Janko Veselinović.
Kao u Šekspirovoj tragediji o zabranjenoj ljubavi dvoje mladih čiji su se roditelji mrzeli, tako je, po predanju, u Mrovskoj živeo prebogati gazda Filip koji je imao jedinicu Đulu, a u Goločelu gazda Jovan koji je imao jedinca Pavla.

Na dvadesetak kilometara od Šapca, na tromeđi sela Mrovske, Goločela i Metlića, kao buduća turistička atrakcija izgrađen je Ašikov grob, u spomen na događaj koji meštani decenijama prepričavaju. Priču je uobličio i poznati srpski pisac Janko Veselinović.
Kao u Šekspirovoj tragediji o zabranjenoj ljubavi dvoje mladih čiji su se roditelji mrzeli, tako je, po predanju, u Mrovskoj živeo prebogati gazda Filip koji je imao jedinicu Đulu, a u Goločelu gazda Jovan koji je imao jedinca Pavla.
Gazde su se mrzele kao najveći neprijatelji, ali su im deca bila izuzetna po lepoti i dobroti. Đula „rumena kao jagoda, vita kao borika, jedra kao puce; a kad zbori, glas joj ječi, kao da je od srebra; slatka je svaka rečca njena, slatka kao hrana materina…“. A Pavle beše visok i crnomanjast „ispod dugih trepavica seva crno oko kao munja… a u svakom njegovom koraku disala je snaga i zdravlje“, pisao je Veselinović.
Oni su se slučajno upoznali i buknula je ljubav na prvi pogled. Tajno su se sastajali, ali tu ljubav nisu mogli da sakriju. Očevi su im zabranili dalje viđanje, a ubrzo je Đula bila obećana nekom bogatom gazdi u Pocerini. Ona na to nije pristala, pre bi umrla. Poslala je Pavlu poruku da se nađu. Bila je zima, i padao gust sneg. Pavle se uputio na dogovoreno mesto. Tu ga je napao čopor vukova, borio se, ali na kraju je ostala samo njegova ruka. Đula je hitala draganu u naručje, ali je tamo zatekla samo tu ruku koju je odmah prepoznala. „Dokopa onu ruku, stade je ljubiti, onako krvavu i izmrcvarenu, pa klonu s njom u sneg… Zvezde su treptale mirno i još mirnije gledale šta se na zemlji događa…“, zapisao je Veselinović.
Nesrećni roditelji ostatke njihove tu sahraniše i ostaviše beleg. To je jedan veliki kamen na kome je urezana čovečja ruka. On i danas stoji u sklopu celog spomen-kompleksa, kao zaveštanje i kao opomena isključivosti roditelja.
Priča se prenosila s kolena na koleno, a začudo meštani ovih sela kažu da se još nije desilo da se ovde brak raskine. Pre izgradnje spomenika ovde su retko navraćali zaljubljeni parovi, a nije bilo ni putokaza. Sada su urađeni i putevi i očekuje se da to mesto bude svetilište ljubavi, da dolaze mladi i stari, i učine ove ljubavnike večnim kao što i Verona ima Romea i Juliju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari