Demokratska svest, zainteresovanost za svetska dešavanja, veliki svet i globalna svetska mreža otvorili su mogućnost svakom čoveku da izrazi mišljenje, oboji ga slikama, uvije ga u prihvatljivu formu i predstavi drugima. Reč je o blogu, i razlozima zbog kojih postoji.
Ova disciplina u konstantnom porastu odražava želju čoveka da podeli svoja viđenja, radije ona koja su slična njegovom i, na kraju, stvori grupe istomišljenika, s kojima preko tih tema, može da komunicira.

Demokratska svest, zainteresovanost za svetska dešavanja, veliki svet i globalna svetska mreža otvorili su mogućnost svakom čoveku da izrazi mišljenje, oboji ga slikama, uvije ga u prihvatljivu formu i predstavi drugima. Reč je o blogu, i razlozima zbog kojih postoji.
Ova disciplina u konstantnom porastu odražava želju čoveka da podeli svoja viđenja, radije ona koja su slična njegovom i, na kraju, stvori grupe istomišljenika, s kojima preko tih tema, može da komunicira. Od samog početka reč je o pobeđivanju samoće i integraciji u društvo.
Sam sadržaj nije važan. Vrednost blogova nije u samoj informaciji, već u načinu na koji je ta informacija predstavljena. Doktor psihologije, Džon Grohol, tvrdi da je stvarnost blogovanja napustila svet „interesantne mogućnosti koju koristi nekolicina“, da bi postala rasprostranjeni alat koji mnogi koriste u razne svrhe. Jedinstvenost koja je nekada karakterisala blogere, prema njegovom mišljenju, sada je nestala.
Blogeri žive u dominantnom uverenju, tvrdi doktor, da imaju sposobnost prikazivanja informacije na način koji je čini interesantnom. Ipak, to često nije slučaj. Kvalitetni blogovi sada su češće izuzetak nego pravilo. Sve ih je teže naći i izabrati od stotina i hiljada onih koji su zapušteni i ničemu ne služe, tvrdi doktor Grohol u svom članku „Psychology of Blogs“.
Iz ovoga se može zaključiti da je cilj blogova nadmetanje u kreativnosti i stupanje u kontakt s ljudima koji su kreativni na naš način, što je web ekvivalent večnoj ljudskoj potrebi da sanjaju o srodnim dušama u svetu, potrebi koja je detaljnije opisana u Platonovoj Gozbi (vidi: Androgini – traganje za izgubljenim polovinama sebe).
Statistike ipak pokazuju da ovi pokušaji ljudi ubrzo izgube na intenzitetu pa tako 60 do 80 procenata blogova biva napušteno posle mesec dana od registracije. Dugi se utope u interesovanja usko vezana za svoje saradnike, prijatelje i porodicu, dok poznati i posećeni blogovi čine tek vrh ovog „ledenog brega“. „Jupiter reasearch“, kompanija koja se bavi statistikom, utvrdila je da blogove pretežno čitaju muškarci i to u porodicama čija primanja dvostruko prevazilaze prosek, pa se može reći da je to sport „bogatijih“, koji pomoću drugih pokušavaju da ožive izgubljenu duhovnost i prevaziđu samoću.
Što se samih „kreatora“ blogova tiče, članak „The Blogging Iceberg“ komentariše da blogove najčešće stvaraju tinejdžerke, da bi na vrlo neformalan, ali popularan način podelile svakodnevna iskustva s prijateljicama. U tom svetlu, činjenica da ih najčešće čitaju muškarci odzvanja poznatim pervertiranim tonom. U najmanju ruku, ovo bi se moglo prokomentarisati kao odraz težnje bogatijih muškaraca da nađu mlađe žene, devojke, ili devojčice.
Iako vrh ledenog brega uglavnom čine dobro poznati i vrlo posećeni blogovi poznatih ličnosti, 73 procenta blogova postoje poslednjih pet godina, a za to vreme ih je posetilo svega 4 procenta onlajn populacije.
Prema Rojtersu 70 procenata prosečnih ljudi nemaju naznake šta bi podkest (Podcast) mogao biti, a isto toliko nikada nije, niti će iskoristiti čari blogovanja. Izgleda kao da im odlično ide i bez toga. 95 procenata onih koji blogove koriste van ovih standardnih formula, priznaju da na privatnom blogu objavljuju i komentarišu vesti od prošle nedelje. Tako, verovatno, hrane sopstvenu narcisoidnost, slažu se psiholozi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari