Tuberkuloza je zarazna bolest koju izaziva bakterija Mycobacterium tuberculosis, koja se drugačije naziva i Kohov bacil. Bolest napada respiratorni sistem, pre svega pluća, mada nekada može zahvatiti i druge organe. Pogađa uglavnom stanovništvo siromašnih i nerazvijenih zemalja, ali je zbog pojave HIV infekcije u razvijenim zemljama ponovo došlo do porasta broja obolelih. Izvor zaraze su ispljuvak, izmet, mokraća, vaginalni sekret, mleko, koža bolesnog čoveka ili životinje. Rizik od obolevanja je najveći kod dece mlađe od tri godine, vrlo starih osoba i onih sa oslabljenim imunitetom.


Simptomi tuberkuloze pluća su: zamor i pri malom naporu, povišena temperatura, pojačano znojenje, gubitak apetita, prolivi, mršavljenje, česta promena raspoloženja, kašalj koji je u početku suv, iskašljavanje sukrvice ili čiste krvi, bol u grudima i lupanje srca. Tokom početnih nekoliko nedelja, bacili tuberkuloze mogu putem krvi i limfe biti preneseni u bilo koji organ tela. To su pre svega gornji delovi pluća, mozak, karlica, bubrezi i duge kosti. U slučajevima kada imunološki odgovor organizma nije dobar može doći do progresije primarne infekcije, i ponekad do širenja po celom telu (milijarna tuberkuloza).

Osoba može imati aktivnu ili neaktivnu tuberkulozu. Aktivna tuberkuloza znači da je bakterija aktivna u organizmu i da imuni sistem ne može da zaustavi bolest. Ljudi sa aktivnom tuberkulozom u svojim plućima mogu preneti bakteriju na osobu koja dođe u bliski kontakt sa njima. Neaktivna tuberkuloza takođe se naziva latentnom. Ako osoba ima latentnu tuberkulozu, to znači da organizam uspeva da se uspešno izbori sa bakterijom i da je zaustavi da izazove bolest. Ljudi koji imaju latentnu tuberkulozu ne osećaju se bolesno, nemaju simptome. Kod nekih ljudi bakterija tuberkuloze ostaje neaktivna čitav život bez prelaženja u aktivno stanje. Ali kod drugih neaktivna tuberkuloza može postati aktivna ako njihov imuni sistem oslabi – na primer kao posledica HIV infekcije. Osim kliničke slike za dijagnozu plućne tuberkuloze značajan je i kompletan fizikalni pregled, rendgenski pregled pluća, bronhoskopija i bakteriološki pregled sputuma (ispljuvka). Tuberkulinski kožni test je jedna od kliničkih metoda za dijagnostikovanje infekcije. Reaktivnost na tuberkulinski antigen odvaja zaražene osobe (sa negativnim bakteriološkim nalazom i urednim nalazom RTG pluća) od osoba koje nisu zaražene.

Cilj lečenja je uništenje bakterija tuberkuloze. Pošto bakterije veoma polako reaguju na lečenje, medicinski tretman sa više specijalnih lekova traje u normalnim uslovima šest meseci. Ako se obolela osoba već posle nekoliko nedelja bolje oseća, propisani lekovi se i dalje moraju uzimati svaki dan za vreme perioda lečenja. Lek izoniazid može se koristiti kao preventivna terapija kod onih sa visokim rizikom dobijanja infekcije tuberkuloze ili kod onih sa neaktivnom tuberkulozom. Odmor, zdrava sredina (čist, suv vazduh), smanjenje stresa i kvalitetna hrana bogata vitaminom C, sve su to faktori koji mogu ubrzati i pospešiti lečenje i ozdravljenje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari